Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ob-23/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],zastupan po punomoćniku Adnanu Rizviću, odvjetniku iz Rijeke protiv tužene CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Iri Pavić, odvjetnici iz Rijeke, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 24. listopada 2024., broj P Ob-445/2021-22, u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba tuženice te se presuda Općinskog suda u Rijeci od 24. listopada 2024., broj P Ob-445/2021-22, u pobijanom dijelu pod točkom I., II., i točkom

IV. izreke preinačava i sudi:

I.1.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da 140/280 dijelova nekretnina upisanih kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, zemljišnoknjižne oznake k. č. br. zgr. [katastarska čestica] kuća, štala i dvorište površine 329 m2 i k. č. br. zgr [katastarska čestica] cesta površine 128 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tužitelja LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene CS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u ½ dijela.

I.2. Ovlašćuje se tužitelj LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da temeljem ove presude nakon njezine pravomoćnosti i ovršnosti ishodi upis prava suvlasništva sa imena tužene CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na svoje ime i za svoju korist u 70/280 dijelova na nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, zemljišnoknjižne oznake k. č. br. zgr. [katastarska čestica] kuća, štala i dvorište površine 329 m2 i k. č. br. zgr [katastarska čestica] cesta površine 128 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što je tužena CS dužna trpjeti.“.

I.3. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR, u roku od 15. dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci od 24. listopada 2024., broj P Ob- 445/2021-22, djelomično je usvojen tužbeni zahtjev te se točkom I. izreke utvrđuje da 140/280 dijelova nekretnina upisanih kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, zemljišnoknjižne oznake k. č. br. zgr. [katastarska čestica] kuća, štala i dvorište površine 329 m2 i k. č. br. zgr [katastarska čestica] cesta površine 128 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tužitelja LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene CS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u ½ dijela.

Točkom II., izreke navedene presude ovlašćuje se tužitelj LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da temeljem ove presude nakon njezine pravomoćnosti i ovršnosti ishodi upis prava suvlasništva sa imena tužene CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na svoje ime i za svoju korist u 70/280 dijelova na nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, zemljišnoknjižne oznake k. č. br. zgr. [katastarska čestica] kuća, štala i dvorište površine 329 m2 i k. č. br. zgr [katastarska čestica] cesta površine 128 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što je tužena CS dužna trpjeti.

Točkom III., izreke odbijen je tužbeni zahtjev s dijelom koji glasi: „Nalaže se tuženoj CS da isplati tužitelju LS iznos od 6.856,63 € u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena počevši od 04. prosinca 2021.g. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.“

Točkom IV. izreke prvostupanjske presude nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnične troškove ovog postupka u iznosu od 928,09 €, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude i to protiv dijela pod točkom I., II. i IV. izreke žalbu je pravovremeno izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Tuženica u bitnome osporava stav prvostupanjskog suda da je tužitelj zajedno sa tuženicom izvršavao obveze ugovora o doživotnom uzdržavanju zanemarujući činjenicu je li bilo stvarnog uzdržavanja radom, obzirom na zdravstveno stanja i fizičke mogućnosti primatelja uzdržavanja RS, posebno jer provedeni dokazi ukazuju na suprotno. Ističe se da je bračna stečevina imovina stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice. Tuženica navodi da u konkretnom slučaju, izostalo je utvrđenje suda je li uopće bilo stvarnog uzdržavanja radom. Tuženica navodi da je bračna stečevina imovina stečena zajedničkim radom tijekom trajanja bračne zajednice, a ne putem jednostavnih i povremenih usluga. Tuženica navodi da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju jasno sklopljen između RS i nje kao jedine davateljice uzdržavanja da iz izjave tuženice, a i tužitelja te svih svjedoka saslušanih u postupku, proizlazi da je pok. RS bio samostalan da je sam financirao svoje potrebe, da je financijski bio neovisan i bolje stajao od tuženika, da je sam plaćao hranu, pripremao si hranu, održavao kuću i samostalno odlazio k liječniku autobusom, plaćao režijske troškove, kao i troškove stranaka koji su stanovali u njegovoj kući. Povremene radnje tužitelja u vidu vožnje do groblja, pripreme kolača, priprema ogrijeva za zimu, ne mogu se smatrati ispunjenjem obveze iz ugovora o uzdržavanju. Nadalje navodi da je pokojni RS umro sa većim iznosom ušteđevine, pa tvrdnje tužitelja da je njegov stvarni doprinos bio minimalan jer da je tužitelj imao veća primanja su protivni provedenim dokazima koje je predložila tuženica i koji su provedeni ali da ih je prvostupanjski sud ocijenio pristranim. Tuženica dalje navodi da je nije sporno da je tužitelj znao za predmetni ugovor o doživotnom uzdržaniju, ali da nije bio zainteresiran za njege sve dok se odnosi između tužitelja i tuženice nisu poremetili. Tuženica dalje navodi da pok. RS nije bila potrebna financijska ili stalna fizička pomoć, da je bio u mogućnosti samostalno brinuti o svojim svakodnevnim potrebama, što da isključuje potrebu za sklapanjem ugovora zbog uzdržavanja. Tuženica navodi da se ugovor o doživotnom uzdržavanju između nje i pokojno RS koji je bio njezin rođak, nije temeljio na pravoj i trajnoj obvezi uzdržavanja, već obzirom na njihov stvarni dogovor, a to je bio jednostavan prijenos imovine nakon smrti na tuženicu. Tuženica predlaže žalbu prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva, odnosno, u protivnom predlaže u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu povodom žalbe tuženice, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99, 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22,155/23, 6/24 – dalje ZPP), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tuženica u žalbi ne navodi kojom bi bitnom povredom odredaba parničnog postupka pobijana presuda bila zahvaćena. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno, ali je zbog pogrešnog pravnog stava pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

6. Predmet spora je utvrđenje bračne stečevine tužitelja i tuženice na nekretnini koju je tuženica stekla na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju sa sada pokojnim RS, rođakom po majci, a koji ugovor je sklopljen 29. srpnja 2013., za vrijeme trajanja bračne zajednice tužitelja i tuženice.

7. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa nespornim proizlaze činjenice:

- da su tužitelj i tuženica bivši bračni drugovi,

- da je brak stranaka razveden 2018.,

- da je tuženica kao davateljica uzdržavanja sklopila 29. srpnja 2013., sa sada pokojnim RS ugovor o doživotnom uzdržavanju,

- da sada pokojni RS osim majke tuženice i tuženice nije imao drugih rođaka,

- da tužitelj nije bio ugovorna strana sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju, ali je znao za ugovor koji je tuženice tada njegova supruga sklopila s rođakom RS,

- da su tužitelj i tuženica nakon sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju živjeli u kući sa primateljem uzdržavanja, a koja kuća je bila predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju,

- da je pokojni RS bio vitalan, da je imao mirovinu koja je bila znatno viša od plaće tužitelja, te je sve svoje troškove vezane uz prehranu, odijevanje, liječenje kao i troškove stanovanja snosio sam, time da je i u snašanju troškova života pomagao i tuženici i njenoj obitelji - tužitelju, da su roditelji tuženice posuđivali novac tužitelju,

- da u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju tuženica nije radila, vodila je brigu o malom djetetu stranaka,

- da iz iskaza tuženice, svjedoka, njezinog oca ES, VS, TS proizlazi da pokojnom RS nije bila neophodna svakodnevna pomoć, da je imao ušteđevinu koju je naslijedila majka tuženice kao jednina nasljednica, da je imao dobru mirovinu, znatno veću od primanja tužitelja, da nikada nije trebao posuđivati novce, da je uglavnom sam vodio brigu o svim svojim potrebama (odlazak k liječniku, u trgovinu, po lijekove, plaćanju režija), da je tužitelj financijski bio slab, da je radio na održavanju zelenih površina u Rijeka cestama, da su tužitelj i tuženica živjeli u istoj kući sa pokojnim RS, da su odnosi bili skladni, da je pokojnog FS povremeno vozio k liječniku svjedok VS, a poslije i tužitelj,

- da je povremeno tuženica uskakala pomagati oko kuhanja i spremanja RS, ali da mu nije bila potrebna pomoć niti je tražio od tuženice da je on uglavnom sve sam radio,

- da je RS preminuo 2016.

- da je tuženici otac posudi novac za troškove sprovoda pokojnog RS,

- da osim što su svjedoci povremeno vidjeli tužitelja da vozi pokojnog RS, nisu vidjeli da bi bilo što radio oko ogrijeva (cijepanja i pripreme drva za zimu), ili da su imali saznanja da bi vodio brigu o pokojnom RS,

- da iz iskaza majke tužitelja AS proizlazi da zna da su stranke živjele kod pokojnog RS (ne zna mu prezime), da iako nije odlazila kod stranaka dok su živjeli sa pokojnim RS, da zna da je RS sam kuhao, da ga je tužitelj vozio kuda je trebalo, da tuženica nije baš vodila brigu o pokojnom RS, da je pokojni RS imao dobru mirovnu, da je tužitelj bio u dobrim odnosima sa pokojnim RS, za tužiteljicu da ne zna, da su ona i pokojni RS bili dobri prijatelji,

- da je u ostavinskom postupku proglašena jedinom nasljednicom iza pokojnog RS majka tuženice i novčani iznos koji je naslijedila darovala tuženici.

8. Na temelju ovih činjenica prvostupanjski sud zauzima stav da je tužbeni zahtjev osnovan u odnosu na utvrđenje bračne stečevine na nekretnini koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju.

9. Ovaj drugostupanjski sud, a suprotno stavu izraženom u pobijanoj presudi, stava je da tužitelj nije dokazao da su stranke za vrijeme trajanja braka i suživota sa pokojnim RS zajedničkim radom i sredstvima ispunjavali obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sa pokojnim RS sklopila tuženica kao davateljica uzdržavanja.

10. Kada se radi o imovini na koju se primjenjuje Obiteljski zakon, postoji zakonska pretpostavka o suvlasništvu na jednake dijelove bračne stečevine, međutim isti zakon određuje kao imovinu koju su bračni drugovi stekli radom ili potječe iz te imovine stečene za vrijeme bračne zajednice. Shodno tome sudska praksa je zauzela stajalište da će se odluka suda o imovini stečenoj na temelju ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju temeljiti na utvrđenim činjenicama je li takova imovina stečena zajedničkim radom ili potječe iz te imovine, radi se o aleatornoj praksi, zavisnoj od slučaja do slučaja, i ne može se ustvrditi da će se takovi ugovori automatizmom tretirati kao bračna stečevina.

11. Na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe stvarnog i obveznog prava važeće u vrijeme stjecanja, a zaključak o tome predstavlja li neka nekretnina zajedničku imovinu odnosno bračnu stečevinu treba dokazati onaj koji to tvrdi, a to je u pravilu tužitelj. Navedeno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama - primjerice Rev-2809/15 od 3. srpnja 2018., Rev-1276/06 od 21. veljače 2007. Stoga je na tužitelju bio teret dokaza činjenične tvrdnje da je izvršenim ulaganjem (zajedničkim radom i sredstvima) na predmetnoj nekretnini stekao suvlasništvo u 1/2 dijela, koji bi opravdavao stvarnopravni zahtjev tužitelja, a što je u konkretnom slučaju po ocjeni ovog suda izostalo.

12. Tužitelj smatra da mu pripada suvlasnički dio na predmetnoj kući kao bračnoj stečevini već zbog činjenice da je sada pokojni RS sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa suprugom tužitelja, sa tuženicom, a za vrijeme trajanja braka stranaka, i da je on izvršavao obveze iz sklopljenog ugovora, a takvo pravno shvaćanje tužitelja je pogrešno.

13. Tužitelj nije ugovorna strana ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, niti je u postupku uspio dokazati da je preuzeo ili ispunjavao obvezu uzdržavanja primatelja uzdržavanja, a povremeni prijevoz pokojnog RS ili povremeno pomaganje oko popravka u kući nije ispunjavanje obveze uzdržavanja i zbog toga tužitelj nije mogao steći suvlasništvo na predmetnoj nekretnini, a nesporno je da je upravo pokojni RS pomagao strankama, a ne obratno. Već sama činjenica da ih je pozvao da stanuju u njegovoj kući besplatno i plaćao režije, ukazuje da njemu nije bila potrebna pomoć, već strankama.

14. Nadalje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojo odluci broj Rev-2359/ 2016 zauzeo je stav da prema pravnom shvaćanju tog suda; „… imovina koju dobije jedan bračni drug na temelju ugovora o doživotnom, odnosno dosmrtnom uzdržavanju (za vrijeme trajanja bračne zajednice) ulazi u bračnu stečevinu kada je stečena davanjem uzdržavanja primatelju uzdržavanja, radom ili prihodima od rada bračnih drugova (dakle, bez obzira što je samo jedan od njih ugovorna strana takvog ugovora). U suprotnom ako se nisu izvršavale obveze iz ugovora prema primatelju uzdržavanja od strane bračnih drugova radom ili prihodima od njihova rada, riječ je o posebnoj imovini onog bračnog druga koji je u ugovoru o doživotnom odnosno dosmrtnom uzdržavanju naveden kao davatelj uzdržavanja, ako je u primjeni Zakon o braku i porodičnim odnosima, odnosno njegovoj vlastitoj imovini ako se u sporu primjenjuje Obiteljski zakon.“

15. Iz dokaza koje je proveo prvostupanjski sud proizlazi da nije bilo potrebe da tuženica pokojnom RS materijalno pomaže ili svakodnevno skrbi o njegovim potrebama jer je bio zdrav i fizički sposoban, pa da stoga ni tužitelj kao bračni drug tuženice nije faktično izvršavao obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je tuženica za vrijeme trajanja braka sklopila sa RS, pa tužitelj neosnovano zahtijeva utvrđenje postojanja bračne stečevine u ½ suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini obzirom da je riječ o vlastitoj imovini tuženice stečenoj za vrijeme trajanja braka s tužiteljicom.

16. Nadalje, iz stanja spisa, kao i iz pobijane presude proizlazi da je namjera pokojnog RS prije svega bila da tuženici kao svojoj rođakinji ostavi svoju imovinu, pa je tako i majka tuženice koja je u ostavinskom postupku proglašena jedinom nasljednicom iza pokojnog RS novčani iznos koji je naslijedila darovala tuženici.

17. Prema odredbi članka 36. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20,156/23 - dalje ObZ) bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine ako nisu drugačije ugovorili. Prema odredbi članka 39. ObZ-a, vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz članka 36. ObZ, dakle kad se radi o imovini koja nije stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, a što je slučaj u ovom predmetu jer tužitelj nije dokazao da je radom stekao, odnosno ostvario pravo na dio nekretnine koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopila njegova bivša supruga u ½ dijela.

18. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženice prihvatiti i u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu na temelju članka 373. ZPP-a, preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja na utvrđenje da nekretnina upisana kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, zemljišnoknjižne oznake k. č. br. zgr. [katastarska čestica] kuća, štala i dvorište površine 329 m2 i k. č. br. zgr [katastarska čestica] cesta površine 128 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i tužene svakog u ½ dijela.

19. Obzirom je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinačena valjalo je i odluku o troškovima preinačiti i naložiti tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.000,00 EUR. Troškovi tužiteljice sastoji se od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu te pristupa na ukupno 7 ročišta i to za svaku radnju po 200,00 EUR plus iznos PDV-a. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 166. u svezi članka 154. i 155. ZPP-a. Trošak žalbe tuženica nije tražila.

U Karlovcu, 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić