Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: Povrv-252/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Osijeku, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Alme Mehmedović, a po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja Osenfor d.o.o. iz Osijeka, Ivana Gundulića 5, OIB: 36470500923, kojeg zastupa punomoćnik Marko Markić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 16. travnja 2024., u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja i tuženice osobno, 7. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lane Albert Majstorović iz Belog Manastira broj Ovrv-14475/2024 od 22. listopada 2024., u dijelu u kojem se nalaže tuženici JA isplatiti tužitelju Osenfor d.o.o. zatezne kamate na plaćenu glavnicu koja je iznosila 9,56 eur, a koje teku od 1. lipnja 2024. do 16. listopada 2024., u roku 8 dana.
II. U preostalom dijelu platni nalog se ukida.
III. Nalaže se tuženici JA naknaditi tužitelju Osenfor d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 163,27 eur (sto šezdeset tri eura i dvadeset sedam centi) s zateznom kamatom od 7. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.
i
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena za iznos glavnice od 9,56 eur.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Lane Albert Majstorović iz Belog Manastira broj Ovrv-14475/2024 od 22. listopada 2024. naloženo je tuženici- ovršenici, isplatiti tužitelju-ovrhovoditelju, iznos od 9,56 eur na ime glavnice s pripadajućim zateznim kamatama i troškove ovršnog postupka u roku od 8 dana, a radi ostvarenja tražbine ovrhovoditelja određena je ovrha na novčanoj tražbini i motornom vozilu ovršenika, na temelju vjerodostojne isprave.
2. Povodom prigovora ovršenice rješenjem ovog suda broj Povrv-252/2024-2 od 26. studenog 2024. rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute provedene radnje, i određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
3. U daljnjem tijeku postupka s prijedlogom za ovrhu je postupljeno kao s tužbom, a s prigovorom kao odgovorom na tužbu.
4. U tijeku postupka tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, navodeći da se organizacija i način naplate parkiranja na javnim parkirališnim površinama pod naplatom na području grada Osijeka provodi na temelju Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja u gradu Osijeku, te Općih uvjeta i pratećih odluka. Na temelju čl. 2. Općih uvjeta isporučitelj komunalne usluge parkiranja Elektromodul d.o.o. obavlja djelatnost održavanja parkirališta i naplate parkiranja. Zaustavljanjem i parkiranjem vozila na javnim parkirališnim površinama korisnik parkirališta kao ugovorna stranka s organizatorom parkiranja zaključuje ugovor o korištenju parkirališnog prostora prihvaćajući Opće uvjete isporuke komunalne usluge parkiranja. Ugovorom o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja osobnih vozila u gradu Osijeku sklopljenom 20. srpnja 2014. između grada Osijeka, kao davatelja koncesije, i Elektromodula d.o.o., kao koncesionara, kao i Ugovoru pripadajućih dodataka, Elektromodul d.o.o. ovlašten je obavljati poslove održavanja parkirališta i naplate parkinga za osobna vozila na području grada Osijeka. Dana 26. travnja 2024. uočeno je vozilo marke Volkswagen, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tuženice, bez kupljene parkirne karte, pa je za to vozilo izdana dnevna parkirna karta koja ni u kasnijem periodu nije plaćena. Prema čl. 17. Općih uvjeta odgovornom osobom za plaćanje dnevne karte smatra se osoba označena kao vlasnik vozila u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno korisnik vozila naveden u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova za slučaj da je vlasnik vozila leasing kuća, a za vozila koja nisu evidentirana vlasnik vozila utvrđuje se na drugi način. Koncesionar Elektromodul d.o.o. svoje potraživanje prema tuženiku s osnova valjano izdane i neplaćene dnevne parkirne karte temeljem Ugovora o ustupanju i otkupu potraživanja (Ugovor o cesiji) EM-O-4/2024 od 26. srpnja 2024., ustupio je tužitelju sa svim pratećim tražbinama. Slijedom navedenog, predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev, te naložiti tuženiku plaćanje glavnice u iznosu 9,56 eur s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. Na ročištu 16. travnja 2025. zakonski zastupnik tužitelja, a koji je zastupao tužitlja, budući da nije tražio odgodu ročišta zbog odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tužitelja, povukao je tužbu za potraživanje s osnova glavnice u iznosu 9,56 eur, koje je tuženica podmirila predniku tužitelja, no ostao je kod potraživanja zatezne kamate i troškova postupka.
5. Tuženica je na ročištu 16. travnja 2025. pristala na povlačenje, pa kako nema smetnji iz čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ broj:
53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - u daljnjem tekstu: ZPP), to je primjenom čl. 193. st. 2. istog Zakona valjalo odlučiti kao u izreci rješenja, budući da je tužba povučena za iznos glavnice, dok je na temelju čl. 456. st. 1. ZPP-a u tom dijelu ukinut platni nalog, dok je u preostalom dijelu koji se odnosi na trošak postupka, platni nalog također ukinut, jer je trošak previsoko odmjeren.
6. Tuženica je u prigovoru-odgovoru na tužbu, i tijekom postupka, navela da je 26. travnja 2024. u 14,15 sati platila parking putem SMS poruke, te je dobila poruku da je naplata provedena. U 14,19 sati dobila je poruku da transakcija nije provedena, a na vozilu ju je dočekala kazna za parking koju nije platila u tom trenutku jer je smatrala da se radi o propustu Elektromodula d.o.o i njihovog sustava za naplatu putem SMS-a. Nije dobila nikakvu opomenu na kućnu adresu, pa je pretpostavila da je Elektromodul d.o.o. uvidio svoju pogrešku. Nakon što je primila rješenje o ovrsi, uputila je e-mail reklamacije Elektromodulu d.o.o., te je dobila odgovor da se radi o grešci operatera, te da joj je poslana opomena, koja im se vratila s naznakom da je tuženica nepoznata na adresi, a na istu adresu je primila rješenje o ovrsi. Nakon što joj je Elektromodul u e-mailu ponovno poslao opomenu, istu je podmirila. Kontaktirala je i svog operatera, no operater se očitovao da ne zna zašto dolazi do tih poteškoća kada se radi o plaćanju putem SMS-a. Smatra da se radi o grešci Elektromodulovog sustava za naplatu. S obzirom na navedeno predložila je povlačenje rješenja o ovrsi, te svih troškova koji su odmjereni. Na ročištu je istaknula da joj Elektromodul d.o.o. nakon izdavanja dnevne parkirne karte nije poslao opomenu za plaćanje, već da je za potraživanje saznala primitkom rješenja o ovrsi, nakon čega se obratila Elektromodulu i nakon što je od njih dobila informaciju o dugu u listopadu 2024., isti je i podmirila.
7. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ispis otvorenih stavaka (stranica 7 spisa); Uvjerenje MUP-a o vlasništvu vozila (stranica 8 spisa); SMS komunikaciju (stranica 13, 20-26 i 107-113 spisa); dnevnu parkirališnu kartu broj 1210723 (stranica 43 spisa); specifikaciju izdanih dnevnih parkirališnih karata po vozilu (stranica 44 spisa); specifikaciju dužnika broj EM-O-4 (stranica 45 spisa); preslike fotografija vozila (stranica 46-48 spisa); Pravilnik o organizaciji i načinu naplate parkiranja (stranica 49-55 spisa); Odluku o davanju prethodne suglasnosti na Opće uvjete isporuke komunalne usluge nadzora, premještanja, blokiranja i deblokiranja parkiranih i nepropisno zaustavljenih vozila na površinama javne namjene na području Grada Osijeka trgovačkog društva Unikom d.o.o. (stranica 56-61 spisa); Odluku o davanju prethodne suglasnosti na Odluku o Dopuni Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta trgovačkog Društva Elektromodul d.o.o. (stranica 62 spisa); Odluku o dopuni Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta (stranica 63 spisa); Pravilnik o održavanju, načinu i uvjetima korištenja javnih parkirališta (stranica 64-69 spisa); Ugovor o ustupanju i otkupu potraživanja (Ugovor o cesiji) EM-O-4/2024 (stranica 70-72 spisa); Ugovor o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja osobnih vozila u Gradu Osijeku (stranica 74-82 spisa); Dodatke I, II, III, IV, V, VI, VII, VIII Ugovoru o koncesiji (stranica 85-102 spisa); potvrdu o plaćanju (stranica 111 spisa).
8. Tuženica je tvrdila, a potvrdom o provedenom nalogu za plaćanje na stranici 111 spisa i dokazala, da je dug po osnovu glavnice podmirila 16. listopada 2024., ali predniku tužitelja, Elektromodulu d.o.o. Kako je tuženica zakasnila s ispunjenjem novčane tražbine, budući da je dug dospio 1. lipnja 2024., osim glavnice dužna je platiti i zateznu kamatu, pa je na temelju čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. - u daljnjem tekstu: ZOO) sud odlučio kao pod I. izreke presude i djelomično održao na snazi platni nalog u dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu od 1. lipnja 2024. do dana plaćanja 16. listopada 2024., a na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a. Ujedno, tuženica je plaćanjem glavnice priznala postojanje tražbine ovdje tužitelja, s tim da valja istaknuti kako je Elektromodul d.o.o. na temelju Ugovora o cesiji od 26. srpnja 2024. na ovdje tužitelja prenio svoju tražbinu, a na temelju čl. 80. st. 1. ZOO-a, što među strankama nije sporno. Tuženici je obavijest o pokretanju ovršnog postupka (stranica 10 spisa) upućena 27. rujna 2024., a tuženica se, kako je i sama navela, nakon toga obratila Elektromodulu d.o.o. (stranica 108 spisa) iznoseći iste navode koje je navela i u prigovoru-odgovoru na tužbu u ovom postupku. Elektromodul d.o.o. je 4. listopada 2024. odgovorio tuženici (stranica 109 spisa), te ju je u svom odgovoru obavijestio da je potraživanje s osnova ispostavljene, a neplaćene dnevne parkirne karte utužene u ovom postupku, ustupljeno ovdje tužitelju. Ako ne ranije, tuženica je od tog trenutka bila obaviještena o ustupu tražbine, te je istu, na temelju čl. 82. st. 2. ZOO-a, bila dužna ispuniti ovdje tužitelju, a ne njegovom predniku Elektromodulu d.o.o. Unatoč tome, tuženica je 16. listopada 2024., u tijeku ovog postupka, iznos na ime glavnice od 9,56 eur uplatila Elektromodulu d.o.o., pa je zakonski zastupnik tužitelja na osnovu uplate svom predniku povukao tužbu za iznos glavnice na ročištu 16. travnja 2025. Nadalje, tuženica je dokazala da je poslala SMS 26. travnja 2024. u 14,15 sati radi plaćanja parkirne karte, te je dobila potvrdu da je kupila parkirnu kartu, no u 14,19 sati je dobila poruku da SMS parking usluga nije plaćena jer transakcija nije provedena (stranica 107 spisa). Uvidom u dnevnu parkirnu kartu (stranica 43 spisa) utvrđeno je da je vozilo bez parkirne karte opaženo 26. travnja 2024. u 14,20 sati, a dnevna parkirna karta izdana istoga dana u 14,37 sati, što znači da nije točan navod tuženice da joj je u roku od 4 minute od slanja SMS poruke (u 14,15 sati) izdana dnevna parkirna karta, već je to učinjeno protekom 22 minute od slanja poruke, te 18 minuta od obavijesti da parking usluga nije plaćena, pa je tuženica imala dovoljno vremena podmiriti parkirnu kartu. Tuženica to nije učinila, pa joj je izdana dnevna parkirna karta za koju je sama navela da ju je zatekla na vozilu, no ni tada nije podmirila iznos utužen u ovom postupku, a nije niti podnijela reklamaciju tada Elektromodulu d.o.o. Nedvojbeno je da je tuženica poslala SMS poruku radi plaćanja parkinga, no transakcija nije provedena, a tuženica svoje tvrdnje da je Elektromodul d.o.o. za to odgovoran nije dokazala, što je bila dužna učiniti na temelju čl. 219. ZPP-a. Sud nema stručna znanja da bi na temelju komunikacije između tuženice i Elektromodula d.o.o., te tuženice i Hrvatskog Telekoma, utvrdio iz kojeg razloga i čijom greškom transakcija nije provedena.
9. Slijedom svega navedenog nedvojbeno je utvrđeno da je tuženica 26. travnja 2024. parkirala svoje vozilo na javnom parkirališnom prostoru pod naplatom, a na vozilu nije bila istaknuta kupljena parkirna karta, pa je prednik tužitelja Elektromodul d.o.o., kao koncesionar za djelatnost održavanja parkirališta i naplatu parkiranja osobnih vozila na području Grada Osijeka, istog dana izdao dnevnu parkirališnu kartu broj 1210723, u iznosu od 9,56 eur za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], kojeg je tuženica vlasnica, a na temelju čl. 6. Općih uvjeta ugovora o korištenju parkirališnog prostora (Službeni glasnik Grada Osijeka 17/2014, u daljnjem tekstu - Općih uvjeta). Elektromodul d.o.o. je 24. srpnja 2024. na temelju Ugovora o ustupu i prodaji tražbina broj: EM-O-4/2024, prenio svoje potraživanje s osnova izdanih neplaćenih računa povodom izdanih dnevnih parkirnih karata na području Grada Osijeka, na ovdje tužitelja. Na temelju čl. 80. ZOO, raniji vjerovnik je Ugovorom sklopljenim s tužiteljem na tužitelja prenio svoju tražbinu, pa na temelju čl. 84. istog Zakona, tužitelj, kao primatelj, ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao do ustupanja. Od 4. listopada 2024. kada je Elektromodul d.o.o. obavijestio tuženicu da je svoje potraživanje ustupio ovdje tužitelju, tuženica je bila dužna dug ispuniti tužitelju, no ona je 16. listopada 2024. glavnicu duga platila predniku tužitelja. Unatoč tome tužitelj je povukao tužbu za plaćenu glavnicu, a potraživanje zatezne kamate je osnovano, na temelju čl. 29. ZOO-a, zbog čega je sud na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog održao na snazi u dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu od 1. lipnja 2024., kao dana dospijeća, do 16. listopada 2024., kao dana plaćanja, dok je isti ukinuo u dijelu koji se odnosi na glavnicu i koji je tužitelj povukao tijekom ovog postupka.
10. Odluku o trošku sud je donio na temelju čl. 158. st. 2. i 154. st. 1. ZPP-a. Naime, tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 24. rujna 2024. (tada prijedlog za ovrhu), a tuženica je glavnicu duga podmirila 16. listopada 2024. i to predniku tužitelja, pa je tužitelju osnovano nastao trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku, te troškovi predujma naknade javnog bilježnika i ostatka naknade javnog bilježnika, jer je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu dug postojao. Tužitelj je s ostatkom tužbenog zahtjeva za zatezne kamate uspio u cijelosti budući da do dana pisanja ove presude tuženica nije dostavila dokaz da je zateznu kamatu platila. Kako je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za glavnicu nakon što ju je tuženica platila, a s ostatkom tužbenog zahtjeva je uspio u cijelosti, to mu je priznat trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku na ime jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 125,00 eur na temelju Tbr. 7. t. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine‟ broj 138/2023. - dalje: Tarifa), kao i trošak plaćenih naknada javnom bilježniku na temelju čl. 7. st. 1. i 2. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine‟ broj: 9/2021., 18/2022. i 154/2022.) u ukupnom iznosu od 25,00 eur, te trošak dužnog plaćanja sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 eur, što čini ukupan trošak tužitelja u iznosu od 163,27 eur, koji sud smatra opravdanim, sukladnim vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi.
11. Tužitelju nije priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 12,50 eur, te pribave uvjerenja o vlasništvu vozila od Ministarstva unutarnjih poslova u iznosu od 62,50 eur, budući da je cjelokupni trošak zastupanja u prvostupanjskom postupku obuhvaćen iznosom jednokratne nagrade koja je dosuđena tužitelju.
12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.
Osijek, 7. svibnja 2025.
SUDAC
Davor Liščić
u z. SUTKINJA
Nikolina Primorac
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu počinje teći od dana objave presude. Rok za žalbu za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, počinje teći od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda na rješavanje nadležnom Županijskom sudu, a stranka koja je na temelju čl. 106.a st. 5. ZPP-a u obvezi podneske podnositi u elektroničkom obliku, poziva se dostaviti žalbu u elektroničkom obliku, pozivom na gornji broj predmeta, u istom roku.
Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.
Dostaviti:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Tuženici
