REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1911/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nevenke Marković, predsjednice vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, kojeg zastupa punomoćnik V L i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, protiv 1. tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „LANE“ OPATIJA, OIB: 91481714618, Opatija, Križišće 3, kojeg zastupa punomoćnik VB i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Stanić i partneri d.o.o. Rijeka, 2. tuženika BINA- ISTRA d.d., OIB: 13439120211, Lupoglav, Zrinščak 57 i 3. tuženika BINA-ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o., OIB: 76757137512, Lupoglav, Zrinščak 57, koje zastupa punomoćnica Iva Jančevski, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri d.o.o. Zagreb, uz sudjelovanje umješača na strani trećetuženika društva CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, koje zastupa punomoćnik LB i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri iz Rijeke, radi isplate 6.491,65 EUR, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-460/2022-91 od 17. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba prvotuženika LD „LANE“ Opatija i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-460/2022-91 od 17. ožujka 2025. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo prvotuženiku LD „LANE“ Opatija, ispatiti tužitelju iznos od 6.491,65 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. studenoga 2019. do isplate po stopi koja se određuje od dospijeća do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i u dijelu točke II. izreke u dijelu u kojem je naloženo prvotuženiku LD „LANE“ Opatija nakaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.105,71 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-460/2022-91 od 17. ožujka 2025. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo drugotuženiku BINA-ISTRA d.d. Lupoglav i trećetuženiku BINA-ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE Lupoglav da zajedno s prvotuženikom LOVAČKO DRUŠTVO „LANE“ Opatija ispatiti tužitelju iznos od 6.491,65 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. studenoga 2019. do isplate po odgovarajućoj kamatnoj stopi i u točki II. izreke u dijelu u kojem im je naloženo zajedno s prvotuženikom naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.105,71 EUR i sudi:

Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u odnosu na drugotuženika i trećetuženika u kojem tužitelj zahtjeva da mu drugotuženik BINA-ISTRA d.d. Lupoglav i trećetuženik BINA-ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE Lupoglav zajedno s prvotuženikom LOVAČKO DRUŠTVO „LANE“ Opatija isplate iznos od 6.491,65 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. studenoga 2019. do isplate po odgovarajućoj kamatnoj stopi i u dijelu u kojem zahtjeva da mu naknade parnični trošak u iznosu od 2.105,71 EUR.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi drugotuženiku i trećetuženiku parnični trošak u iznosu od 1.801,70 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev drugotuženika i trećetuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 206.25 EUR.

V. Nalaže se tužitelju umješaču Croatia osiguranje d.d. Zagreb naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.375,00 EUR u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 EUR.

VII. Nalaže se tužitelju naknaditi drugotuženiku i trećetuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 423,37 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke naloženo je prvotuženiku LD „LANE“ Opatija, drugotuženiku BINA-ISTRA d.d. Lupoglav i trećetuženiku BINA-ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. Lupoglav isplatiti tužitelju iznos od 6.491,65 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. studenoga 2019., do isplate po odgovarajućoj kamatnoj stopi. U točki II. izreke naloženo je tuženicima naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.105,71 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama .

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev jer su ispunjene pretpostavke odgovornosti za nastalu štetu drugotuženika i trećetuženika u smislu odredbe čl. 33. st. 3. i čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23 i 133/23; dalje: ZC) i čl. 93. i čl. 94. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj: 33/05, 64/05, 155/05, 14/11 i 25/15), a u odnosu na prvotuženika kao lovoovlaštenika na lovištu koje graniči s cestom na kojoj se dogodio štetni događaj, navodi da je odgovoran isto kao i vlasnik stvari u smislu odredbe čl. 1066. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO). Stoga smatra tužitelj je pravo na podnošenje tužbe stekao u smislu odredbe čl. 963. ZOO-a. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/ 13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

3. Protiv prvostupanjske presude žali se prvotuženik. Smatra kako je u pobijanoj presudi došlo do pogrešne primjene materijalnog prava i kako je shvaćanje suda protivno praksi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2440/2024-2 od 9. listopada 2024. kao i pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 20. prosinca 2022. prema kojem „Za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste. “ Budući da se u konkretnom slučaju na kolniku ograđene autoceste našla srna, dokazan je propust tuženika u održavanju autoceste. Naime, za ono što se nalazi na autocesti odgovoran je onaj koji njome upravlja. Ovakvo pravno shvaćanje prihvaćeno je i u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, npr. u odluci poslovni broj Rev-x-230/2012. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 423.37 EUR.

4. Presudu žalbom pobijaju drugotuženik i trećetuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava. Navode da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. U bitnom osporavaju pravilnost shvaćanja prvostupanjskog suda o tumačenju odredbe čl. 50. ZC-a navodeći da je drugotuženik u cijelosti postupio sukladno svojoj obvezi održavanja javne ceste. Zaštitnu ogradu drugotuženik nije mogao postaviti bez odgovarajućeg elaborata kako to propisuje Zakon o cestama. Tvrdi da je trećetuženik u smislu odredbe čl. 50. st. 1. ZC-a poduzimao i veće mjere za osiguranje sigurnosti prometa na cesti, postavio je znak opasnosti divljač na cesti i katadioptere i u čestim intervalima vršio ophodnju. Zbog toga žalitelji smatraju da je za štetu odgovoran lovoovlaštenik po principu objektivne odgovornosti jer divljač na cesti predstavlja opasnu stvar temeljem odredbe čl. 1063. ZOO-a. Ukazuju na brojnu sudsku praksu. Predlažu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika i trećetuženika uz nadoknadu troška postupka. Potražuju trošak sastava žalbe u iznosu od 423.37 EUR.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba prvotuženika nije osnovana.

7. Žalba drugotuženika i trećetuženika je osnovana.

8. Ispitavši presudu na osnovi odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba postupka, ali je u odnosu na drugotuženika i trećetuženika sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. Potrebno je ukazati da društvo Croatia osiguranje d.d. podneskom od 22. veljače 2023. dalo izjavu da želi stupiti u parnicu u svojstvu umješača na strani trećetuženika. Rješenjem od 20. studenoga 2023. prihvaćeno je sudjelovanje društva Croatia osiguranje d.d. Zagreb kao umješača.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.491,65 EUR, na ime regresa (subrogacija) na temelju odredbe čl. 963. ZOO-a, s osnove isplaćenog iznosa naknade štete njegovu osiguraniku, a koja šteta je nastala zbog udara motornog vozila u divlju životinju, srnu.

11. Odredbom čl. 963. st. 1. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

12. Među strankama nije sporno da se 28. kolovoza 2019. na cesti A8 - čvorište Kanfanar (A9) Pazin-Lupoglav-čvorište Matulji (A7) oko 21,29 sati na kolniku brze ceste B-8, Matulji, tunel Učka dogodila prometna nezgoda na način da je naletom divljači-srna oštećeno vozilo marke „Audi“ model A3, reg. oznake [registarska oznaka] koje je bio osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja K06860015437 (str. 11.-12. spisa) i da je tužitelj temeljem police kasko osiguranja izvršio isplatu u iznosu od 48.911,38 kn na temelju sporazuma o izvansudskoj nagodbi (str. 49.-50. spisa).

13. Sporno je, postoji li odgovornost drugotuženika kao koncesionara za nastalu štetu i trećetuženika na kojega je drugotuženik prenio poslove upravljanja i održavanja predmetne dionice ceste te odgovornost prvotuženika kao lovoovlaštenika lovišta koje graniči s predmetnom dionicom ceste.

14. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i moguće ju je ispitati te sadrži i odredbe materijalnog prava koja je sud primijenio odlučujući o zahtjevu osiguratelja na kojeg su prešla isplatom osigurnine prava prema odgovornoj osobi odnosno drugotuženika koji upravlja javnom cestom i trećetuženika koji održava javnu cestu na kojoj je došlo do naleta divljači na vozilo tužiteljevog osiguranika.

15. Međutim, u odnosu na odgovornost drugotuženika i trećetuženika prvostupanjski je sud pogrešno primijenio odredbe čl. 50. ZC-a, Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj: 33/05, 64/05, 155/05, 14/11 i 25/15) i odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a.

16. Odredbom čl. 50. ZC-a propisano je:

(1) Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.

(2) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

17. Iz nesporno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je do naleta vozila na divljač došlo na predjelu brze ceste B-8 , Matulji kojom upravlja tuženik. Mjesto naleta nalazi se u području na kojem se nalazi prometni znak opasnosti „divljač na cesti“ i propisana signalizacija, ali nije postavljena zaštitna ograda.

18. Prvostupanjski sud se u odnosu na odgovornost drugotuženika poziva na odredbe čl. 93. i čl. 94. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama koje odredbe propisuju da prometnu opremu ceste, između ostalog, čini zaštitna žičana ograda koja je namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja te se postavljaju i uz brze ceste i zaključuje da je pravna osoba koja upravlja brzom cestom dužna opremiti brzu cestu po cijeloj dužini odgovarajućom zaštitnom žičanom ogradom upravo radi zaštite prometa na brzim cestama od divljači i drugih životinja.

19. Takva je primjena odredbi materijalnog prava u konkretnoj situaciji nepravilna. Niti jednom zakonskom odredbom nije propisano da pravna osoba koja upravlja brzom cestom mora postaviti zaštitnu žičanu ogradu u cijeloj dužini brze ceste. Odredbom čl. 2. st. 1. t. 4. ZC-a propisano je da je brza cesta javna cesta namijenjena za promet isključivo motornih vozila, s jednom ili dvije razdvojene kolničke trake, koja ima sva raskrižja u dvije ili više razina s poprečnim cestama i drugim prometnicama (željezničkim ili tramvajskim prugama), u pravilu nema zaustavnih traka i koja je kao takva označena propisanim prometnim znakom. Iznimno, kada se radi o faznoj gradnji, može imati raskrižja u razini prema propisu iz čl. 6. st. 4. ovog Zakona. Prometna oprema se prema odredbi čl. 61. st. 1. ZC-a na javnoj cesti postavljaju na temelju prometnog elaborata. Za javne ceste koje su izgrađene do stupanja na snagu Zakona o cestama a nemaju prometni elaborat mjerodavno je postojeće stanje prometne signalizacije i opreme.

20. Osnovano žalitelji ukazuju na navedene zakonske odredbe kojima je propisan način upravljanja javnom cestom i postavljanja opreme na javnoj cesti. Dakle, shvaćanje prvostupanjskog suda da brza cesta mora po cijeloj dužini imati zaštitnu ogradu utemeljeno je na nepravilnoj primjeni materijalnog prava.

21. Nadalje, odredba čl. 50. ZC-a propisuje pretpostavljenu krivnju pravne osobe koja upravlja javnom cestom uz pretpostavku da na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije javnu cestu označila prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Kako na brzoj cesti gdje je došlo do nastanka štete postoji prometna signalizacija i znak „divljač na cesti“, a tužitelj nije dokazao da bi lovoovlaštenik zatražio postavljanje zaštitne žičane ograde, postoje razlozi koji isključuju krivnju drugotuženika i trećetuženika za nastalu štetu. Nadalje, poslovi održavanja javnih cesta i poduzimanja mjera zaštite na javnim cestama potpadaju pod poslove održavanja (čl. 26. ZC-a). Iz isprava u spisu i iskaza saslušanog svjedoka UB proizlazi da je trećetuženik i bez postavljenog zahtjeva lovačkog društva predmetnu dionicu označio prometnom signalizacijom i opremom, postavio katadioptere koji svjetlosnim i zvučnim signalima odbijaju divljač od prometnice (unatoč nepostojanju bilo kakve zakonske obveze tuženika za postavljanjem katadioptera) te je cijelo vrijeme vršio ophodnju ceste i pregledavao zaštitnu žičanu ogradu te svu opremu u češćim intervalima od onih propisanih pozitivnim propisima. Zbog toga je valjalo prvostupanjsku presudu preinačiti u odnosu na drugotuženika i trećetuženika s obzirom na to da je osnovan žalbeni navod da je sud pogrešno utvrdio odgovornost drugotuženika i trećetuženika za nastali štetni događaj.

22. Prvotuženik u svojoj žalbi u bitnom navodi da se radi o autocesti i da ne postoji njegova odgovornost zbog naleta srne na autocestu i za nastanak štetnog događaja. Poziva se na praksu ovog suda u predmetu poslovni broj Pž-2440/2024-2 od 9. listopada 2024. kao i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 20. prosinca 2022, kao i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-230/2012.

23. Dakle, sve odluke na koje se prvotuženik poziva kao i zauzeto shvaćanje na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 20. prosinca 2022., odnose se na štetni događaj kod naleta divljači na autocestu, o čemu u konkretnom slučaju nije riječ. Kako je prethodno navedeno ovdje se radilo o brzoj cesti. Odredbom čl. 2. st. 1. t. 4. ZC-a propisano je da je brza cesta javna cesta namijenjena za promet isključivo motornih vozila, s jednom ili dvije razdvojene kolničke trake, koja ima sva raskrižja u dvije ili više razina s poprečnim cestama i drugim prometnicama (željezničkim ili tramvajskim prugama), u pravilu nema zaustavnih traka i koja je kao takva označena propisanim prometnim znakom. Da se radilo o brzoj cesti proizlazi i iz očevida s lica mjesta od 9. veljače 2024., iskaza saslušanog svjedoka UB od 20. studenog 2023. i zapisnika od 30. siječnja 2025.

24. Nadalje, odredbom čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

Prema čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

25. Nesporno je, da je štetni događaj nastupio na lovištu koje graniči s cestom na kojoj se dogodio štetni događaj, odnosno području kojim gospodari - lovoovlaštenik LOVAČKO DRUŠTVO „LANE“ Opatija kako to proizlazi iz podneska Ministarstva poljoprivrede od 14. veljače 2023. (str. 255.-256. spisa). Budući da odredbama Zakona o lovstvu kao lex specialis nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, sukladno odredbi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se određuje odgovornost za štetu.

26. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka (Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019.) divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu čl. 964. st. 1. ZOO-a) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063.-1067. ZOO-a u vezi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu.

27. Stoga da bi se lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov on je u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno morao je dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

28. Temeljem nalaza stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Marka Lakovića od 26. ožujka 2024. (str. 354.-365. spisa) i njegovog iskaza (str. spisa 455.-456.) gdje je u pogledu metodologije izračun brzine kretanja divljači procijenio na 30 km/h te prijeđeni put do kontakta s vozilom na 4,4 m, što znači da je životinji trebalo 0,53 sekunde da dođe u kontakt s vozilom. Zbog toga je vještak zaključio da na udaljenosti od 11,78 m od mjesta naleta pri brzini kretanja od 80 km/h nije bilo moguće izbjeći nalet na životinju. Vještak se dodatno očitovao da bi nalet mogao izbjeći samo za brzine kretanja vozila niže od 27,47 km/h. Dakle iz njegovog nalaza proizlazi, a što pravilno zaključuje sud da nema doprinosu vozača nastanku predmetnog štetnog događaja, odnosno da je šteta nastala radnjom oštećenika, što potvrđuje i dokumentacija PU Primorsko-goranske PP Opatija.

29. U pogledu visine štete iz nalaza vještaka Marka Lakovića proizlazi da je visina štete na vozilu po računu Porsche Istra umanjena za 1.553,13 kn (odnosno za satnicu rada s 180,00 kn po satu na 145,00 kn po satu) i da procjena štete na vozilu iznosi 6.491,65 EUR, upravo koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku. Kako je tužitelj izvršio obvezu isplate štete zbog čega su isplatom naknade iz osiguranja prešla na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, a kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odgovornost prvotuženika na temelju odredbi čl. 1063.-1067. ZOO-a valjalo je u tom dijelu u točki I. izreke u odnosu na njega potvrditi presudu prvostupanjskog suda.

30. S obzirom da je tužitelj odnosu na prvotuženika uspio u sporu, sud je pravilno naložio prvotuženiku platiti trošak parničnog postupka tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23), a žalitelj- prvotuženik osim što navodi da pobija i odluku o trošku ne ukazuje na konkretne razloge zbog kojih bi obračun troškova postupka, kako ga je sačinio prvostupanjski sud i dosudio tužitelju bio nepravilan.

31. Kako su drugotuženik, trećetuženik i umješač na strani trećetuženika uspjeli u sporu pripada im pravo na naknadu troška na temelju odredbe čl. 154. st. 1. uvezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a koji trošak su zatražili prema troškovnicima (str. 461.-463. spisa).

32. Drugotuženik i trećetuženik su zatražili parnični trošak u iznosu od 2.007,95 EUR, a pripada im pravo na sljedeći trošak:

- trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 40. u iznosu od 220,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 8. svibnja 2024. (odgovor na vještački nalaz) prema Tbr. 8. 1. u vezi s Tbr. 40. u iznosu od 220,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 19. studenog 2024. prema Tbr. 8. 4. u vezi s Tbr. 40. u iznosu od 55,00 EUR,

- trošak pristupa na ročišta 7. veljače 2023., 20. studenog 2023., 9. veljače 2024 i 30. siječnja 25. Tbr. 9. 1. u vezi s Tbr. 40. u iznosu od 220,00 EUR svako,

- trošak pristupa na ročište za objavu presude prema Tbr. 9.3. u iznosu od 66,36 EUR,

- trošak PDV-a 25% u iznosu od 360,34 EUR, ukupno 1.801,70 EUR. Stoga im je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo dosuditi trošak u iznosu od 1.801,70 EUR dok je za razliku previsoko obračunatog troška u iznosu od 206,25 EUR njihov zahtjev odbijen kao neosnovan.

33. Umješač Croatia osiguranje d.d. zatražio je parnični trošak u iznosu od 1.500,00 EUR, a pripada mu pravo na sljedeći trošak:

- trošak sastava podneska od 22. veljače 2023. (obrazloženi podnesak) prema Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 40. u iznosu od 220,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 9. srpnja 2024. (odgovor na vještački nalaz) prema Tbr. 8. 1. u vezi s Tbr. 40. u iznosu od 220,00 EUR,

- trošak pristupa na ročišta 20. studenog 2023., 9. veljače 2024 i 30. siječnja 2025. prema Tbr. 9. 1. u vezi s Tbr. 40. u iznosu od 220,00 EUR, svako,

- trošak PDV-a 25% u iznosu od 275,00 EUR sveukupno,1.375,00 EUR. Pravilnom primjenom materijalnog prava dosuđen mu je trošak u iznosu od 1.375,00 EUR, dok je za razliku previsoko obračunatog troška u iznosu od 125,00 EUR njegov zahtjev odbijen kao neosnovan.

34. Drugotuženiku i trećetuženiku je dosuđen trošak žalbenog postupka u iznosu od 423,37 EUR na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a.

35. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, djelomično potvrdi pobijanu presudu i djelomično preinačiti na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a.

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Nevenka Marković