Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-479/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja MA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Martini Alagić, odvjetnici u Vukovaru, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-127/2021-22 od 19. siječnja 2024., na sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-127/2021-22 od 19. siječnja 2024..

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-127/2021-22 od 19. siječnja 2024. u točki II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđen je ništetnim članak 4. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 08. prosinca 2006., kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, u dijelu kojime je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, skladno odluci Banke o kreditiranju građana.

1.1. Točkom II. izreke prvostupanjske presude utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 08. prosinca 2006., kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

1.2. Točkom III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.649,82 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

1.3. Rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke, odbijen je dokazni prijedlog tuženika za provođenje dopunskog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kao nepotreban.

1.4. Točkom II. izreke prvostupanjskog rješenja naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.740,44 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

1.5. Točkom V. izreke prvostupanjskog rješenja odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude i rješenja u točki II. i III. izreke (odluke o troškovima postupka) žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda i rješenje preinače i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 08. prosinca 2006. sklopljenog između tužitelja i tuženika, i to u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke i valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) te restitucijski zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetne valutne klauzule u CHF u iznosu od 2.649,82 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Tuženik ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, već se samo poziva na taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

9. Među strankama nije sporno da je sklopljen predmetni ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) i promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci banke, koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 4,99 %. Također, nije sporno da se tečaj CHF tijekom trajanja ugovora mijenjao, odnosno povisivao, kao i da se mijenjala početna kamatna stopa jednostranom odlukom banke, te da je tužitelj otplatio kredit u cijelosti u skladu s ugovorom i obračunatim anuitetima od strane banke. Sporna je ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa, kao i zastara utužene novčane tražbine.

10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da tužitelj prije sklapanja predmetnog ugovora nije bio upoznat od strane tuženika s rizikom ugovaranja valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope, odnosno rizicima fluktuacije tečaja CHF i parametrima promjene kamatne stope kako bi mogao donijeti informirano odluku o sklapanju ugovora.

11. Imajući u vidu prethodno utvrđenje, ujedno cijeneći da je pozivom na čl. 502.c ZPP-a i čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15., dalje:ZZP/14) u ovom sporu vezan utvrđenjima iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača , a kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da su sporne ugovorne odredbe sukladno čl. 81. st.1. i čl. 87. st.1. Zakona o zaštiti potrošača("Narodne novine" br. 96/03.,dalje: ZZP/03) nepoštene i ništetne.

12. S obzirom na ništetnost spornih ugovornih odredbi, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da tužitelju na temelju čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO) pripada pravo na povrat pretplaćenog iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

13. Stoga, prvostupanjski sud utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da je tužitelj tijekom otplate kredita radi povećanja tečaja CHF preplatio iznos od 2.649,82 eura, a koji iznos predstavlja razliku između plaćenih anuiteta prema tečaju CHF u vrijeme plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju koji je važio u vrijeme isplate kredita, prihvaća kondemnatorni tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezuje tuženika na isplatu navedenog iznosa tužitelju.

14. Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud temelji na čl. 1115. ZOO-a, zauzevši pravno shvaćanje da je tuženik nesavjestan stjecatelj pa da je dužan isplatiti tužitelju zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplate do isplate.

15. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud prihvaćajući pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 20. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 kao posljedice utvrđenja ništetnog ugovora, počinje teći od pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđeno ili na neki drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a cijeneći da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 u pogledu valutne klauzule postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 20. travnja 2021., zaključuje da do podnošenja tužbe u ovom predmetu nije protekao petogodišnji zastarni rok, slijedom čega tražbina tužitelja nije u zastari.

16. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi primjenom čl. 154.st.1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje Tarifa), pa tužitelju dosuđuje troškove postupka u cijelosti, dok odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan

17. Pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

18. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava direktni učinak pravomoćne presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, nisu osnovani. Naime, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. u vezi s čl. 106. st.1. ZZP/14, pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u valuti CHF u ugovorima koje je tuženik sklapao u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. te ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke u ugovorima koje je sklapao od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2013., kao što je predmetni ugovor, obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti tih ugovornih odredbi. Pri tome, okolnost da je kredit otplaćen u cijelosti, suprotno žalbenim navodima, nije od odlučnog značaja. Naime, ispunjenjem ugovora nije nestao uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi jer su iste bile ništetne već od dana sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa nisu mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora.

19.1. Također, u pojedinačnom sporu bankama je dopušteno dokazivati da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo na način da su potrošaču prije sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama valutne klauzule u CHF te parametrima povećanja kamatne stope i metodi njihova izračuna, a što utječe na određivanje njegove novčane obveze te da je potrošača unatoč takvoj obaviještenosti pristao na sklapanje ugovora o kreditu, međutim tuženik u ovom postupku u tom pravcu nije pružio nijednog dokaza, dok iz iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi da mu tuženik nije pružio odgovarajuće obavijesti vezano za sporne ugovorne odredbe, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

20. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je riječ o ništetnim ugovornim odredbama, slijedom čega su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

21. Žalbeni navodi tuženika kojima se poziv da je valutna klauzula sukladno čl. 22. ZOO-a izričito dopuštena nisu od utjecaja na zaključak o nepoštenosti sporne ugovorne odredbe. Naime, riječ je o dispozitivnoj zakonskoj odredbi koja nije i ne smije biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka, a budući da je predmetnim ugovorom o kreditu sav rizik tečajnih razlika valute CHF prebačen na tužitelja kao korisnika kredita, nedvojbeno je da ta ugovorna odredba unosi neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu tužitelja kao korisnika kredita i da takva odredbane može biti odraz navedene dispozitivne zakonske odredbe.

23. S obzirom na utvrđenu ništetnost spornih ugovornih odredbi pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelju pozivom na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO- a pripada pravo na povrat onoga što je tuženik stekao na temelju tih ugovornih odredbi.

24. Stoga je prvostupanjski sud utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja vještaka da je tuženik na temelju ništetne valutne klauzule stekao iznos od 2.649,82 eura pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 323. i čl. 1111. ZOO-a kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa u cijelosti.

25. Žalbeni navodi tuženika kako je predlagao provođenje financijskog vještačenja na način da vještak utvrdi kamatnu stopu prema objektivnim kriterijima koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je kamatna stopa povećavana, nisu od odlučnog značaja budući da u konkretnom slučaju tužitelju nije dosuđen preplaćeni iznos s osnove ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, već samo s osnove ništetne valutne klauzule.

26. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno prilikom kada je taj prigovor ocijenio neosnovanim. Naime, pravilno je prvostupanjski sud u skladu sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zauzeo pravno shvaćanje da je podnošenjem tužbe u postupku kolektivne zaštite potrošača prekinuta zastara u smislu čl. 241. ZOO-a i da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom postupku.

26.1. Stoga, imajući u vidu da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna u odnosu na ništetnost valutne klauzule u CHF 14. lipnja 2018., to do podnošenja tužbe u ovom postupku 20. travnja 2021. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja s osnove ništetne valutne klauzule, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

27. Budući da je tužitelj uspio u sporu u cijelosti, odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154.st.1. ZPP-a.

28. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 380.toč.3. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom djelu, kao u izreci.

U Rijeci 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan