- 1 -              Rev 488/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 488/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B., iz P., OIB ..., koga zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-495/2020-3 od 8. rujna 2022., ispravljene rješenjem istoga suda broj Gž R-495/2020-5 od 29. studenoga 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, broj Pr-316/2017-24 od 7. veljače 2020., u sjednici održanoj 21. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 50.953,47 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima (točka 1. izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima (točka 2. izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 16.750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2020. do isplate (točka 3. izreke).

 

2. Ispravljenom presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točki 1. izreke za iznos od 11.169,98 kn bruto (1.482,51 eura) s kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom brutu iznosu, tekućim na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude (točka I. izreke). Djelomično je uvažena žalba tuženika i preinačena je presuda suda prvog stupnja u točki 1. izreke u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu glavnice od 39.793,49 kn (5.280,17 eura) s kamatama (preko iznosa od 11.169,98 kn / 1.482,51 eura do iznosa od 50.953,47 kn / 6.762,68 eura) te u točki 3. izreke za iznos parničnog troška od 8.043,75 kn / 1.067,58 eura s kamatama (preko iznosa od 8.706,25 kn / 1.155,52 eura do iznosa od 16.750,00 kn / 2.223,11 eura) tako da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu bruto iznosa od 39.783,49 kn (5.280,17 eura) s kamatama i zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 8.043,75 kn (1.067,58 eura) s kamatama (točka II. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 975,00 kn (129,40 eura) u roku od 15 dana, a u preostalom dijelu je zahtjev tuženika za naknadu tog troška odbijen. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-4438/2022-3 od 1. veljače 2023. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-495/2020-3 od 8. rujna 2022., ispravljene rješenjem istoga suda broj Gž R-495/2020-5 od 29. studenoga 2022., u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

 

„Je li pravilno shvaćanje suda po kojemu je u svrhu dokazivanja trajanja radnog vremena na terenima izvan sjedišta poslodavca (konkretno izvan sjedišta postrojbe) radnik (konkretno djelatna vojna osoba) prije pokretanja parnice protiv poslodavca za isplatu razlike plaće za neobračunati prekovremeni rad, rad subotama, nedjeljama, noću, blagdanima odrađen na terenima, u slučaju spora oko sadržaja evidencija radnog vremena koje vodi poslodavac, bio dužan evidenciju o radnom vremenu poslodavca prethodno osporiti u za to odgovarajućem postupku i dokazati da bi odgovorna osoba tuženika u te evidencije unosila neistinite podatke ili se pak treba smatrati kako je radnik ovlašten u parnici dokazivati da je njegovo radno vrijeme na terenima bilo različito od trajanja radnog vremena koje je poslodavac upisao u evidenciji radnog vremena?“

 

4. Na temelju navedenog dopuštenja tužitelj je podnio reviziju zbog navedenog pitanja te je predložio prihvatiti reviziju te drugostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. R. nije osnovana.

 

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja, djelatne vojne osobe, za isplatu razlike plaće za prekovremeni rad na terenu u razdoblju od rujna 2012. do lipnja 2014.

 

9. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbe čl. XII. i XIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 i 118/12) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09, 99/12, 55/13). Cijeneći da tuženik nije dostavio potpune evidencije o radu tužitelja, sud prvog stupnja je prihvatio varijantu nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka u kojoj je obračun prekovremenih sati izvršen prema iskazu tužitelja i svjedoka, uzimajući u obzir i iskorištene slobodne dane, te je dosudio tužitelju razliku plaće u bruto iznosu od 50.953,47 kn.

 

10. Sud drugog stupnja je ocijenio da je u konkretnom slučaju trebalo kao pravilne prihvatiti evidencije tuženika koje su potpisane od ovlaštenih osoba tuženika i tužitelja, jer nakon preteka više godina ni tužitelj ni svjedoci nemaju točna i precizna saznanja o tome koliko je radnih sati pojedinih dana u utuženom razdoblju tužitelj proveo radeći na terenu. Sud drugog stupnja je pri tome uzeo u obzir da službene evidencije tuženika, koje su dostavljene u spis, tužitelj nije osporavao ili u za to odgovarajućem postupku dokazao da bi odgovorna osoba tuženika u te evidencije unosila neistinite podatke.

 

11. Revident smatra da ga se, u situaciji kada je u parničnom postupku osporavao potpunost i vjerodostojnost evidencija radnog vremena koje je vodio tuženik, ne može onemogućiti u dokazivanju satnice personalnim dokazima te da je drugostupanjski sud pogrešno ocijenio personalne dokaze i propustio iste dovesti uvezu s materijalnim dokazima, a što bi, prema mišljenju revidenta, jamčilo potpuno i pravilno utvrđenje spornih činjenica.

 

12. Iz sadržaja pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena proizlazi da je sporno je li tužitelj (radnik) bio dužan evidenciju o radnom vremenu poslodavca prethodno osporiti u odgovarajućem postupku ili je ovlašten u parnici dokazivati da je njegovo radno vrijeme na terenima bilo različito od trajanja radnog vremena koje je poslodavac upisao u evidenciji radnog vremena.

 

12.1. Ovaj sud je u odluci broj Rev-927/2022 od 7. veljače 2023. (odlučujući o reviziji u predmetu u kojem je bio sporan način utvrđivanja sati prekovremenog rada i s tim u vezi sporno i pitanje odnosa između personalnih i materijalnih dokaza) naveo da tužitelj (radnik) može, osporavajući tvrdnju tuženice o urednoj evidenciji radnog vremena, predložiti saslušanje određenih svjedoka kako bi osporio vjerodostojnost evidencije tuženika.

 

12.2. U navedenoj odluci je izraženo shvaćanje da o svim okolnostima pojedinog slučaja ovisi kojim će dokazima sud dati prednost te da sudovi pri tome trebaju, između ostalog, voditi računa i o tome je li tužitelj do pokretanja sudskog postupka, iznosio primjedbe i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje stavljene primjedbe na (ne) obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena. Prema tome, radnik nije dužan prije pokretanja parničnog postupka evidenciju o radnom vremenu osporavati u posebnom postupku, niti takvo osporavanje predstavlja procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe radi isplate razlike plaće, već se evidencije radnog vremena mogu osporavati u parničnom postupku. Time je ujedno odgovoreno na pitanje zbog je revizija podnesena.

 

13. Odgovor na postavljeno pitanje ne dovodi u pitanje pravilnost pobijane drugostupanjske odluke. To stoga što je sud drugog stupnja, ocjenjujući sve provedene dokaze, pa tako i iskaze svjedoka i tužitelja, dosudio tužitelju razliku plaće prema varijanti nalaza i mišljenja vještaka u kojoj je razlika plaće obračunata u skladu s radnim vremenom iz službenih evidencija tuženika. Sud drugog stupnja je pri tome imao u vidu i da je tužitelj potpisao sporne evidencije te da ih tada nije osporavao, a da ih osporava nakon proteka više godina računajući od vremena kada je radio na terenu te je ocijenio da ni tužitelj ni svjedoci s obzirom na protek vremena nemaju točna i precizna saznanja o tome koliko je radnih sati pojedinih dana u utuženom razdoblju tužitelj proveo radeći na terenu. Suprotno revizijskim navodima, tužitelj nije onemogućen u dokazivanju satnice personalnim dokazima, a okolnost da tužitelj prije pokretanja parničnog postupka nije osporavao evidencije radnog vremena (a uputno bi bilo reagirati odmah ili po primitku obračuna plaće) samo je jedna od okolnosti koja je u konkretnom slučaju uzeta u obzir u primjeni čl. 8. ZPP-a, a sve sukladno pravnom shvaćanju revizijskog suda navedenom pod točkom 12.2. ove presude.

 

14. Budući da pobijana drugostupanjska odluke ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 21. studenoga 2023.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ivan Vučemil, v.r.