Pristupanje sadržaju
1 Poslovni broj: UsI-3250/22-8
Poslovni broj: UsI-3250/22-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu I. tužitelja A. S. L.T.D., B., P. i II. tužitelja A. D., B., P., koje zastupa opunomoćenik I. Ć., odvjetnik u Z. protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: …, Z., radi nadzora carinskog postupanja i oduzimanja teretnog vozila i prikolice, nakon održane usmene i javne rasprave, 21. studenoga 2023.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/20-01/154, URBROJ: 513-04-22-2 od 9. rujna 2022.
II Poništava se rješenje ministarstva, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., KLASA: UP/I-415-02/19-20/35, URBROJ: 513-02-3005/44-20-7 od 16. siječnja 2020.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.244,28 eur / 9.375,00 kn (tisućudvjestočetrdesetčetiri eura i dvadesetosam centi / devettisućatristosedamdesetpet kuna) u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude, a u ostalom dijelu zahtjev za naknadu troška se odbija.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/20-01/154, URBROJ: 513-04-22-2 od 9. rujna 2022. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja ministarstva, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., KLASA: UP/I-415-02/19-20/35, URBROJ: 513-02-3005/44-20-7 od 16. siječnja 2020., kojim je trajno oduzeto teretno vozilo marke DAF FT XF 106.460T, reg. oznaka … i priključno vozilo, poluprikolica marke SCHMITZ SCS 24 L13 62 BS EB, reg. oznaka …, vlasništvo A. S. L.T.D. iz B. i određuje se njihova prodaja, radi podmirenja neplaćenog duga za koji nije položen instrument osiguranja u propisanom roku, nastao po izvršnom poreznom rješenju Područnog carinskog ureda Z. od 19. studenoga 2019.
2. Tužitelji pobijaju zakonitost osporavanog rješenja i ističu da su prema Direktivi Vijeća Europske unije 2011/64/EU od 21. lipnja 2011., koja je implementirana u Zakon o trošarinama, trošarinski proizvodi duhanske prerađevine, te suhi duhan u listu prešan u blokove ne spada u trošarinsku robu ni prema Zakonu o trošarinama iz 2013., niti iz 2019., pa se posjedovanje takve robe nije ni na koji način moglo smatrati nezakonitim posjedovanjem i nezakonitim prijevozom trošarinskih proizvoda.
3. Iz navedenog razloga ponašanje tužitelja nije moguće podvesti pod odredbu članka 73.b. stavka 1. Zakona o trošarinama, jer vozač i prijevoznik nisu dužni prilikom prijevoza preko teritorija Republike Hrvatske obavijestiti Carinsku upravu, a ne radi se niti o prekršaju iz članka 115. stavka 1. točke 1. Pravilnika o trošarinama koji upućuje na povredu članka 73.b. stavka 1. Zakona o trošarinama.
4. Smatraju da nije bilo zakonske osnove za oduzimanje teretnog vozila i prikolice od 2. tužitelja koji nije vlasnik, već zaposlenik prijevoznika, niti za prodaju istog radi namirenja trošarinskog duga, te se poziva na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Gabrić protiv Republike Hrvatske i načelo razmjernosti između sredstava koja se koriste pri oduzimanju ili ograničavanju vlasništva i ciljeva koji se time nastoje postići, tj. sažeto miješanje u vlasništvo mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom slučaju, a kako to proizlazi i iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIB-1373/2009 od 7. srpnja 2009.
5. Predlaže sudu da nakon provedene rasprave poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje.
6. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
7. Predlaže sudu da bez rasprave odbije tužbeni zahtjev.
8. U podnesku tužitelji ponavljaju navode iz tužbe i dopunjuju ih pozivom na praksu Europskog suda za ljudska prava Boljević protiv Hrvatske, zahtjev br. 43492/11 od 31. siječnja 2017. i praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5501/13 od 29. ožujka 2018., U-III-5208/2013 od 23. travnja 2018., U-III-7203/2014 od 9. travnja 2019. i U-III-926/2020 od 13. srpnja 2022., te prilaže rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj FPž-350/18 od 16. listopada 2018. kojim je prihvaćena žalba A. D., ukinuto prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak.
9. Tužbeni zahtjev je osnovan.
10. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.
11. Na raspravi opunomoćenik tužitelja je u sudski spis priložio presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u upravnom sporu koji se vodio između istih stranaka broj Usž-1242/23 od 12. rujna 2023. i kojom je poništena presuda Upravnog suda u Zagrebu broj UsI-1892/21 od 17. studenoga 2022. iz razloga važeće prakse Ustavnog suda Republike Hrvatske, te troškovnik.
13. Iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1242/23 od 12. rujna 2023. razvidno je da se odnosi na upravni spor između istih stranaka i upravnu stvar nadzora trošarinskog postupanja i zadržavanja teretnog vozila marke DAF FT XF 106.460T, reg. oznaka …, dakle upravo vozila koje je u ovom upravnom sporu trajno oduzeto radi prodaje zbog namirenja neplaćenog trošarinskog duga sukladno Zakonu o trošarinama (Narodne novine broj 22/13, 32/13, 81/13, 100/15, 120/15 i 115/16).
14. U obrazloženju predmetne presude se navodi da je predmetno vozilo u vlasništvu I tužitelja kojim je upravljao II tužitelj zadržano radi osiguranja naplate trošarine, jer je predmetno vozilo korišteno za nezakonit prijevoz trošarinskih proizvoda, iako vlasnik vozila ni na koji način nije pridonio svojim postupanjem nastanku trošarinske obveze i stoga zadržavanje predmetnog vozila nije bilo razmjerno svrsi koja se želi postići navedenom mjerom.
15. U navedenoj presudi, sud se pozvao na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-926/2020 od 13. srpnja 2022., u kojoj se navodi da je propust nadležnih tijela da pri donošenju odluke o oduzimanju teretnog vozila od prvotužitelja utvrde pravičan iznos ravnoteže uzimajući u obzir stajališta Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava doveo do povrede prava vlasništva zajamčenog člankom 48. stavkom 1. Ustava u njegovom proceduralnom aspektu.
16. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.
17. Naime, u konkretnom slučaju zadržavanje i oduzimanje predmetnog vozila do okončanja postupka obračuna i naplate trošarinskog duga ocjenjeno je od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske nezakonitim zbog neispunjenja uvjeta razmjernosti svrsi koja se želi postići oduzimanjem radi naplate trošarine duga, pa ovaj sud nije imao osnove ocijeniti zakonitim i razmjernim svrsi niti daljnje oduzimanje predmetnog teretnog vozila i prikolice radi prodaje zbog namirenja trošarinskog duga.
18. Iz navedenog razloga, sud nije ocijenio zakonitima niti drugostupanjsko, niti prvostupanjsko rješenje.
19. O zahtjevu za trošak, sud je odlučio sukladno tumačenju članka 79. Zakona o upravnim sporovima iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2279/2018 od 9. travnja 2019., ocijenivši da je tužitelj uspio u sporu, stoga je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora za sastav tužbe, sukladno Tbr. 23/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) u iznosu od 497,71 eura/3.750,00 kn i za pristup na ročište, u iznosu 497,71 eur/3.750,00 kn, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (25%) iznosi ukupno 1.244,28 eur/9.375,00 kn, a obzirom da je vrijednost predmeta spora Zakonom o upravnim sporovima određena kao neprocjenjiva bez obzira o kojoj se upravnoj stvari radi. Trošak podneska sud nije ocijenio opravdanim troškom, obzirom da se tuženik na praksu Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske nastalu prije podnošenja tužbe, mogao pozvati i u tužbi. Dvojno iskazivanje novčane vrijednosti u eurima određeno je prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22).
20. Stoga je sud na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.
U Zagrebu 21. studenoga 2023.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ.spec., v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude