REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-347/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužiteljice HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Grubišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CENTRA ZA KULTURU I INFORMACIJE MAKSIMIR, Zagreb, Ulica Lavoslava Švarca 18, OIB: 31407932125, kojeg zastupa punomoćnik Vice Vukšić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. travnja 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, zakonske zastupnice tuženika HGH i punomoćnika tuženika, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CENTRU ZA KULTURU I INFORMACIJE MAKSIMIR da tužiteljici HG isplati iznos od 1.947,28 eura bruto zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 38,23 eura počevši od 16.03.2019. do isplate,

- 38,23 eura počevši od 16.04.2019. do isplate,

- 38,23 eura počevši od 16.05.2019. do isplate,

- 38,23 eura počevši od 16.06.2019. do isplate,

- 38,56 eura počevši od 16.07.2019. do isplate,

- 38,97 eura počevši od 16.08.2019. do isplate,

- 38,39 eura počevši od 16.09.2019. do isplate,

- 39,03 eura počevši od 16.10.2019. do isplate,

- 38,39 eura počevši od 16.11.2019. do isplate,

- 38,39 eura počevši od 16.12.2019. do isplate,

- 38,39 eura počevši od 16.01.2020. do isplate,

- 39,80 eura počevši od 16.02.2020. do isplate,

- 39,50 eura počevši od 16.03.2020. do isplate,

- 39,50 eura počevši od 16.04.2020. do isplate,

- 39,50 eura počevši od 16.05.2020. do isplate,

- 39,50 eura počevši od 16.06.2020. do isplate,

- 39,50 eura počevši od 16.07.2020. do isplate,

- 39,67 eura počevši od 16.08.2020. do isplate,

- 39,67 eura počevši od 16.09.2020. do isplate,

- 39,99 eura počevši od 16.10.2020. do isplate,

- 39,67 eura počevši od 16.11.2020. do isplate,

- 39,67 eura počevši od 16.12.2020. do isplate,

- 39,67 eura počevši od 16.01.2021. do isplate,

- 40,19 eura počevši od 16.02.2021. do isplate,

- 40,19 eura počevši od 16.03.2021. do isplate,

- 40,19 eura počevši od 16.04.2021. do isplate,

- 40,19 eura počevši od 16.05.2021. do isplate,

- 40,86 eura počevši od 16.06.2021. do isplate,

- 40,19 eura počevši od 16.07.2021. do isplate,

- 42,92 eura počevši od 16.08.2021. do isplate,

- 40,35 eura počevši od 16.09.2021. do isplate,

- 40,35 eura počevši od 16.10.2021. do isplate,

- 39,69 eura počevši od 16.11.2021. do isplate,

- 40,35 eura počevši od 16.12.2021. do isplate,

- 40,35 eura počevši od 16.01.2022. do isplate,

- 40,35 eura počevši od 16.02.2022. do isplate,

- 40,35 eura počevši od 16.03.2022. do isplate,

- 40,35 eura počevši od 16.04.2022. do isplate,

- 41,70 eura počevši od 16.05.2022. do isplate,

- 43,75 eura počevši od 16.06.2022. do isplate,

- 40,35 eura počevši od 16.07.2022. do isplate,

- 41,20 eura počevši od 16.08.2022. do isplate,

- 40,52 eura počevši od 16.09.2022. do isplate,

- 40,52 eura počevši od 16.10.2022. do isplate,

- 39,79 eura počevši od 16.11.2022. do isplate,

- 41,90 eura počevši od 16.12.2022. do isplate,

- 41,90 eura počevši od 16.01.2023. do isplate,

- 43,79 eura počevši od 16.02.2023. do isplate,

- 26,27 eura počevši od 16.03.2023. do isplate,

sve prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kao i parnični trošak u iznosu od 1.112,50 eura zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 7. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila zaposlenica Centra za kulturu i informacije Maksimir, Zagreb, Švarcova 18 temeljem Ugovora o radu sklopljenog 5. prosinca 1996. koji je dodatno uređen Aneksom tog ugovora. Navedenim Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme i njegovim Aneksom, tužiteljica je zaposlena na radnom mjestu Voditelj kulturne djelatnosti s opisom poslova i zadaća utvrđenih čl. 3. predmetnog Ugovora. Člankom 4. Aneksa predmetnog Ugovora o radu određeno je kako će se tužiteljici za obavljanje poslova radnog mjesta Voditelj kulturne djelatnosti obračunavati i isplaćivati plaća sukladno koeficijentu složenosti poslova 2,80. Tuženik je samovoljno (i bez ikakve pisane odluke) počeo od kolovoza 2014. potpuno neosnovano umanjivati plaću tužiteljice na način da je za obračun plaće tužiteljici koristio koeficijent 2,74 umjesto ugovorenog koeficijenta od 2,80, a na što tužiteljica polaže pravo temeljem čl. 9. st. 3. Zakona o radu (načelo primjene povoljnije prava). Ovakvim protupravnim postupanjem tuženik je oštetio tužiteljicu za iznos od 2.187,46 eura u utuženom razdoblju (veljača 2019. do kraja veljače 2023.). Tužiteljica je od 1. ožujka 2023. otišla u mirovinu i više nije zaposlenica tuženika. Tužiteljica je, u cilju rješavanja ovog problema mirnim putem, 5. veljače 2024. podnijela Zahtjev za zaštitu prava radnika na koji zahtjev se poslodavac/tuženik oglušio.

