Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1183/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Sanela Kontin Miklin i Željko Rožić, odvjetnici u Križevcima, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija&Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru Stalne službe u Križevcima poslovni broj P-632/2019-48 od 16. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalne službe u Križevcima poslovni broj P-632/2019-48 od 16. srpnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka će se odlučiti konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su ništetni dijelovi članaka 1., 2 i 7. Ugovora o kreditu broj 7103867360 koji je 16.10.2007. sklopljen između tužitelja i tuženika kojima su iste iskazane u valuti švicarski franak, i u dijelu u kojem je iskazana promjenjivost kamatne stope (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužitelju preplaćene iznose anuiteta s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu 9.753,46 eura sa zateznim kamatama (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužitelju preplaćene iznose anuiteta s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu 4.426,66 eura sa zateznim kamatama (točka III. izreke) i naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 8.769,75 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2024. do isplate (točka IV. izreke).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno ističe da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP), jer nije odlučeno o preinaci tužbe kojoj se tuženik protivio i da je time počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a, budući je prekoračen tužbeni zahtjev. Zatim ističe da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda ne sadržava valjano obrazloženje o bitnim pitanjima i prigovorima tuženika. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužiteljici da mu nadoknadi parnične troškove, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak sastava žalbe i sudskih pristojbi na žalbu u ukupnom iznosu 969,50 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema potpune razloge o odlučnoj činjenici je li tužitelj potrošač budući je tuženik prije zaključenja prethodnog postupka isticao da je tužitelj član društva GAZELA d.o.o. te da je na nekretnini na adresi prebivališta tužitelja registrirano sjedište društva FREYA j.d.o.o. Iako je tužitelj iskazivao u pogledu ovih činjenica, prvostupanjski sud je propustio ocijeniti njegov iskaz u tom dijelu, a što je od značaja u pogledu odlučne činjenice za predmet ovog spora – je li tužitelj potrošač i posljedično tome uživa li zaštitu u vezi nepoštenih ugovornih odredbi.

6. Nadalje, prvostupanjski sud nije dao odlučne razloge zbog kojih smatra da je ništetan dio članka 1. Ugovora o namjenskom kreditu kojim je ugovoren iznos kredita pri čemu se ističe da predmet zahtjeva u kolektivnom sporu nije bilo ugovaranje iznosa kredita s valutnom klauzulom, budući nije sporno da je sukladno članku 22. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23.) bilo dopušteno ugovaranje valutne klauzule, a sporan je način na koji je ta valutna klauzula ugovorena (kod otplate kredita). Zatim nisu dani razlozi zbog kojih prvostupanjski sud smatra da je ništeten dio članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu kojim je ugovoreno da je tužitelj dužan platiti u anuitetima (glavnicu kredita) u iznosu 123.957,81 CHF, kao i da je ništetan dio članka 7. kojim je ugovoren iznos prvog anuiteta od 628,09 CHF. Stoga su osnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud izašao iz okvira odluka iz kolektivnog spora i proširio opseg pravnih shvaćanja o ništetnosti ugovornih odredba koje su bile predmet razmatranja u kolektivnom sporu, a da za to nije dao odlučne razloge, pa je time počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

7. U odnosu na učinke konverzije, odnosno učinke sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu od 15. siječnja 2016. i priznatu preplatu u iznosu 33.704,40 kuna, nisu dani nikakvi razlozi, a samo obrazloženje (točka 19.) proturječno je sadržaju podnesaka i navoda tuženika te nalazu i mišljenju vještakinje iz kojih proizlazi činjenica priznatog iznosa preplate (članak 5. Dodatka) koji će se koristiti za namirenje budućih dospjelih anuiteta po kreditu u EUR (članak 6. Dodatka). Prema pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravo koje tužitelj traži ovom tužbom djelomično je ostvario priznatom preplatom kroz konverziju kredita i prihvaćanjem izračuna konverzije. Naime, tuženik je prilikom izračuna konverzije uzeo u obzir sve plaćene anuitete i utvrdio preplatu prema izračunu propisanom člankom 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015) te za taj iznos preplate umanjio obveze tužitelja po konvertiranom kreditu u EUR. Dakle, radi se o preplati anuiteta što je ujedno predmet kondemnatornog zahtjeva tužitelja u ovom postupku, pa prema pravnom shvaćanju ovog suda, isti treba uzeti u obzir kod odlučivanja o visini zahtjeva tužitelja.

8. Također, osnovano tuženik u žalbi navodi da je sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 190. stavak 9. ZPP-a. Članak 190. ZPP-a propisuje preinaku tužbe, time da je u 9. stavku propisano da protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba. Iz ove odredbe jasno proizlazi da o preinaci tužbe sud uvijek mora odlučiti rješenjem, bilo da prihvaća preinaku tužbe ili je ne prihvaća, kako bi stranke mogle znati o kojem tužbenom zahtjevu se raspravlja. Kako je tužitelj nakon provedenog vještačenja podneskom od 7. studenoga 2023. povisio tužbeni zahtjev na ime isplate preplaćenih anuiteta s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (zahtjevom iz tužbe tražio je isplatu 33.113,93 kuna, a kasnijim zahtjevom potražuje isplatu 4.426,66 eura / 33.352,70 kuna), te istaknuo eventualno kumulirani zahtjev, time je tužitelj preinačio tužbu u smislu članka 191. stavak 1. ZPP-a zbog čega je sud bio dužan rješenjem odlučiti o preinaci tužbe. Kako je sud propustio donijeti rješenje o preinaci tužbe, taj propust suda utjecao je na pravilnost i zakonitost pobijane presude pa je na taj način sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 190. stavak 9. ZPP-a. Naime, sud je bio dužan odlučiti o preinaci i zbog činjenice da je u tijeku ovog postupka tuženik istaknuo prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio zahtjeva, a za utvrđivanje osnovanosti tog prigovora potrebno je utvrditi činjenicu kada je tužba u odnosu na konkretan tužbeni zahtjev podnesena, jer se zastara računa u odnosu na dan podnošenja tužbe, odnosno, u slučaju povišenja tužbenog zahtjeva u odnosu na dan kada je tužbeni zahtjev povišen.

9. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu kako je odlučeno pod točkom I. izreke ovog rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, jer je još uvijek neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, pri čemu se ističe da su osnovani žalbeni navodi tuženika da je o troškovima obrazloženih podnesaka odlučeno protivno Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.).

11. U ponovnom postupku prvostupanjski sud otklonit će bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano u ovoj odluci tako što će prije svega odlučiti o preinaci tužbe, bilo na način da je prihvati ili da je ne prihvati, nakon čega će ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva i istaknutom prigovoru zastare time da je u obrazloženju nove presude dužan dati razloge o svim odlučnim činjenicama pa tako prije svega i o činjenici je li tužitelj potrošač, ništetnosti dijela članka 1., 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu, učincima priznate preplate iz konverzije kao i o svim ostalim odlučnim činjenicama, nakon čega će cijeneći i ostale razloge kojima tuženik pobija zakonitost donesene presude biti u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

12. Na temelju članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

U Velikoj Gorici 7. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak