REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-808/2022-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 17. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Jurice Tončića, odvjetnika, te zamjenice punomoćnice tuženika ĐM, odvjetničke vježbenice, dana 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. da tužitelju OM plati iznos od 175,20 eur zajedno sa zateznom kamatom od 12. listopada 2021. do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 788,29 eur zajedno sa zateznom kamatom od 7. svibnja 2025. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 706,63 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom kao i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 175,20 eur počev od 17. lipnja 2021. do 11. listopada 2021.

r i j e š i o  j e

I. Tužba je povučena za iznos od 792,47 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

II. Stavlja se izvan snage rješenje ovoga suda od 17. ožujka 2025. kojim je dopuštena preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 14. studenoga 2024.

III. Nalaže se tužitelju OM da tuženiku Triglav osiguranje d.d. nadoknadi parnični trošak s osnova djelomičnog povlačenja tužbe u iznosu od 1.562,50 eur zajedno sa zateznom kamatom od 7. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 12.6.2021. nastradao u prometnoj nesreći kao vozač motocikla registarske oznake [registarska oznaka] do koje je došlo krivnjom vozača vozila registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika, pa kako je tom prilikom zadobio tjelesne ozljede, to od tuženika potražuje isplatu pravične novčane naknade s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, a kao činjenice u tužbi navodi da je zbog ovog štetnog događaja trpio fizičke bolove i strah te da mu je zaostalo smanjenje životne aktivnosti pri čemu navodi da mu je bila potrebna i tuđa pomoć i njega pa u tužbi za pretrpljene fizičke bolove potražuje iznos od 11.925,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 8.115,00 kn te za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 7.875,00 kn, dok s osnova tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 8.200,00 kn odnosno ukupno potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete u iznosu od 36.115,00 kn/4.793,28 eur navodeći da je tuženiku prije podnošenja tužbe podnio odštetni zahtjev 17.6.2021. temeljem kojega mu je isplaćen iznos od 23.686,89 kn (od čega se iznos od 186,89 kn odnosi na troškove liječenja koji nisu predmet ove tužbe) pa u tužbi potražuje isplatu preostalih 12.615,00 kn/1.674,30 eur (36.115,00 kn/4.793,28 eur umanjeno za isplaćen iznos od 23.500,00 kn/3.118,99 eur) zajedno sa zateznom kamatom od 17.6.2021. do isplate, a potražuje i naknadu troškova parničnog troška sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak predmetnog štetnog događaja kao i odgovornost za nastanak istoga, ali osporava visinu tužbenog zahtjeva preko nespornog dijela u iznosu od 26.186,89 kn/3.475,60 eur koji je do sada isplatio tužitelju tvrdeći da je tužitelju 14.3.2022. isplatio daljnjih 2.500,00 kn/331,81 eur. Stoga smatra da je tužitelju šteta iz ovog štetnog događaja namirena u cijelosti pri čemu smatra neopravdanim zahtjev za naknadu tuđe pomoći i njege ističući da tužitelj nije naveo na koji način mu je ista bila potrebna. Nadalje, tuženik osporava i zatraženi tijek zateznih kamata te predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti potražujući naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Napominje se da je tužitelj u podnesku od 8.5.2022. (stranica 63 i 64) smanjio tužbeni zahtjev priznajući da mu je tuženik isplatio daljnji iznos od 2.500,00 kn/331,81 eur radi čega je zatražio isplatu daljnjih 10.115,00 kn/1.342,49 eur zajedno sa zateznom kamatom od 17.6.2021. do isplate čime je povukao tužbu za iznos od 331,81 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos, a čemu se tuženik nije protivio. Nadalje, u podnesku od 14.11.2024. (stranica 134-136) tužitelj je po provedenom liječničkom vještačenju konačno postavio tužbeni zahtjev na način da za pretrpljene fizičke bolove potražuje iznos od 1.614,00 eur, za pretrpljeni strah iznos od 888,00 eur, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 850,00 eur, a za tuđu pomoć i njegu iznos od 648,00 eur što ukupno iznosi 4.000,00 eur pa kako u tom podnesku pogrešno tvrdi da mu je tuženik u mirnom postupku isplatio samo iznos od 3.118,17 eur, iako u tužbi sam navodi da se radilo o iznosu od 23.500,00 kn, dakle 3.118,99 eur, te kako u tom podnesku iz nepoznatih razloga ne navodi da mu je tuženik nakon toga isplatio i daljnjih 2.500,00 kn/331,81 eur, iako je u podnesku od 8.5.2022. (stranica 63 i 64) smanjio tužbeni zahtjev upravo zato što je potvrdio da mu je tuženik isplatio daljnji iznos od 2.500,00 kn/331,81 eur, to tužitelj u tom podnesku konačno potražuje isplatu daljnjih 881,83 eur (4.000,00 eur umanjeno samo za iznos od 3.118,17 eur) umjesto da potražuje daljnjih 549,20 eur (4.000,00 eur umanjeno za iznose od 3.118,99 eur i 331,81 eur). Kako je tužitelj u tom podnesku ipak smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 460,66 eur (1.342,49 eur - 881,83 eur) čime je povukao tužbu za iznos od 460,66 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos, a čemu se tuženik nije protivio, to je temeljem odredbe čl. 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I. tako što je utvrđeno da je tužitelj povukao tužbu za ukupan iznos od 792,47 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom. Kako je pak tužitelj tek u podnesku od 14.11.2024. (stranica 134-136) na konačno zatraženi iznos od 881,83 eur zatražio zatezne kamate već od 21.5.2021. do isplate čime je zbog promjene tijeka zateznih kamata preinačio tužbu te kako iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a proizlazi da tužitelj može preinačiti tužbu samo do zaključenja prethodnog postupka, dok je odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a propisano da tužitelj može iznimno preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave samo ako bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj ne tvrdi niti ne dokazuje da to nije mogao učiniti do zaključenja prethodnog postupka niti je logično da bi to uopće trebao učiniti imajući u vidu da je do predmetnog štetnog događaja došlo tek 12.6.2021. pa stoga ne može od tuženika potraživati zatezne kamate prije no što je isti mogao doći u zakašnjenje, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 4-9 te 11-41) te u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (stranica 49 i 50), provedena su liječnička vještačenja (stranica 93-96, 105 i 106 te 117-122), a proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (stranica 107 i 108).

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Kako u ovoj pravnoj stvari nije sporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak predmetnog štetnog događaja kao niti odgovornost tuženika za nastanak istog, već je sporna samo visina neimovinske štete kao i osnov i visina imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, to su provedeni predloženi dokazi samo na navedene okolnosti.

7. Provedenim liječničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću, kirurgu – traumatologu, (stranica 93-96) utvrđeno je da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio prijelom koronoidnog nastavka lakatne kosti u desnom laktu, manju razderotnu ranu u području desnog koljena i natučenje s oguljotinom desne šake s time da prema mehanizmu ozljeđivanja i priloženoj medicinskoj dokumentaciji postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i navedenih ozljeda. Ovaj vještak navodi da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 8 dana te manjeg intenziteta 2,5 mjeseca kumulativno te da je trpio tzv. primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan u trenutku štetnog događaja te tzv. sekundarni strah i to jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana te manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 4 tjedna. Nadalje, ovaj vještak navodi da je tužitelju smanjena životna aktivnost u visini od 3% zbog zaostalih bolova u desnom laktu kod većeg opterećenja ruke te zato što su fleksija i pronacija u laktu ograničene u manjem stupnju s time da je liječenje tužitelja završeno s nalazom fizijatra 12.10.2021. Konačno, ovaj vještak navodi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od 3 sata dnevno tijekom 4 tjedna za vrijeme imobilizacije desne ruke, a potom u opsegu od 2 sata dnevno tijekom 3 tjedna za obavljanje težih kućanskih poslova, za nabavku i pripremu hrane i slično.

8. Ovakvom nalazu i mišljenju vještaka tuženik nije prigovorio, dok mu je tužitelj prigovorio u cijelosti, a posebno zbog činjenice što je vještak opisao zaostale ožiljke na koljenu koje nije ocijenio.

9. Očitujući se na prigovore tužitelja vještak dr. Božidar Šebečić u svom usmenom očitovanju na ročištu 13.5.2024. (stranica 105 i 106) navodi da je pri pregledu tužitelja utvrdio kako se na prednjoj strani desnog koljena nalazi ožiljak duljine 1 cm, širine do 3 mm koji je boje okolne kože i teže uočljiv radi čega isti ne predstavlja naruženje, a na traženje tužitelja da objasni činjenicu da je fizijatar u nalazu od 12.10.2021. naveo da su kretnje u desnom ručnom zglobu izvodljive u 2/3 opsega pokreta, dok je on naveo da su iste urednog opsega, pojašnjava da je vremenski razmak od ovog nalaza fizijatra do njegovog pregleda skoro 2 godine radi čega su oba utvrđenja moguća. Isto tako na pitanje tužitelja zbog čega se njegov nalaz desnog lakta razlikuje od nalaza fizijatra od 12.10.2021. navodi da zbog odmaka od 2 godine nije za očekivati da bi nalaz bio potpuno identičan pa tako on kod pregleda nije utvrdio otok lakta niti bolnost na palpaciju, ali je utvrdio terminalno ograničen pokret kao i fizijatar što dovodi do smanjenja životne aktivnosti u visini od 3% s time da nije za očekivati da se javlja tremor u desnoj ruci kao posljedica ozljede iz ovog štetnog događaja pa ne zna koji je bio uzrok tremora ako je bio izražen s time da ga on nije utvrdio. Nadalje, na pitanje za koje radnje je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć navodi da je tužitelj imao imobilizaciju desne ruke 3 tjedna pa mu je za to vrijeme i tjedan dana nakon imobilizacije langetom takva pomoć bila potrebna za obavljanje težih kućanskih poslova, nabavku i pripravku hrane i slične poslove, ali se je mogao sam svlačiti i oblačiti. Na pitanje zašto je duljina trajanja straha ocjenjena kumulativno u danima tri puta kraće od ocjene trajanja bolova ovaj vještak navodi da kumulativna ocjena straha raznog intenziteta iznosi 5 tjedana, dok kumulativna ocjena fizičkih bolova iznosi nešto manje od 3 mjeseca iz razloga što je uobičajeno da strah odnosno zabrinutost za ishod liječenja traje kraće od fizičkih bolova, a da je tužitelj trpio strah jačeg intenziteta i duljeg trajanja, tada bi trebao liječenje psihijatra kod kojeg nije bio na pregledu kao i lijekove za smirenje.

10. Kako je tužitelj i nakon ovakvog usmenog očitovanja vještaka dr. Božidara Šebečića ostao kod istaknutih prigovora na njegov nalaz i mišljenje smatrajući ga kontradiktornim navodima iz priložene liječničke dokumentacije zbog čega je predložio liječničko vještačenje obnoviti po drugom vještaku, sud je temeljem odredbe čl. 261. ZPP-a ovakav prijedlog tužitelja usvojio smatrajući da postoji osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja koja nije otklonjena saslušanjem ovoga vještaka.

11. Provedenim liječničkim vještačenjem po drugom sudskom vještaku dr. Mladenu Miškulinu, ortopedu i traumatologu, utvrđeno je (stranica 117-122) da je tužitelj u ovom štetnom događaju zadobio višestruke tjelesne ozljede za koje postoji uzročno posljedična veza s predmetnim štetnim događajem te da su mu zaostale trajne posljedice u vidu stanja nakon natučenja desnog koljena s posljedičnom posttraumatskom hondromalacijom patele s bolovima tijekom i nakon opterećenja te u vidu stanja nakon ozljede desne šake s posljedičnim sindromom karpalnog kanala koji se manifestira bolovima i parestezijama u inervacijskom području n.medianusa, a to umanjuje opću životnu i radnu sposobnost tužitelja u opsegu od 5% s time da je liječenje tužitelja završeno 12.10.2021. s pregledom fizijatra. Nadalje, ovaj vještak navodi da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, a u daljnjem tijeku je trpio sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 1-2 dana ukupno, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 30 dana ukupno. Osim toga, tužitelj je trpio jake bolove u trajanju od 3 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 60 dana ukupno. Tijekom liječenja je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i to odmah nakon ozljeđivanja tijekom nošenja imobilizacije u trajanju od 4 tjedna po 2 sata dnevno, a potom još 4 tjedna u opsegu od 2x2 sata tjedno za obavljanje težih aktivnosti. I ovaj vještak smatra da tužitelju nije zaostalo naruženje.

12. Ovakav nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan uz napomenu da je i tuženik u podnesku od 29.10.2024. (stranica 133) naveo da je s istim suglasan neovisno o tome što je vještak dr. Mladen Miškulin trajne posljedice ocijenio u visini od 5% za razliku od vještaka dr. Božidara Šebečića koji je trajne posljedice ocijenio u visini od samo 3% pri čemu se napominje da sud, sukladno navodu tuženika iz podneska od 2.12.2024. (stranica 137-139), nije prihvatio osnovanim navod tužitelja iz podneska od 14.11.2024. (stranica 134-136) prema kojemu se isti poziva na nalaz i mišljenje vještaka dr. Božidara Šebečića samo u pogledu procjene potrebe tuđe pomoći ističući da je isti ovu potrebu procijenio u trajanju od 126 sati za razliku od vještaka dr. Mladena Miškulina koji smatra da je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna u ukupnom trajanju od samo 72 sata. Naime, tužitelj se je time pozvao na mišljenje vještaka koje je na ročištu 13.5.2024. (stranica 107) osporio smatrajući ga kontradiktornim navodima iz priložene medicinske dokumentacije radi čega je zbog osnovane sumnje u pravilnost danog mišljenja i obnovljeno vještačenje po drugom vještaku, a nakon čega tužitelj nalazu i mišljenju tog drugog vještaka nije određeno prigovorio odnosno nije predložio da se isti eventualno usmeno očituje na okolnost procjene potrebe tuđe pomoći, već je jednostavno prihvatio procjenu iste od strane ranijeg vještaka samo zato što iz njegovog nalaza i mišljenja proizlazi da mu je tuđa pomoć bila potrebna u većem opsegu.

13. Ovaj sud smatra da utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) pri čemu je sud utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi tj. fizičke bolove, strah i trajne posljedice, a koje su u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a mjerilo odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

14. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova, straha i trajnih posljedica kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka pa je temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a utvrdio visinu naknade za pretrpljene fizičke bolove u iznosu 1.600,00 eur, za pretrpljeni strah u iznosu od 888,00 eur, a za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti u iznosu od 850,00 eur.

15. Liječničkim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 72 sata pa kako nije sporno da tužitelj za istu nije plaćao jer u svom iskazu (stranica 107) navodi da su mu svu potrebnu pomoć pružali roditelji s kojima i živi, to mu je temeljem odredbe čl. 223. ZPP-a sukladno važećoj sudskoj praksi po jednome satu te pomoći priznat iznos od 4,00 eur što pomnoženo s brojem potrebnih sati iznosi utvrđenih 288,00 eur.

16. Slijedom svega navedenoga tužitelju je ukupno s osnova imovinske i neimovinske štete utvrđen iznos od 3.626,00 eur pa kako nije sporno da mu je tuženik još prije podnošenja tužbe ukupno isplatio iznos od 3.450,80 eur (23.500,00 kn/3.118,99 eur, kako to tužitelj navodi u tužbi, + 2.500,00 kn/331,81 eur, kako to tvrdi tuženik u odgovoru na tužbu te kako to i proizlazi iz naloga za nacionalno plaćanje u kunama, stranica 49 i 50, a što tužitelj priznaje u podnesku od 8.5.2022.), to je valjalo utvrđen iznos od 3.626,00 eur umanjiti za iznos od 3.450,80 eur i tužitelju pod točkom I. izreke presude ukupno dosuditi samo daljnji iznos od 175,20 eur na koji iznos mu je priznato pravo na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1103. ZOO- a od 12.10.2021. do isplate jer je liječničkim vještačenjem utvrđeno da je njegovo liječenje završeno tek 12.10.2021. s pregledom fizijatra.

17. Stoga je pod točkom II. izreke presude odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu daljnjih 706,63 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom kao i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 175,20 eur počev od 17.6.2021. do 11.10.2021.

18. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tako što je najprije utvrđeno da je tužitelj uspio u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 19,87%, a u dokazivanju pravne osnove sa 100% što ukupno iznosi 119,87%, dok je tuženik uspio samo u pogledu visine tužbenog zahtjeva i to sa 80,13% pa je valjalo od postotka tužitelja tj. od 119,87% oduzeti tuženikov postotak tj. 80,13% jer je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela. Na taj način utvrđen je uspjeh tužitelja od 39,74%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se tužiteljev konačni uspjeh u sporu od 19,87%.

19. Trošak tužitelja odnosi na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podneska od 8.5.2022. u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), a za sastav podneska od 14.11.2024. u iznosu od 150,00 eur (75 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 3.10.2022. i 13.5.2024. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), a za zastupanje na ročištu 17.3.2025. u iznosu od 150,00 eur (75 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 10. toč. 4. za sastav žalbe od 26.1.2023. protiv rješenja u iznosu od 100,00 eur (50 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 32. toč. 1. za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 1.400,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 350,00 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi plaćenih 33,18 eur, a trošak sudske pristojbe na presudu iznosi 13,82 eur što sveukupno iznosi 1.796,45 eur. S obzirom na postignut uspjeh u sporu tužitelju je priznato samo 19,87% toga iznosa tj. iznos od 356,95 eur čemu je pribrojen trošak liječničkih vještačenja u ukupnom iznosu od 431,34 eur (199,08 eur + 199,08 eur + 33,18 eur) koji mu je priznat u cijelosti jer je isti bio neophodan za utvrđivanje osnova i visine tužbenog zahtjeva pa to konačno daje dosuđeni iznos od 788,29 eur. Pri tome tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 15.9.2023. jer takvog podneska nema u spisu, a nije mu priznat niti trošak zastupanja na ročištu 7.2.2024. jer je isto odgođeno isključivo zbog njegove krivnje s obzirom da je tužitelj tek na tome ročištu naveo da prigovara nalazu i mišljenju vještaka, iako je još rješenjem od 12.9.2024. pozvan očitovati se na isti u roku od 15 dana koje rješenje je punomoćnik tužitelja uredno zaprimio još 14.9.2023., a osim toga na navedenom ročištu nije proveden niti dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, a tužitelj ni sa čime nije dokazao da na ovo ročište nije pristupio iz opravdanih razloga.

20. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je priznato pravo na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a od 7.5.2025. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate.

21. Kako je tuženik u podnesku od 23.5.2022. (stranica 65-67) zbog djelomičnog povlačenja tužbe iz podneska tužitelja od 8.5.2022. za iznos od 331,81 eur te u podnesku od 2.12.2024. (stranica 137-139) zbog djelomičnog povlačenja tužbe iz podneska tužitelja od 14.11.2024. za iznos od 460,66 eur, pravovremeno zatražio naknadu parničnog troška, to mu je isti i priznat temeljem odredbe čl. 158. st. 1. ZPP- a i određen temeljem Tarife prema ukupno povučenom dijelu tužbe u iznosu od 792,47 eur, i to temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podnesaka od 25.4.2022., 23.5.2022., 12.10.2023., 29.10.2024. i 2.12.2024. u iznosima od po 150,00 eur (75 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 4. za sastav podneska od 2.11.2022. u iznosu od 50,00 eur (25 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 3.10.2022., 7.2.2024. i 13.5.2024. u iznosima od po 150,00 eur (75 bodova x 2,00 eur) što daje iznos od 1.250,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 312,50 eur što ukupno iznosi dosuđenih 1.562,50 eur na koji iznos je tuženiku temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a priznato pravo na zatezne kamate od 7.5.2025. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate. Pri tome tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer tuženik istu nije platio.

22. Tužitelju i tuženiku su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 7. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćnici tuženika