1.1. Podneskom od 26. veljače 2025. tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, usklađenim sa nalazom i mišljenjem vještaka, potražuje ukupan iznos od 1.947,28 EUR sa zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose plaća teku od 16- og u mjesecu za prethodni mjesec, a kako je to navedeno pod točkom I. izreke presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik osporava kako osnovu, tako i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik čini nespornim da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 5. prosinca 1966. i Aneksa tome Ugovoru za obavljanje poslova radnog mjesta Viši stručni suradnik. Navedenim ugovorom o radu, u članku 10. st. 1. i Aneksom tome ugovoru određeno je: „za obavljene poslove iz članka 3. ovog Ugovora o radu u redovitom radnom vremenu poslodavac će zaposlenici isplaćivati osnovnu plaću i dodatke na plaću u skladu s Pravilnikom o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima zaposlenika.“ U vrijeme potpisivanja predmetnog ugovora o radu na snazi je bio Pravilnik o radu prema kojem se osnovna plaća tužiteljici obračunavala primjenom koeficijenta 3,00, da bi Pravilnikom o radu od 17. siječnja 2011. i njegovim izmjenama od 10. svibnja 2011., 2. prosinca 2011., 11. veljače 2014., za obavljanje poslova radnog mjesta tužiteljice bio određen koeficijent 2,80, te je prema tome koeficijentu plaća tužiteljici isplaćivana sve do stupanja na snagu Pravilnika o radu BROJ: 107-DI-2014 od 17. srpnja 2014. koji je stupio na snagu 25. srpnja 2014. Stupanjem na snagu Pravilnika o radu od 17. srpnja 2014. prestao je vrijediti Pravilnik o radu od 17. siječnja 2011. i njegove izmjene od 10. svibnja 2011., 2. prosinca 2011. i 11. veljače 2014., te je došlo je do smanjenja koeficijenta složenosti poslova svih radnih mjesta koja su tada bila sistematizirana kod tuženika, pa tako i koeficijenta prema kojem se utvrđivala osnovna plaća tužiteljice kao zaposlenice tuženika koji više nije bio 2,80 već 2,74. Uzimajući u obzir odredbu čl. 10. st. 1. Ugovora o radu i Aneksa toga ugovora, tuženik je od 1. kolovoza 2014. tužiteljici nastavio isplaćivati plaću sukladno tada važećem Pravilniku o radu odnosno prema koeficijentu 2,74 i to je činio sve do odlaska tužiteljice u mirovinu 1. ožujka 2023. Iz gore navedenog proizlazi da su tuženik kao poslodavac i tužiteljica kao zaposlenica, predmetnim ugovorom o radu, isplatu osnovne plaće vezali uz važeći Pravilnik o radu kojim je, između ostalih prava i obveza, utvrđena i plaća zaposlenika tuženika. Tuženik posebno ističe da osnovna plaća tada nije smanjena samo tužiteljici već i svim drugim zaposlenicima tuženika, budući da se plaće zaposlenicima tuženika isplaćuju sukladno važećim odredbama Pravilnika o radu, kako to proizlazi i iz zapisnika Upravnog vijeća tuženika od 15. srpnja 2014. Isto je bilo poznato i samoj tužiteljici, kao članu Upravnog vijeća tuženika, te na tako obračunavanu i isplaćivanu plaću, za cijelo vrijeme od kolovoza 2014., pa do veljače 2024., tužiteljica nije izjavila prigovor. S obzirom na sve navedeno tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme i Aneks Ugovora o radu od 5. prosinca 1996. (str. 5-9 spisa), obračunske isprave tužiteljice (str. 10-62 spisa), Pravilnik o radu tuženika od 17. siječnja 2011. (str. 71-95 spisa), Pravilnik o dopuni Pravilnika o radu od 10. svibnja 2011. (str. 96 spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 2. prosinca 2011. (str. 97 spisa), Pravilnik o izmjenama Pravilnika o radu tuženika od 12. veljače 2014. (str. 98-99 spisa), Zaključke sa 13. sjednice Upravnog vijeća tuženika održane 15. srpnja 2014. (str. 100 spisa), Zaključke sa 14. sjednice Upravnog vijeća tuženika održane 17. srpnja 2014. (str. 101 spisa), Pravilnik o radu tuženika od 17. srpnja 2014. (str. 102-130 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. (str. 142-145 spisa).

3.1. Na ročištu održanom 24. travnja 2025. stranke su se usuglasile da je u ovom predmetu sporno jedino pravno pitanje i da sva potrebna dokumentacija prileži spisu, slijedom čega nije potrebno saslušavati tužiteljicu i zz tuženika.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23

- dalje ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženiku za isplatom razlike plaća s osnova ugovorenog koeficijenta u visini 2,80 i koeficijenta određenog Pravilnikom o radu od 2014. po kojem se isplaćivala plaća u visini 2,74, za razdoblje od veljače 2019. do veljače 2023.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme i Aneksa tome ugovoru za obavljanje poslova radnog mjesta voditelj djelatnosti, kao i da je tuženik 17. srpnja 2014. donio Pravilnik o radu na temelju kojeg je tužiteljici smanjen koeficijent sa 2,80 na 2,74.

7. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Čl. 8. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 -dalje: ZR) propisano je da se na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava.

9. Čl. 9. st. 3. ZR-a propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

10. Čl. 15. st. 1. toč. 8. ZR-a propisano je da ugovor o radu sklopljen u pisanom obliku, odnosno potvrda o sklopljenom ugovoru o radu mora sadržavati podatke, između ostalog i o brutoplaći, uključujući brutoiznos osnovne odnosno ugovorene plaće, dodacima te ostalim primicima za obavljeni rad i razdobljima isplate tih i ostalih primitaka na temelju radnog odnosa na koja radnik ima pravo. Stavkom 3. istog članka propisano je da se umjesto podataka iz stavka 1. točaka 6. do 9., 11. i 12. ovoga članka, može u ugovoru o radu, odnosno potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu uputiti na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu kojim se uređuju ta pitanja.

11. Iz čl. 10. Ugovora o radu (list 5 spisa) sud je utvrdio kako je između stranaka ugovoreno da će za obavljene poslove iz članka 3. Ugovora o radu u redovitom radnom vremenu poslodavac zaposlenici isplaćivati osnovnu plaću i dodatke na plaću u skladu s osnovama i mjerilima utvrđenim Pravilnikom o plaćama, naknadama plaća i drugim novčanim primicima zaposlenika. Osnovna plaća utvrđuje se primjenom koeficijenta koji iznosi 3,00.

11.1. Iz čl. 4. Aneksa Ugovora o radu od 5. prosinca 1996. (str. 8-9 spisa) sud je utvrdio da je izmijenjen čl. 10. Ugovora o radu na način da će za obavljene poslove iz članka 3. Ugovora o radu u redovitom radnom vremenu poslodavac zaposlenici isplaćivati osnovnu plaću i dodatke na plaću u skladu s Pravilnikom o plaćama, naknadama plaća i drugim novčanim primicima zaposlenika. Osnovna plaća utvrđuje se primjenom koeficijenta koji iznosi 2,80.

12. Na temelju navedenih zakonskih odredaba, a ocjenjujući sadržaj predmetnog Ugovora o radu te Aneksa Ugovora o radu sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju osnovna plaća tužiteljice ugovorena primjenom određenog koeficijenta i to prilikom zapošljavanja u visini 3,00, a od 1996. u visini 2,80. Ugovor o radu je dvostrani ugovor između radnika i poslodavca koji nastaje suglasnom voljom ugovornih strana te se u skladu s prirodom tog ugovora primjenjuju i opći propisi obveznog prava. Visina koeficijenta kao bitnog elementa ugovora o radu, u smislu odredbe članka 15. ZR-a, izričito je ugovorena među strankama slijedom čega tuženik bio nije ovlašten, na temelju čl. 15. st. 3. ZR-a, jednostrano izmijeniti koeficijent pozivajući se na izmjenu Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim novčanim primicima zaposlenika. Stoga je sud utvrdio da tužiteljici za čitavo radno vrijeme u utuženom periodu pripada plaća po koeficijentu 2,80.

13. Na okolnost visine proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. koja je u svom nalazu i mišljenju od 21. veljače 2025. navela da je na osnovi podataka iz nalaza, mišljenja da razlika između plaće koja bi tužiteljici bila obračunata primjenom koeficijenta radnog mjesta od 2,80 i plaće koja je tužiteljici obračunata u razdoblju od veljače 2019. do veljače 2023., iznosi ukupno 1.947,28 EUR bruto. Mjesečni iznosi vidljivi su iz izračuna u nalazu. Pri preračunu kunskih iznosa u iznose u EUR primijenjen je propisani fiksni tečaj konverzije (1 EUR = 7,5345 kn).

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Lidije Tkalec Gradinščak od 21. veljače 2025. jer je isti sačinjen nakon pribave i uvida u svu potrebnu dokumentaciju te je isti logičan, obrazložen i sačinjen sukladno pravilima struke, a niti stranke na navedeni nalaz i mišljenje nisu imale primjedbe. Slijedom navedenog predmetnim nalazom i mišljenjem utvrđena je visina potraživanja tužiteljice te je usvojen konačno postavljeni tužbeni zahtjev i odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

15. S obzirom da je prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 126/22 - dalje: ZOO) propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je istovremeno naloženo isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na dosuđene bruto iznose u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekuće od dana nakon dospjelosti svakog bruto iznosa plaće, a to je sukladno čl. 92. st. 2. ZR-a, pa do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima, jer se prema čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (''Narodne novine'' br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), te prema čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (''Narodne novine'' br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju dohotkom i ne podliježu oporezivanju, odnosno porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom plaće, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužiteljici valjalo priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 14. studenog 2024. po Tbr. 9/1

- 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 24. travnja 2025. po Tbr. 9/1 - 100 bodova, trošak sastava podneska od 26. veljače 2025. po Tbr. 8/4– 25 bodova, odnosno ukupno 325 bodova, a što uz vrijednost boda iznosi 650,00 EUR, a što uz PDV ukupno iznosi 812,50 EUR i kojem iznosu treba dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR dakle tužiteljici je sveukupno priznat trošak u iznosu od 1.112,50 EUR.

17. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 23. travnja 2024., na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a, obzirom je ocijenjen nepotrebnim. Također tužiteljici ne pripada trošak sudskih pristojbi jer je, temeljem članka 11. stavka 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18), oslobođena od plaćanja istih.

18. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

19. S obzirom da je tuženik uspio samo u neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, sud je utvrdio da mu ne pripadaju troškovi parničnog postupka.

20. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 7. svibnja 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku