Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž Ovr-140/2025-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB: 46830600751, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, protiv protivnika osiguranja TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3965/2024-4 od 8. siječnja 2025., 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba predlagatelja osiguranja HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3965/2024-4 od 8. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog od 8. studenog 2024. za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja.
2. Protiv navedenog rješenja žali se predlagatelj osiguranja iz razloga bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine koja se sastoji u pristupu mjernom uređaju na nekretnini protivnika osiguranja radi njegove zamjene. Naime, ističe da protivnik osiguranja nije radnicima predlagatelja osiguranja dozvolio pristup mjernom mjestu odnosno pristup brojilu broj 151437337347, izvršio je neovlašteno isključenje i nije dozvolio iskopčanje, a sve u svrhu sprječavanja svake daljnje potrošnje električne energije te nanošenja štete zbog trošenja električne energije koju protivnik i dalje ne plaća. Stoga, navodi kako je privremena mjera potrebna radi sprječavanja nasilja te nenadoknadive štete u smislu neevidentiranja obračunskih podataka, kao i izbjegavanja nastanka moguće opasnosti za život, zdravlje i imovinu većeg opsega uslijed nekontroliranog rada neispravnog mjernog uređaja. Nadalje, ukazuje kako sukladno odredbama čl. 40. Zakona o energiji predlagatelj osiguranja ima pravo pristupa na nekretninu protivnika osiguranja na kojoj se nalaze objekti, uređaji, mreža, odnosno sustav energetskog subjekta radi njihovog pregleda i održavanja te ga protivnik osiguranja ne smije sprječavati da isključi mjerne uređaje ili druge uređaje energetskog sustava. Predlaže pobijano rješenje preinačiti podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. Žalba predlagatelja osiguranja je neosnovana.
4. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ).
5. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem odbio prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine privremenom mjerom uz obrazloženje da predlagatelj osiguranja nije točno konkretizirao svoju navodnu tražbinu te da stoga to ne može učiniti ni sud, a što dalje znači da nije ispunjena prva zakonska pretpostavka za privremenu mjeru iz čl. 346. OZ-a (vjerojatnost postojanja tražbine). Sud, nadalje, navodi kako zbog nepostojanja prve pretpostavke nije potrebno ni utvrđivati postojanje druge zakonske pretpostavke (nastanak štete ili nasilja), s obzirom na to da je za određivanje privremene mjere nužno kumulativno postojanje navedenih pretpostavki. Pritom sud ipak navodi kako iako se u prijedlogu za osiguranje navodi neplaćanje utrošene električne energije, nigdje se ne navodi o kolikom dugu se radi i je li pokrenut postupak naplate, što sve onemogućava procjenu suda o postojanju teško nadoknadive štete. Isto tako, sud navodi kako se prijedlog za osiguranje uglavnom temelji na radnim nalozima koji ne dokazuju aktivno ili pasivno onemogućavanje od strane protivnika osiguranja pristup zaposlenicima predlagatelja u njegov stan odnosno brojilu potrošnje električne energije.
6. Odredbom čl. 346. st. 1. OZ-a propisano je da se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine te ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
7. Ovdje prvenstveno valja reći kako je pogrešno zaključio sud prvog stupnja da u konkretnom slučaju nije jasna tražbina radi čijeg osiguranja se predlaže privremena mjera budući da je iz prijedloga za osiguranje vidljivo da se radi o nenovčanoj tražbini pristupa mjernom uređaju na nekretnini protivnika osiguranja i kontrole priključka.
8. Isto tako, pogrešan je zaključak suda prvog stupnja da dostavljeni radni nalozi ne dokazuju da je protivnik osiguranja aktivno ili pasivno onemogućavao pristup zaposlenicima predlagatelja u njegov stan odnosno brojilu potrošnje električne energije. Naime, iz izvještaja navedenih radnih naloga (listovi 3-10 spisa) jasno proizlazi da kupac (protivnik osiguranja) nije dozvolio iskopčanje ni pristup do brojila. Stoga, suprotno zaključku suda prvog stupnja, prema ocjeni ovog suda predlagatelj osiguranja je učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine.
9. Međutim, pravilno je zaključio sud prvog stupnja da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje druge pretpostavke za određivanje privremene mjere, a to je opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
9.1. Ovdje prvenstveno valja reći da predlagatelj osiguranja u prijedlogu za osiguranje nije niti tvrdio da je određivanje privremene mjere potrebno radi toga što bi bez te mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari.
9.2. Nadalje, što se tiče vjerojatnosti da je privremena mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje valja reći kako je predlagatelj osiguranja u prijedlogu za osiguranje samo paušalno naveo da je određivanje privremene mjere potrebno radi sprječavanja nasilja, ali pritom takve navode ničim nije obrazložio niti konkretizirao.
9.3. Isto tako, predlagatelj osiguranja je u prijedlogu za osiguranje naveo da je određivanje privremene mjere potrebno radi sprječavanja nastanka štete. Međutim, pritom nije obrazložio o kakvoj šteti se radi, u kojoj visini niti zašto bi ista bila nenadoknadiva, kako je to sve pravilno zaključio sud prvog stupnja.
10. Slijedom svega navedenog, kako predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje druge pretpostavke za određivanje privremene mjere iz čl. 346. OZ-a, to je pravilna odluka suda prvog stupnja kojom je odbijen prijedlog za osiguranje.
11. Žalbeni navodi da je privremena mjera potrebna radi sprječavanja nastanka nenadoknadive štete u vidu neevidentiranja obračunskih podataka, kao i izbjegavanja nastanka moguće opasnosti za život, zdravlje i imovinu većeg opsega uslijed nekontroliranog rada neispravnog mjernog uređaja predstavljaju nove činjenice, koje sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a nije dozvoljeno isticati tek u žalbi, pa iste kao nedopuštene u smislu navedene zakonske odredbe, ovaj sud nije niti razmatrao.
12. Slijedom navedenoga, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu predlagatelja osiguranja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Velikoj Gorici 7. svibnja 2025.
Sudac
Nikola Ramušćak
