Poslovni broj Gž-1461/2022-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, te Helene Vlahov Kozomara, sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača HC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa],, odlučujući o žalbama vjerovnika Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], izjavljenih protiv rješenja rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 5 Sp-883/2020-4 od 8. listopada 2020 , u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalbe vjerovnika Suvlasnika stambene zgrade u [adresa] od 14. listopada 2020. i 19. listopada 2020. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 5 Sp-883/2020-4 od 8. listopada 2020.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke je otvoren jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača HC, [adresa] (dalje: potrošač).
2.U točki II izreke je zaključen, jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača.
3.U točki III izreke je potrošač oslobođen od preostalih obveza u odnosu na vjerovnike: Hrvatsku radiotelevizija, Vodoopskrbu i odvodnju d.o.o., Zagrebački holding d.o.o., Hep- toplinarstvo d.o.o.,Suvlasnike stambene zgrade u [adresa].-11., Grad Zagreb i Financijsku agenciju
4.Protiv rješenja žale se vjerovnici Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
5.Bitna povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 10. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15, 104/17 – dalje: SZ) te čl. 23. Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine" 100/15, 67/18 – dalje: ZSP), nalaze u tome što rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a pogotovo zato što su razlozi rješenja nejasni. U žalbi navode da je prema odredbi čl. 79.h st. 2. t. 2. ZSP-a sud dužan utvrditi vrijednost potrošačeve imovine te raspolaganja imovinom u posljednje tri godine prije otvaranja postupka. Ističu da u razlozima pobijanog rješenja nije navedeno na koji način je sud utvrdio da potrošač nema imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa, da vjerovnik kao stranka nije u mogućnosti dokazati postojanje imovine osim one za koju se vode odgovarajući upisnici pa da je postupak u svezi utvrđivanja imovine stečajnog dužnika, dužan provesti sud. Također navode da potrošač nije dostavio istinit i cjelovit popis imovine, te se zbog toga ne može smatrati poštenim u smislu ZSP.
6.Predlažu stoga pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.
7.Žalba nije osnovana.
8.Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st.2.t.11. u vezi s čl. 381. ZPP-a , a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 10. SZ-a u vezi s čl. 23. ZSP-a, jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako n stanju spisa, pa je rješenje moguće ispitati.
9.Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 381. ZPP-a, a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 10. SZ-a u vezi s čl. 23. ZSP-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena nijedna od tih povreda.
10.Naime, prvostupanjski sud je povodom prijedloga Financijske agencije (dalje Fina) za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača donio pobijano rješenje kojim otvara i zaključuje jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača te oslobađa potrošača od preostalih obveza u odnosu na vjerovnike i osnove za plaćanje navedene u točki III. izreke pobijanog rješenja.
11.Naime, sud prvog stupnja utvrđuje da je na dan donošenja rješenja o otvaranju i zaključenju jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača potrošač ( 8. listopada 2020 ) potrošač bio u neprekinutoj blokadi više od tri godine, te da ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje opisane pod toč. III/ 1.) do 16.) izreke rješenja suda prvog stupnja sa ukupnim iznosom glavnice od 15.003,16 kn, te osnove za plaćanje koje je Fina brisala sukladno odredbi čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, 2/20, 46/20, 47/20 – dalje ZPONS), a koje po osnovi glavnice ukupno iznose 7.493,61 kn, te zajedno s evidentiranim tražbinama po osnovi glavnice prelaze iznos od 20.000,00 kn, radi čega u odnosu na tu osnovu ne može se provesti jednostavni postupak stečaja sukladno odredbi čl. 79.a st. 3. ZSP- a.
12.Nadalje utvrđuje da se potrošač u zakonskom roku nije očitovao da je suglasan da se nad njegovom imovinom provede jednostavni postupak stečaja, pa se sukladno odredbi čl. 79.c st. 2. ZSP-a smatra da je suglasan. Nadalje, utvrđuje nezaštićeni dio redovnog primanja mirovine od cca 1.633,85 kn mjesečno prema prosjeku za 2019. (EDIP)). Naime, primjenom čl. 173. st. 2. i 4. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ) od ovrhe je izuzet iznos u visini tri četvrtine plaće, ako prima plaću koja je manja od prosječne neto plaće u RH (NN br. 25/19 – 6.242,00 kn), a najviše do iznosa od 2/3 prosječne neto plaće, što konkretno ostavlja iznos od jedne četvrtine primanja odnosno 408,46 kn mjesečno. U slučaju otvaranja postupka i unovčavanja imovine, potrošač bi temeljem čl. 79.h st. 5. ZSP bio dužan uplatiti upravo taj iznos za 12 mjeseci, što daje ukupno 4.901,57 kn kojim bi se unutar predmetnog postupka moglo namirivati tražbine vjerovnika. Druge relevantne imovine sud prvog stupnja nije utvrdio.
13.Stoga zaključuje da potrošač nema imovine iz koje bi se mogli namiriti vjerovnici, pa utvrđuje da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 79.g st. 1. ZSP-a za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača te istovremeno oslobađa potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i u odnosu na vjerovnike iz odredbe čl. 79.a ZSP-a primjenom odredbe čl. 79.g st. 4. ZSP-a.
14.Pravilno je sud prvog stupnja primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je otvorio i zaključio jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača, te kada je oslobodio potrošača od preostalih obveza u odnosu na navedenog vjerovnika.
15.Naime sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da vrijednost imovine potrošača koja bi mogla biti unovčena kao stečajna masa ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, pa slijedom toga da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 79.g. st. 1. ZSP-a za otvaranje i zaključenje postupka. Iz podataka pribavljenih putem Fine proizlazi da potrošač u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova nije evidentiran kao vlasnik vozila, također da potrošač nije evidentiran kao vlasnik u evidenciji Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo, Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture te nema evidentiranih poslovnih udjela i vrijednosnih papira, da je potrošač u razdoblju od 1. rujna 2017. do 31. kolovoza 2020. ostvario prihod od nesamostalnog rada mirovine u ukupnom iznosu od 58.360,48 kn.
16.Prema tome, vanjska provjera je provedena u skladu s odredbom čl. 24. st. 3. ZSP-a pa vjerovnici bez osnove prigovaraju da u nazočnom slučaju sud nije utvrdio vrijednost ovršive imovine potrošača. Dakle, iz priloženih isprava proizlazi da je u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija, na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača bilo više evidentiranih osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbine u iznosu do 20.000,00 kn s osnova glavnice, da je razdoblje u kojem je potrošač imao evidentirane neizvršene osnove neprekinuto trajalo duže od tri godine, te da nisu utvrđene činjenice iz kojih bi se moglo zaključiti da se radi o nepoštenom potrošaču.
17.U odgovoru na žalbene navode vjerovnika treba kazati da je odredbom čl. 2. st. 1. ZSP-a doista propisan cilj Zakona o stečaju potrošača, da se poštenog potrošača oslobodi od obveza i da se poštenje potrošača prema čl. 2. st. 2. ZSP-a utvrđuje uzimajući u obzir ponašanje potrošača prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača, te njegovo ponašanje tijekom sudskog postupka i razdoblja provjere ponašanja. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio ispunjenost pretpostavki za donošenje pobijanog rješenja, budući da nije utvrđena ni jedna okolnost koja bi utjecala na poštenje potrošača.
18. Naime, potrošač u konkretnom slučaju nije dostavio popis svoje imovine niti se očitovao glede suglasnosti za vođenje postupka pa se temeljem odredbe čl. 79. c. st. 2. ZSP-a presumira da je izjavio da je suglasan da se postupak provede. S tim u vezi treba dodati da presumpcija nepostojanja imovine potrošača primjenjuje se samo u situaciji kada je potrošač dao izričitu suglasnost za postupak ali nije popisao imovinu (čl. 79.c st. 3. ZSP-a). U situaciji kad potrošač se ne očituje na poziv Fina-e iz čl. 79.b ZSP-a, pa se smatra da je suglasan da se provede jednostavni postupak stečaja nad njegovom imovinom na temelju odredbe čl. 79.c st. 2. ZSP -a ne primjenjuje se zakonska presumpcija o nepostojanju ovršive imovine potrošača.
19.Prema odredbi čl. 79. f. i 79.g ZSP-a proizlazi da vjerovnik potrošača ima obvezu dostaviti dokaz za svoje tvrdnje bez obzira da li osporava popis imovine koji je potrošač dostavio ili obavještava sud o imovini potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa. Svaki vjerovnik koji osporava popis imovine koji je potrošač dostavio ili tvrdi da postoji imovina potrošača koja bi se mogla unovčiti, mora svoje navode dokazati na način da dostavi dokaz iz kojeg će sud utvrditi ima li potrošač i kakvu imovinu. U konkretnom slučaju vjerovnici to nisu učinili. Naime, vjerovnici potrošača u povodu poziva iz oglasa objavljenog na mrežnoj stanici e-oglasne ploče suda, nisu obavijestili sud niti dokazali da potrošač ima imovine koja bi mogla biti unovčena kao stečajna masa u ovom postupku.
20. Na žalbene navode vjerovnika treba reći da sud prvog stupnja nije dužan utvrditi imovinu potrošača na način kako to tvrdi vjerovnik jer Zakonom je točno propisan način na koji se utvrđuje imovina i raspolaganja imovinom potrošača i to putem Fine i poziva vjerovnicima. Raspolaganje imovinom može se utvrditi isključivo na način da vjerovnici dostave dokaz za takvo raspolaganje jer iz dokumentacije koju dostavlja Fina, sud to nije u mogućnosti.
21.Također u odgovoru na žalbene navode vjerovnika treba reći da je točno da je potrošač u razdoblju od 2017. do 2020. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u naprijed navedenom iznosu, međutim potrošač ima zaštićeni račun što znači da jedino sredstvima na istom koja su izuzeta od ovrhe može slobodno raspolagati i ona ne predstavljaju ovršivu imovinu potrošača.
22. Kako iz priloženih isprava proizlazi da je u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača bilo šesnaest evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje u iznosu do 20.000,00 kn s osnova glavnice, da je razdoblje u kojem je potrošač imao evidentirane neizvršene osnove za plaćanje neprekidno trajalo duže od tri godine (3876 dana), te da se radi o tražbini vjerovnika u odnosu na koju je potrošač oslobođen od preostalih obveza, pravilno je sud prvog stupnja otvorio i zaključio jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača.
23.Zbog izloženog je valjalo žalbe vjerovnika odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a , a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 10. SZ-a u vezi s čl. 23. ZSP-a.
U Rijeci, 7. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić Margan
