Republika Hrvatska
Općinski sud u Koprivnici
48000 Koprivnica - Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Pn-116/2023-39
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Sonji Gundić-Biškup kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bruni Čeru, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Listopadska ulica 2, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Slunjski, odvjetniku iz Varaždina, radi naknade štete, nakon provedene usmene javne glavne rasprave zaključene dana 4. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, te objavljene presude dana 7. svibnja 2025., temeljem odredbe čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku, istog dana
p r e s u d i o j e
I.Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Listopadska ulica 2, Zagreb, OIB: 94472454976 isplatiti tužitelju MH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete iznos od 838,10 € (slovima: osamstotridesetosameuraidesetcenti) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 21. ožujka 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 838,10 € (slovima: osamstotridesetosameuraidesetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom od 21. ožujka 2023. do isplate.
III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1.Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 14. studenog 2023. protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 1.676,20 € sa zakonskom zateznom kamatom od 21. ožujka 2023. do isplate.
1.1.U tužbi tužitelj navodi da se dana 8. ožujka 2023. dogodila prometna nesreća u [adresa], na parkiralištu ispred stambene zgrade na adresi [adresa], na način da je osiguranik tuženika, vozač IH, upravljajući osobnim automobilom i krećući se unatrag, ušao u raskrižje vožnjom unazad, bez upaljenih svjetala i pokazivača smjera, te je udario u osobni automobil u vlasništvu tužitelja, marke "Volvo V40", registarskih oznaka [registarska oznaka]. Uslijed navedenog došlo je do udara zadnjeg dijela vozila štetnika u lijevu bočnu stranu vozila tužitelja. Osobno vozilo tužitelja je oštećeno u prometnoj nesreći na način da su oštećena vrata vozila, šarka na vratima te vanjsko ogledalo.
1.2. Tužitelj se kritične zgode kretao kolnikom, te u T raskrižju započeo radnju skretanja udesno, kada je štetnik bio parkiran na dijelu kolnika gdje je slijepi put - parkiralište. Štetnik je započeo vožnju unatrag, bez uključenih svjetala i pokazivače smjera, te udario u vozilo tužitelja koje je gotovo dovršilo radnju skretanja udesno. Tužitelj napominje da se vozilo štetnika, na kolnik, uputilo s parkirališta, kako se navodi u Izvješću o prometnoj nesreći, pa je bilo dužno propustiti vozilo tužitelja, kao i primijeniti veću dozu pažnje budući da se kretalo unatrag – a ni u kom slučaju nije smio ulaziti u raskrižje vožnjom unazad. Stav je tužitelja da je za nastanak prometne nesreće odgovoran upravo štetnik, osiguranik tuženika.
1.3. Na osobnom vozilu tužitelja nastala je šteta, a oštećenja su pobliže opisana u Izvidu štete (oštećena prednja lijeva vrata, lijevo vanjsko ogledalo, šarka vrata, prednji lijevi blatobran). Šteta na vozilu tužitelja cijeni se u iznosu o 1.676,20 €/12.629,33 kn, sukladno računu koji se dostavlja u prilogu, kao i tuženikovom izvidu štete.
1.4. Tužitelj se u mirnom postupku za naknadu štete obratio tuženiku, podnijevši mu zahtjev za naknadu štete, međutim tuženik je njegov odštetni zahtjev ocijenio neosnovanim.
2. U pisanom odgovoru na tužbu tuženik priznaje nespornim činjenicu štetnog događaja kao i da je vozilo marke Renault, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao IH, vlasnik vozila, bilo kod tuženika osigurano Ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti.
2.1. Međutim, tuženik osporava da bi za nastanak prometne nesreće bio odgovoran vozač vozila osiguranog kod tuženika, odnosno tuženik smatra da je za istu isključivo odgovoran tužitelj, koji nije postupio po vidno postavljenom prometnom znaku "STOP" prilikom uključivanja u promet na prometnu površinu i nije propustio sva vozila koja su se kretala tom prometnom površinom, odnosno nije propustio vozilo osiguranika tuženika, te je uslijed toga došlo do kontakata između gore navedenih vozila. Osim što nije postupio po prometnom znaku, tužitelj je postupio i protivno odredbi čl. 45. st. 1. Zakona o osiguranosti prometa na cestama.
2.2. Ističe se i da tuženik ne odgovara za predmetnu štetu, a imajući u vidu način i mjesto nastanka iste, jer nije pokrivena predmetnom policom osiguranja od automobilske odgovornosti, a niti ista proizlazi iz odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
2.3. Tuženik ne osporava visinu štete u iznosu od 1.676,20 €, međutim osporava se tijek zakonskih zateznih kamata koje bi u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva mogle teći isključivo od presuđenja jer je tuženik poštivao Zakonom propisanu proceduru rješavanja odštetnog zahtjeva.
3. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem Izvješće o prometnoj nesreći, računa otpremnice (list 6), izvida štete, odgovora tuženika na prigovor tužitelja u mirnom postupku (list 8), zahtjeva za naknadu štete (list 10),odgovora na prigovor, preslike prometne dozvole. Provedena je djelomična rekonstrukcija prometne nesreće uz sudjelovanje prometno-tehničkog vještaka Stivena Šijaka, pročitan je pismeni nalaz i mišljenje navedenog vještaka zaprimljen u spis 4. studenoga 2024., te je vještak saslušan na ročištu 4. travnja 2025. Saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, te svjedok IH.
4. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; - dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
5. Između stranaka kao nesporno je utvrđeno da se dana 8. ožujka 2023. oko 13:30 sati, dogodila prometna nesreća u [adresa], na kolniku Trga kralja Zvonimira, u kojoj su sudjelovali MH kao vozač osobnog vozila marke Volvo, reg. oznake [registarska oznaka] i IH kao vozač osobnog vozila marke "Renault", reg. oznake [registarska oznaka], u kojem štetnom događaju je oštećeno vozilo tužitelja.
6. Ono što je sporno to je što tužitelj tvrdi da je za ovaj štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika IH, koji se kretao svojim automobilom unazad, ušavši u raskrižje takvim načinom vožnje i bez upaljenih svjetala i pokazivača smjera, te je udario u osobni automobil u vlasništvu tužitelja. Tuženik tvrdi da je za štetni događaj isključivo odgovoran tužitelj jer prilikom uključivanja u promet nije postupio po vidno postavljenom prometnom znaku "STOP", te time nije propustio vozilo osiguranika tuženika, uslijed čega je došlo do kontakta navedenih vozila.
7. Radi utvrđenja dinamike ove prometne nesreće sud je proveo djelomičnu rekonstrukciju iste uz sudjelovanje prometno-tehničkog vještaka Stivena Šijaka, te je na mjestu prometne nesreće saslušao tužitelja MH i svjedoka IH.
8. Iz iskaza tužitelja MH proizlazi da se osobnim vozilom kretao ravno iz svoje garaže u tzv. "T" raskršće i stao je pola mjesta ispred znaka "STOP" već u kolniku, kako bi vidio vozila koja bi mogla doći kolnikom jer su mu parkirana vozila zaklanjala vidik. Uočio je vozilo koje se nalazilo na lijevoj strani zaustavljeno na kolniku okrenuto u smjeru sjevera, odnosno okrenuto u rikverc od njegovog smjera kretanja, nastavio je radnju vožnje kretanjem desno u namjeri da izađe na kolnik i tada je došlo do udarca toga vozila u njegovu desnu prednju stranu.
9. Iz iskaza svjedoka IH proizlazi da je dolazio kolnikom krećući se ravno, a u namjeri da skrene na neko parkirno mjesto, međutim kako nije bilo mjesta krenuo je u rikverc vožnjom unatrag, pri čemu nije imao upaljena sva četiri žmigavca i tako krećući se udario je u vozilo tužitelja svojim automobilom marke "Renault Clio". Tužitelj se sa svojim vozilom u trenutku kontakta nalazio u izlaznom položaju iz parkinga u dijelu u kojem je izlazio ravno iz svoje garaže. Navodi da vozilo tužitelja nije vidio i vozeći se unatrag nije osporio, a kretao se malom brzinom, pri čemu je došlo do naleta na vozilo tužitelja. Na vozilu tužitelja nastala su oštećenja na prednjem dijelu vrata, a na njegovom vozilo na zadnjoj lijevoj strani bila je ogrebotina.
10. U pisanom nalazu i mišljenju od 4. studenog 2024. prometno-tehnički vještak Stiven Šijak navodi da je 8. ožujka 2023. oko 13:30 sati u mjestu [adresa], kolnik Trga kralja Zvonimira, došlo do naleta osobnog vozila marke "Renault Clio", reg. oznake [registarska oznaka], vozača IH, u kretanju unazad, glavnim prometnim tokom kroz raskrižje, na osobno vozilo marke Volvo "V 40 1.6", reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao vozač MH, a koje se iz sporednog prometnog toka uključivalo na glavni prometni tok i u raskrižju skretalo udesno. Ograničenje brzine na mjestu prometne nesreće bilo je 50 km/h, a na kolniku sporednog prometnog toka odvojka Trga kralja Zvonimira se nalazi postavljen prometni znak "STOP – obvezno zaustavljanje." Na kolniku glavnog prometnog toka [adresa] nema iscrtane srednje crte. Na mjestu nesreće iz smjera dolaska vozila Volvo postoji jasno vidljivi prometni znak "STOP – obvezno zaustavljanje." Iz smjera ulaska od glavnog prometnog toka kolnika Trga kralja Zvonimira prema odvojku Trga kralja Zvonimira na zapadnom rubu parkirnog prostora postoji prometni znak "Zabrana prometa u oba smjera" uz dopunsku ploču da se isto ne odnosi na stanare, te prometno ogledalo.
10.1. U nalazu i mišljenju vještak iznosi mišljenje da nesreća predstavlja nalet osobnog vozila Renault vozača IH u kretanju unazad glavnim prometnim tokom kroz raskrižje na osobno vozilo Volvo koje se iz sporednog prometnog toka uključivalo na glavni prometni tok i u raskrižju skretalo u desno. Nesreća se dogodila u [adresa], kolnik Trga kralja Zvonimira dana 8. ožujka 2023. oko 13:30 sati, kad su vremenski uvjeti bili dan, suho, a vrsta i stanje kolnika asfalt, gladak, dobar, suh. U nesreći su sudjelovali MH kao vozač osobnog vozila Volvo reg. oznake [registarska oznaka] i IH kao vozač osobnog vozila Renault reg. oznake [registarska oznaka] . Ograničenje brzine je iznosilo 50 km/h. Mjesto naleta osobnog vozila Renault na osobno vozilo Volvo nalazi, na oko 1,00 + 1,4 L od PTM. U trenutku nesreće se osobno vozilo Renault vozača IH kretalo unazad, lijevim gabaritom na oko 1,0 m. od zapadnog ruba kolnika Trga kralja Zvonimira. U trenutku nesreće se osobno vozilo Volvo vozača MH nalazilo u raskrižju u skretanju u desno, prednjim dijelom vozila na oko 1,7 + 0,8 D od PTM. Brzina kretanja vozila MH , Volvo reg. oznake [registarska oznaka] u trenutku naleta je iznosila oko: 2,60 m/s ili 9,37 km/h. Brzina kretanja osobnog vozila IH, Renault, reg. oznake [registarska oznaka] u trenutku naleta je iznosila oko 4,16 m/s ili 15 km/h. Prometni znak zaustavljanja „STOP“ u odvojku Trga kralja Zvonimira se nalazi na oko 1,30 m zapadno od PTM, što potvrđuje iskaz vozača MH da je prednjim dijelom vozila morao ući za oko 1,00 m. ispred znaka, do samog ruba raskrižja, i tada je mogao pravilno osmotriti prometnu situaciju na mjestu nesreće, te vidjeti sva vozila koja su mu nailazila s lijeve strane u udaljenosti od oko 25 m, pa tako i vozilo Renault vozača IH. Vozač IH je okretom glave i pogledom u retrovizoru u izvođenju radnje vožnje unazad mogao jasno vidjeti prometnu situaciju iza sebe, te sva vozila koja su mu nailazila iz odvojka Trga kralja Zvonimira. Od iskazanog mjesta pokretanja vozila Volvo, sa prednjim djelom vozila na oko 1,00 m. ispred znaka zaustavljanja pa do mjesta nesreće, vozač MH je prošao put od oko 3,39 m. za vrijeme od oko 1,30 s. Za 1,30 s. se je vozač IH nalazio na oko 1,30*4,16= 5,42 m. od mjesta nesreće, uz uvjet da se unazad kretao naletnom brzinom. U koliko se je osobno vozilo Renault nalazilo na oko 12,00 m. od mjesta nesreće u zaustavljenom položaju, kao što je to iskazao vozač MH, te ubrzavalo sa maksimalnim ubrzanjem na granici sportske vožnje, do naleta bi prošlo oko: 3,09 s., dok bi pri normalnom ubrzanju to vrijeme bilo još dulje i iznosilo bi oko 4,89 s. Izračun pokazuje da je vozilo Renault moralo biti bliže vozilu Volvo, no tehnički je nemoguće dokazati da li se je vozač IH konstantno kretao Trgom kralja Zvonimira i zatim raskrižjem vozilom unazad, ili je ubrzavao pa usporavao uz moguća zaustavljanja. Vozač osobnog vozila MH se nalazio u sporednom prometnom toku i morao je propustiti sva vozila i sve sudionike u prometu koji su se kretali glavnim prometnim tokom. To pravilo vrijedi i za propuštanje onih vozila koja se kreću unazad kroz raskrižje, a smjer kretanja vozila Renault jasno pokazuje da je vozilo prolazilo kroz raskrižje, te je prometna situacija bila jasna. Prometni znak „Stop-obavezno zaustavljanje“ jasno određuje koja vozila imaju prednost prolaska u raskrižju. Radnjom uključivanja iz sporednog u glavni prometni tok bez propuštanja drugih sudionika u prometu koji su se kretali glavnim prometnim tokom, vozač MH je izazvao prometni konflikt koji je rezultirao prometnom nesrećom. Pažljivijim praćenjem prometne situacije vozač MH je mogao vidjeti vozilo Renault koje se kretalo unazad, te odustati od radnje ulaska u raskrižje i daljnjeg uključivanja na kolnik glavne ulice, te na taj način izbjeći nesreću. Vozilo Renault ima u zadnjim sklopovima svjetala obostrano postavljena svjetla za kretanje unazad (rikverc svjetla), te je uz praćenje položaja vozila koje se kretalo bez uključenih glavnih ili dnevnih svjetala i pokazivača smjera, vozač MH ipak imao upozorenje na kretanje vozila unazad, a pravilnim praćenjem vozila koje se pomicalo prema njemu s upaljenim svjetlima za vožnju unazad, vozač MH je mogao prepoznati namjeru kretanja vozila Renault u vožnji unazad kroz raskrižje. Vozač osobnog vozila Renault IH se je nalazio u glavnom prometnom toku i prometno gledajući smio se je na kraćoj udaljenosti kretati vozilom unatrag po kolniku Trga kralja Zvonimira, smio se je kretati i kroz raskrižje, te se čak i polukružno okrenuti u raskrižju ako mu je prometna situacija to dozvoljavala. Pri kretanju unazad morao se koristiti onom prometnom trakom kojom se kretao prema naprijed, što u njegovom slučaju nije bilo ispunjeno i prometno je predstavljalo prekršaj s njegove strane, no što se tiče vozača MH, on je mogao i morao očekivati pojavljivanje bilo kojih drugih sudionika u prometu u kretanju zapadnim dijelom Trga kralja Zvonimira u smjeru juga, a istočnim dijelom u smjeru sjevera. Pri kretanju vozilom unazad vozač IH je morao imati pokrenuta sva četiri pokazivača smjera, čime bi jasno drugim sudionicima naznačio svoje kretanje unazad. Pri svakom kretanju vozilom u vremenskom periodu koje obuhvaća i datum nesreće (od 1.11. -31.3.) vozači su morali imati upaljena svjetla na vozilu, što bi jasno naznačilo da je vozilo upaljeno i da se kreće, ili pak ima namjeru pokretanja ili uključivanja u promet, te bi osim upaljenih rikverc svjetala vozač MH imao dodatno upozorenje na kretanje vozila. U kretanju vozilom unazad, iako je bio u glavnom prometnom toku, vozač IH je morao stalno promatrati prometnu situaciju iza sebe, pri čemu je mogao vidjeti i nailazak vozila Volvo iz odvojka Trga kralja Zvonimira. Zaustavni put kočenjem za brzinu 4,16 m/s ili 15 km/h iznosi 4,10 m, te je radnjom kočenja, ili samo prikočivanja vozač IH mogao propustiti vozača MH i na taj način izbjeći nesreću.
11. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovor je podnio tužitelj smatrajući da vještak nije pravilno utvrdio dinamiku nastanka prometne. Analizirajući nalaz i mišljenje vještaka u pogledu zaključka vještaka o ubrzanju i brzini kretanja vozila, a na temelju vlastitih parametara i izračuna, tužitelj izvodi zaključak da je tužitelj svoje vozilo pokrenuo u trenutku kada je vozilo osiguranika tuženika bilo zaustavljeno na oko 12 m od mjesta sudara tužitelju s lijeve strane te nije imalo upaljena niti svjetla niti pokazivače smjera kojima bi se manifestirali namjera vožnje unazad. Nadalje, tužitelj navodi da je svoje vozilo pokrenuo za cca 1 sekundu prije (4,7 s – 3,74 s) nego što je vozilo osiguranika tuženika krenulo s vožnjom unazad što znači da je svoje vozilo pokrenuo prije nego što je osiguranik tuženika započeo s nepravilnom vožnjom unazad te stoga pokretanjem svog vozila i uključivanjem na prometnicu nije ugrozio niti jednog sudionika u prometu. S druge strane, stav je tužitelja da se vozilo osiguranika tuženika kretalo vožnjom unazad bez uključenih pokazivača smjera i to lijevom stranom ceste čime je ugrožavalo sigurnost prometa, budući da je kretanje vožnjom unazad dopušteno samo na jednoj kraćem potezu, prometnom trakom kojom se prije kretalo pod uvjetom da ne ugrožava ostale sudionike u prometu.
12. Tuženik nije stavljao primjedbe na nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka smatrajući da iz istog proizlazi da se tužitelj nalazio u sporednom prometnom toku i morao je propustiti sva vozila i sve sudionike u prometu koji su se kretali glavnim prometnim tokom, a to pravilo vrijedi i za propuštanje onih vozila koji se kreću unazad kroz raskrižje, pri čemu znak "STOP – obvezno zaustavljanje" jasno određuje koja vozila imaju prednost prolaska u raskrižju, te da je tužitelj izazvao prometni konflikt koji je rezultirao prometnom nesrećom jer se uključivao iz sporednog u glavni prometni tok bez propuštanja drugih sudionika u prometu koji su se kretali glavnim prometnim tokom. Nadalje, tuženik smatra da iz nalaza vještaka proizlazi da vozilo osiguranika tuženika ima u zadnjim sklopovima svjetala obostrano postavljena svjetla za kretanje unazad (rikverc svjetla), te da je uz praćenje položaja vozila koje se kretalo bez uključeni glavnih ili dnevnih svjetala i pokazivača smjera, tužitelj ipak imao upozorenje na kretanje vozila unazad, a pravilnim praćenjem vozila koje se pomicalo prema njemu s upaljenim svjetlima za vožnju unazad, tužitelj je mogao prepoznati namjeru kretanja vozila osiguranika tuženika u vožnji unazad kroz raskrižje. Zbog svega navedenog tuženik smatra da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak ove prometne nesreće.
13. Radi otklanjanja prigovora tužitelja na pisani nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka sud je na ročištu 4. travnja 2025. usmeno saslušao prometno-tehničkog vještaka koji je naveo da nakon što je pročitao podnesak tužitelja izjavljuje da je u izračunu koristio jednoliko ubrzano gibanje, dok je tužitelj u svojem izračunu koristio jednoliko ubrzano i jednoliko pravocrtno gibanje. Pojašnjavajući to navodi da se osobno vozilo marke "Renault" kretalo unazad, što je različita brzina omjera prijenosa i načina kretanja od one prema naprijed, kao što je to u svojem izračunu prikazao tužitelj. Tehnički je moguće ostvariti ovakvu brzinu kretanja, koju je naveo tužitelj, no s obzirom na kretanje unazad vještak je sam izveo svoj izračun. Što se tiče sasvim usporenog kretanja tužitelja, vozača osobnog vozila marke Volvo unaprijed, vještak odgovara da je i to tehnički moguće, no normalna brzina kretanja unaprijed umjesto 0,3 m u sekundi na kvadrat, iznosi 1 metar u sekundi na kvadrat, te bi se sukladno tome tužitelj kretao tri puta sporije od normalne brzine kretanja. Što se tiče pitanja da li bi nesreća bila izbjegnuta da je vlasnik vozila "Renault" umjesto kretanja uz zapadnu stranu kolnika koristio istočnu stranu kolnika u vožnji unazad, odgovara da bi u tom slučaju vozač vozila marke Volvo imao slobodan prolaz uz zapadni rub kolnika, te bi sukladno tome nesreća bila izbjegnuta i na to pojašnjava da je vozač vozila "Renault" koristio sebi desnu prometnu traku umjesto lijeve, tada bi nesreća bila izbjegnuta. Na pitanje punomoćnika tužitelja koje je standardno ubrzanje za kretanje unazad, odgovara da je normalno pokretanje od 0,8 do 1,2 m u sekundi na kvadrat neko normalno kretanje prilagođeno gradskim uvjetima, sve do 2,5 m u sekundi na kvadrat predstavlja oštriju, odnosno sportsku vožnju, a pokretanje preko 2,5 predstavlja brzu vožnju gdje ostaju tragovi ubrzanja na asfaltu. Ukoliko je brzina ubrzanja osiguranika tuženika 1 m/s na kvadrat, navodi da je je upravo razlika u načinu gledanja ubrzanja jer je vozač postigao maksimalnu brzinu ubrzanja od 15 m u sekundi, te je on stao na tih 15 i prilagodio izračun tome da je od 0 konstantno ubrzavao do 15. Znači, na ovo izjavljuje da je stao na brzini od 15 km/h zbog oštećenja na vozilu koja upravo ukazuju na tu naletnu brzinu. Na daljnje pitanje punomoćnika tužitelja je li moguće decidirano tvrditi da su predmetna oštećenja mogla nastati isključivo brzinom naleta od 15 km/h, a ne naletnom brzinom od 18 km/h, odgovara da, da, jer su oštećenja dobro položena i moguće je izračunati točnu naletnu brzinu. Na daljnje pitanje punomoćnika tužitelja ukoliko je tužitelj svoje vozilo pokretao od 0,3 m po sekundi na kvadrat, je li tada u trenutku sudara mogao ostvariti brzinu od 5 km/h, odnosno je li od pokretanja njegovog vozila do sudara proteklo oko 4,7 sekundi, odgovara da je taj izračun točan, te da bi vozač za 4,7 sekundi došao do mjesta nesreće. Navedeno je tehnički moguće. Na daljnje pitanje punomoćnika tužitelja ukoliko je vještak utvrdio da ukupno vrijeme od pokretanja osobnog vozila "Renault" do sudara iznosi 3,74 sekunde, a tehnički je moguće da je tužitelj svoj "Volvo" pokrenuo 4,7 sekundi prije sudara, znači li to da je tužitelj svoje vozilo pokrenuo za cca 1 sekundu prije nego li je osiguranik tuženika pokrenuo "Renault", odgovara da je prema izračunu tužitelja to vrijeme manje, a prema njegovom je još više jer je izračunao 3,09 sekundi za "Renault". Na pitanje punomoćnika tužitelja u slučaju da je tužitelj sasvim sporo pokretao svoje vozilo sa ubrzanjem od 0,3 m u sekundi na kvadrat, te da je do mjesta nesreće došao do 4,7 sekundi tko je u tom slučaju prvi pokrenuo vozilo, odgovara da je i po njegovom izračunu i po izračunu tužitelja, vozač MH prvi pokrenuo svoje vozilo. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li u cijelosti ostaje kod nalaza u dijelu gdje navodi mogućnost izbjegavanja nesreće od strane tužitelja, vještak odgovara da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja.
14. Sud u cijelosti prihvaća pisani nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka kao i usmena pojašnjenja vještaka sa ročišta, jer je vještak stručna osoba, a nalaz i mišljenje je dao na temelju stanja spisa i održane djelomične rekonstrukcije prometne nesreće, u skladu sa pravilima struke i zadatkom suda.
15. Cijeneći provedene dokaze, a posebice nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka, zaključak je suda da je tužitelj sam pridonio nastanku štete u omjeru od 50%, a iz sljedećih razloga.
16. Nesporno je da se tužitelj upravljajući vozilom marke Volvo, uključivao iz sporednog u glavni prometni tok na mjestu na kojem postoji prometni znak "STOP – obavezno zaustavljanje", iz čega jasno proizlazi da je prednost pri prolasku imalo vozilo marke Renault koje se kretalo kolnikom s prednošću prolaza. Tužitelj je pažljivim praćenjem prometne situacije mogao vidjeti vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika, koje se kretalo unazad, te je stoga mogao odustati od ranijeg ulaska u raskrižje i daljnjeg uključivanja na kolnik glavne ulice na koji način bi se izbjegla prometna nesreća.
17. Vozač IH, iako se nalazi sa svojim vozilom u glavnom prometnom toku i smio se na kraćoj udaljenosti kretati vozilom unatrag po kolniku Trga kralja Zvonimira, morao je imati pokrenuta sva četiri pokazivača smjera, a što nije imao, čime bi jasno drugim sudionicima naznačio svoje kretanje unazad. U toj situaciji isti bi mogao vidjeti i nailazak vozila kojim je upravljao tužitelj iz odvojka Trga kralja Zvonimira, te bi u toj situaciji radnjom kočenja ili prikočavanja mogao propustiti vozilo tužitelja i izbjeći nesreću. U svome iskazu tužitelj je naveo da je vozilo osigurano kod tuženika stajalo na kolniku okrenuto u rikverc od smjera njegovog kretanja, dok je svjedok IH naveo da vozeći unatrag nije osporio, odnosno da se nalazio u kretanju, međutim cijeneći nalaz i mišljenje prometnog vještaka da je tužitelj prvi pokrenuo svoje vozilo, isto je utjecalo na odluku suda prilikom procjene odgovornosti za ovaj štetni događaj. Stoga je zaključak suda da postoji doprinos vozača vozila osiguranog kod tuženika od 50%.
18. Kako između stranaka nije sporna visina štete u iznosu od 1.676,20 €, a kako to proizlazi iz računa – otpremnice "Auto Blažinec" (list 6 spisa), sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 838,10 €, sukladno doprinosu tužitelja vlastitoj šteti u udjelu od 50%, a temeljem članka 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023), na način naveden u točki I. izreke presude.
19. Kako obveza tuženika kao osiguravatelja štetnika dospijeva podnošenjem odštetnog zahtjeva sukladno čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 15/05, 35/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), a što je u ovom slučaju bilo 8. ožujka 2023., a tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate od kasnijeg dana, odnosno od 21. ožujka 2023., kada je izdan račun za popravak automobila, to je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja za plaćanje zakonske zatezne kamate od 21. ožujka 2023., pa do isplate, na način naveden u točki I. izreke presude.
20. Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
21. Slijedom navedenog odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 838,10 € sa zakonskom zateznom kamatom od od 21. ožujka 2023. pa do isplate, na način naveden u točki II. izreke presude.
22. I tužitelj i tuženik tražili su naknadu parničnog troška, pa sukladno utvrđenom doprinosu u ovoj prometnoj nesreći odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, a temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a.
23. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
Koprivnica, 7. svibnja 2025.
Sutkinja:
Sonja Gundić-Biškup
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Dostaviti:
1. Odvjetnik Bruno Čer, Koprivnica
2. Odvjetnik Vladimir Slunjski, Zagrebačka 63, Varaždin