REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-85/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 28921978587, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Knezović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKA AGENCIJA ZA OSIGURANJE DEPOZITA, [adresa], OIB 94819327944, koju zastupa punomoćnik Ivan Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi predaje u posjed, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-681/2020-51 od 15. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-681/2020-51 od 15. studenog 2024. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u pobijanoj točki I. izreke Trgovački sud u Zagrebu naložio je tuženiku u roku od 15 dana isprazniti u cijelosti poslovni prostor – stan u [adresa], na trećem katu desno, površine 282,68 čm zajedno s drvarnicom i pripadajućim suvlasničkim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća popisni broj 774 i dva dvorišta u Jurišićevoj ulici broj 1, površine 335,8 čhv, odnosno 1208 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i predati slobodnog od svih osoba i stvari u posjed tužitelju. U pobijanoj točki II. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 83.929,22 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 15. studenog 2024. do isplate.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis, izvršio uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, poslovni broj Z-36734/07 i zapisnik s ročišta i pisane iskaze svjedoka u parničnom predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-656/2023 te utvrdio da je tužitelj učinio vjerojatnim da je predmnjevani vlasnik predmetne nekretnine, a tuženik nije bio pošteni posjednik. Prema stavu prvostupanjskog suda, tužitelj je imao pravni interes za vođenje predmetnog spora iako mu je tuženik 19. lipnja 2020., nakon određene privremene mjere predao ključeve predmetne nekretnine budući da privremenom mjerom nije trajno uređen odnos između stranaka. Odluka se temelji na odredbi članka 166. stavaka 1., 2. i 4. i članka 167. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV), a odluka o troškovima parničnog postupka na odredbi članka 154. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tbr… OT).

3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje zato što nije ocijenio činjenicu da je tuženik 19. lipnja 2020. predao predmetnu nekretninu tužitelju u samostalan i neposredan posjed slobodan od osoba i stvari čime je ispunio predmetni tužbeni zahtjev, a ne privremenu mjeru. Smatra da stoga tužitelj nije imao pravni interes za vođenje predmetne parnice i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo – odredbu članka 166. ZV-a budući da tuženik u času donošenja prvostupanjske presude nije bio u posjedu predmetne nekretnine. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka smatrajući da su tužitelju neosnovano priznati troškovi sastava podneska od 16. rujna 2020. i od 1. listopada 2020. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 14.750,00 EUR.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ispitana je sukladno odredbi članka 365. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Prvostupanjska presuda u pobijanim dijelu nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Neosnovan je žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik u svojoj žalbi. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni valjani i jasni razlozi o odlučnim činjenicama.

9. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Iz stanja u spisu proizlazi, a to je utvrdio i prvostupanjski sud: da je tužitelj predmnjevani vlasnik predmetne nekretnine na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 31. listopada 2003. kojim je kupio predmetnu nekretninu od prodavatelja TLM tvornica lakih metala d.d. Šibenik, koja je predmetnu nekretninu stekla temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. prosinca 1957. i temeljem rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/98-02/93 od 2. rujna 1998. Tužitelj nije bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine, a tuženik je bio u njezinom posjedu.

11. Tijekom prvostupanjskog postupka određena je privremena mjera rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-681/2020 od 25. svibnja 2020. kojim je naloženo tuženiku omogućiti tužitelju pristup predmetnoj nekretnini i predaju svih primjeraka ključeva ulaznih vrata u predmetni poslovni prostor – stan, zabranjeno je tuženiku vršenje građevinskih i ostalih radova kojima se mijenja identitet nekretnine, i kojima bi se ugrozilo utvrđeno stanje predmetnih nekretnina i provođenje sanacije nakon potresa od 22. ožujka 2020. te je zabranjena promjena brave i ključeva na predmetnom poslovnom prostoru – stanu. Privremena mjera je određena do pravomoćnog okončanja predmetnog parničnog postupka, a žalba ne odgađa njezinu provedbu.

12. Iz zapisnika od 19. lipnja 2020. o postupanju po predmetnoj privremenoj mjeri proizlazi da su stranke navele da postupanju po određenoj privremenoj mjeri od 25. svibnja 2020., da je tuženik predao tužitelju primjerak ključa predmetne nekretnine, da su utvrđena stanja brojila električne energije i plinskog bojlera i da je predmetni poslovni prostor – stan oslobođen od osoba i stvari tuženika te je navedeno što se u prostoru nalazi, a prostor je i fotografiran. Rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-2995/2020-2 od 22. srpnja 2020. ukinuta je navedena privremena mjera i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je 9. rujna 2020. donio rješenje poslovni broj Ovr-148/2020 kojim je odredio privremenu mjeru istog sadržaja i trajanja i koje rješenje je postalo pravomoćno 4. veljače 2022.

13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su stranke postupajući po određenoj privremenoj mjeri privremeno – do pravomoćnog okončanja predmetnog spora, uredile sporni odnos sukladno odredbi članka 347. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) i da je tužitelj imao pravni interes voditi predmetni spor. Pravomoćnošću odluke u predmetnoj pravnoj stvari prestaje važenje određene privremene mjere pa bi tuženik u slučaju odbijanja predmetnog tužbenog zahtjeva mogao od tužitelja zahtijevati povrat posjeda predmetne nekretnine.

14. Neosnovano tuženik u žalbi i tijekom prvostupanjskog postupka tvrdi da je 19. lipnja 2020. udovoljio tužbenom zahtjevu, a ne privremenoj mjeri. Stranke su u zapisniku od 19. lipnja 2020. navele da postupaju po privremenoj mjeri poslovni broj P-681/2020 od 25. svibnja 2020., a tužbeni zahtjev nisu spominjale.

15. Neosnovano tuženik u žalbi i tijekom prvostupanjskog postupka tvrdi da tužitelj nema pravni interes za vođenje predmetnog spora zato što je u samostalnom i neposrednom posjedu predmetne nekretnine.

16. Postojanje pravnog interesa za traženje pravne zaštite predstavlja opću procesnu pretpostavku za dopuštenost suđenja u određenoj pravnoj stvari, a ne materijalno pravnu pretpostavku za prihvaćanje zahtjeva određenog sadržaja pa bi sud u slučaju nedostatka pravnog interesa bio dužan tužbu odbaciti. Podnositelj kondemnatorne tužbe u pravilu ne mora dokazivati postojanje pravnog interesa, a zbog povrede pravila o pravnom interesu ne mogu se s uspjehom ulagati pravni lijekovi budući da se postojanje pravnog interesa provjerava preventivno odnosno prije meritornog odlučivanja o tužbenom zahtjevu. U konkretnoj pravnoj stvari, tužitelj u tužbi tvrdi da je predmnjevani vlasnik predmetne nekretnine koju je stekao naplatno i da u času utuženja nije bio u njezinom posjedu već je to bio tuženik bez pravne osnove, a tužbeni zahtjev se temelji na odredbi članka 166. ZV-a. Tužitelj je imao pravni interes zahtijevati od suda pružanje pravne zaštite svog subjektivnog prava. Iz zapisnika od 19. lipnja 2020. o postupanju po određenoj privremenoj mjeri od 25. svibnja 2020. proizlazi da je tuženik predao tužitelju ključ ulaznih vrata predmetne nekretnine, utvrđena su stanja brojila električne energije i plinskog bojlera te je utvrđeno da je poslovni prostor – stan oslobođen od osoba i stvari DAB-a. Međutim, takvo postupanje tuženika određeno je po navedenoj privremenoj mjeri i ima rok trajanja – do pravomoćne odluke u predmetnom sporu. Da je tužitelj izgubio predmetni spor – tuženik bi mogao od tužitelja zahtijevati povrat predanog ključa i vratiti se u posjed predmetne nekretnine. Zato tuženik neosnovano tvrdi da je 19. lipnja 2020. postupio po tužbenom zahtjevu budući da je postupio po određenoj privremenoj mjeri, kako je i navedeno u zapisniku od 19. lipnja 2020.

17. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava – odredbe članka 166. ZV-a.

18. Tuženik tvrdi da od 16. lipnja 2020. nije u posjedu predmetne nekretnine. Nesporno je da je tuženik u vrijeme utuženja bio u posjedu predmetne nekretnine, da ju je napustio 19. lipnja 2020. postupajući po određenoj privremenoj mjeri od 25. svibnja 2020. - do donošenja pravomoćne odluke u predmetnoj pravnoj stvari. Napuštanje posjeda predmetne nekretnine od strane tuženika bila je vremenski ograničena – do donošenja pravomoćne odluke u predmetnom sporu.

19. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 166. ZV-a i prihvatio predmetni tužbeni zahtjev.

20. Sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a, tuženikovu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke.

21. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da su tužitelju neosnovano dosuđeni troškovi sastava podnesaka po odvjetniku od 16. rujna 2020. (zato što je tog dana održano ročište) i od 1. listopada 2020. (zato što se u njemu ponavljaju navodi iz tužbe). Prvostupanjski sud je za sastav ovih podnesaka odredio nagradu sukladno Tbr. 8/1 OT. Oba podneska su obrazložena: uz podnesak od 16. rujna 2020. dostavljen je tlocrt predmetne nekretnine za potrebe identifikacije i predloženo građevinsko vještačenje, a podneskom od 1. listopada 2020. tužitelj se očitovao na tuženikove navode s ročišta od 16. rujna 2020. Prvostupanjski sud je dosudio tužitelju troškove po Tbr. 8/1 OT za sastav tri obrazložena podneska sastavljena po odvjetniku, što je u skladu s Tbr. 8/1 OT.

22. Sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a, tuženikovu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki II. izreke.

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac