Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-1623/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Vlasti Feuš, sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ninoslav Pintarić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-899/2020-17 od 30. travnja 2021., dana 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12 kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-899/2020-17 od 30. travnja 2021. u dijelu pod točkama I. i II. izreke.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužiteljici 1.462,54 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine od ukupno navedenog iznosa glavnice na način pobliže određen izrekom te presude (točka I. izreke). Nadalje, tom presudom naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.796,87 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2021. do isplate (točka II. izreke) te je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz toč. I izreke te presude, kao i s potraživanjem zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 46,06 kn za razdoblje od 16. veljače 2020. do 15. ožujka 2020. (točka III. izreke).
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I. i II. izreke žali se tuženik, pozivajući se na žalbene razloge iz čl. 353. stavak 1. točka 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992.,58/93, 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. ispravak, 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. -Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022, 114/2022 i 153/23 - u daljnjem tekstu: ZPP- a). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbe tuženika. Potražuje trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženika je neosnovana.
5. Predmet ovoga spora je isplata uvećane plaće za otežane uvjete rada kada je radnik, tj. tužiteljica radila u otežanim uvjetima rada.
6. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud prvoga stupnja pošao je od sljedećih činjenica:
- da je tužiteljica u utuženom periodu kod tuženika radila na radnom mjestu spremačice,
- da joj tuženik nije obračunavao dodatak za posebne uvjete rada na prekovremene sate rada.
7. Na temelju tih činjenica, pozivom na odredbe sadržane u čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13 i 96/15., dalje KU/13, KU/15), čl. 47., odnosno kasnije čl. 45 KU iz („Narodne novine“ broj: 29/18), KU iz („Narodne novine“ broj: 88/13 i 143/13) te čl. 57, a kasnije u čl. 55 KU iz NN 29/18 te II. Dodatak KU iz NN 92/19 te pozivom na izračun sačinjen po financijskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., sud prvoga stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev u žalbom pobijanom iznosu.
8. Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijane presude ocijenjeno je da u postupku pred sudom prvoga stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se, u smislu te odredbe, ne bi mogla ispitati. Izreka presude ne proturječi sama sebi, obrazloženje sadrži valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, a ne postoji niti proturječnost između priloženih isprava i razloga presude. Također, ispitujući presudu prvostupanjskog suda, kao i postupak koji joj je prethodio, sud drugog stupnja nije utvrdio da bi bile počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.
9. Isto tako neosnovanim su ocijenjeni i navodi žalbe kojima se pobija pravilnost primjene prava.
10.Odredbom čl. 47. KU/13, odnosno čl. 45. KU/18, definirana je plaća tužiteljice te je navedeno da istu čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na ikoji drugi način izuzev onog koji je propisan člankom tim odredbama. To znači da plaću tužiteljice i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, naravno uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada. Odnosno, kako pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe članka 83. stavak 3. ZR/09, odnosno članka 91. stavak 3. ZR/14 koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad to nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvarila u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužiteljica također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom članka 91. stavak 3. ZR/14.
11. Stoga valja istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužiteljica, kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama po kojima joj ih je sud i dosudio, dakle po čl. 57. KU/13, koji odgovara čl. 55. KU/18 za posebne uvjete rada, čl. 59. KU/13 koji odgovara čl. 57 KU/18 za iznimnu odgovornost za život te čl. 51. stavak 9., 10. i 11. KU 143/13 koji odgovara čl. 49. stavak 9., 10. i 11 KU/18 za prekovremeni rad.
12. Prema članku 59. TKU ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema stavku 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.
13. S obzirom da je tuženik isplaćivao tužiteljici umanjenu plaću, a iz razloga što tužiteljici nije obračunao i isplatio utužene dodatke (uvećanja) na sve efektivno odrađene sate, tuženik nije tužiteljici niti ispravno obračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, budući da je kao prosjek plaće uzimao tako umanjenu plaću. Stoga je sud prvoga stupnja pravilno postupio kada je tužbeni zahtjev prihvatio i u ovo dijelu.
14. Slijedom navedenoga pravilno je sud prvoga stupnja prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.
15. Odluka o zateznim kamatama pravilna je i zakonita sukladno odredbi članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21).
16. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tužiteljice (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) te imajući u vidu uspjeh stranaka u parničnom postupku (čl. 154. st. 5. ZPP).
17. Slijedom navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
18. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku, a slijedom toga niti taj trošak nisu bili potrebni (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 7. svibnja 2025.
Sutkinja:
Vlasta Feuš
