Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

S p l i t

Pr-1394/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnica Marija Jerončić Mandić, odvjetnica u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 19. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zz tužene, objavljene dne 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Dužna je tužena Republika Hrvatska, u roku od 15 dana, tužitelju AK, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 4.064,47 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a koja kamata

-na iznos od 96,20 eura teče počev od 15. ožujka 2018.

-na iznos od 85,54 eura teče počev od 15. travnja 2018.

-na iznos od 89,64 eura teče počev od 15. svibnja 2018.

-na iznos od 19,56 eura teče počev od 15. lipnja 2018.

-na iznos od 96,20 eura teče počev od 15. srpnja 2018.

-na iznos od 88,14 eura teče počev od 15. kolovoza 2018.

-na iznos od 99,75 eura teče počev od 15. rujna 2018.

-na iznos od 104,72 eura teče počev od 15. listopada 2018.

-na iznos od 81,12 eura teče počev od 15. studenog 2018.

-na iznos od 6,91 eura teče počev od 15. prosinca 2018.

-na iznos od 99,06 eura teče počev od 15. siječnja 2019.

-na iznos od 95,62 eura teče počev od 15. veljače 2019.

-na iznos od 98,93 eura teče počev od 15. ožujka 2019.

-na iznos od 96,33 eura teče počev od 15. travnja 2019.

-na iznos od 115,95 eura teče počev od 15. svibnja 2019.

-na iznos od 34,80 eura teče počev od 15. lipnja 2019.

-na iznos od 109,56 eura teče počev od 15. srpnja 2019.

-na iznos od 106,56 eura teče počev od 15. kolovoza 2019.

-na iznos od 78,87 eura teče počev od 15. rujna 2019.

-na iznos od 105,84 eura teče počev od 15. listopada 2019.

-na iznos od 48,51 eura teče počev od 15. studenog 2019.

-na iznos od 29,32 eura teče počev od 15. prosinca 2019.

-na iznos od 105,04 eura teče počev od 15. siječnja 2020.

-na iznos od 113,10 eura teče počev od 15. veljače 2020.

-na iznos od 88,44 eura teče počev od 15. ožujka 2020.

-na iznos od 110,40 eura teče počev od 15. travnja 2020.

-na iznos od 88,11 eura teče počev od 15. svibnja 2020.

-na iznos od 52,92 eura teče počev od 15. lipnja 2020.

-na iznos od 99,96 eura teče počev od 15. srpnja 2020.

-na iznos od 73,10 eura teče počev od 15. kolovoza 2020.

-na iznos od 118,30 eura teče počev od 15. rujna 2020.

-na iznos od 106,26 eura teče počev od 15. listopada 2020.

-na iznos od 97,24 eura teče počev od 15. studenog 2020.

-na iznos od 124,46 eura teče počev od 15. prosinca 2020.

-na iznos od 105,28 eura teče počev od 15. siječnja 2021.

-na iznos od 107,88 eura teče počev od 15. veljače 2021.

-na iznos od 121,16 eura teče počev od 15. ožujka 2021.

-na iznos od 118,35 eura teče počev od 15. travnja 2021.

-na iznos od 78,93 eura teče počev od 15. svibnja 2021.

-na iznos od 18,78 eura teče počev od 15. lipnja 2021.

-na iznos od 55,02 eura teče počev od 15. srpnja 2021.

-na iznos od 117,88 eura teče počev od 15. kolovoza 2021.

-na iznos od 123,76 eura teče počev od 15. rujna 2021.

-na iznos od 113,82 eura teče počev od 15. listopada 2021.

-na iznos od 26,58 eura teče počev od 15. studenog 2021.

-na iznos od 110,89 eura teče počev od 15. prosinca 2021.

-na iznos od 119,56 eura teče počev od 15. siječnja 2022.

izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinačnom mjesečnom bruto iznosu.

II. Dužna je tužena naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 7. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 29. rujna 2023. podnio pred ovim sudom tužbu protiv tužene radi isplate. U tužbi se navodi da je tužitelj policijski službenik za graničnu kontrolu u Postaji granične policije Trilj. Obavljajući poslove svog radnog mjesta dolazi na posao pola sata ranije te odlazi s posla pola sata nakon završetka smjene, međutim, tužitelj nije plaćen za rad koji je duži od punog radnog vremena, kako za pola sata prije početka smjene, tako i za vrijeme nakon završetka smjene, a radi se ukupno o 1 sat i 30 minuta rada u svakom odrađenom turnusu. Tužitelj se sa zahtjevom obratio državnom odvjetništvu u Splitu, tražeći naknadu za odrađene sate koji su duži od punog radnog vremena za razdoblje od siječnja 2018. do prosinca 2021., ali tužena nije odgovorila na zahtjev za mirno rješenje spora.

1.1.Temeljem prednjeg, a nakon konačnog preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 29. listopada 2024. tužitelj traži da se obveže tužena na isplatu iznosa od 4.064,47 eura s pripadajućim zateznim kamatama počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, te troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 20. prosinca 2023. tužena je osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te predlaže isti kao neosnovan odbiti. Navodi kako je putovanje do međunarodnih graničnih prijelaza do 14. listopada 2013. bilo isključivo u funkciji prijevoza, što je prihvaćeno i u nizu presuda Županijskih sudova (Županijski sud u Rijeci br. GžR-587/2016-2 od 28. 8. 2019., Županijski su u Zagrebu br. GžR-438/2020 od 15. 9. 2020.) u kojima su sudovi prihvatili izračune tužene u kojima je do 14.10.2013. računato pravo na dodatak za rad u turnusu samo za granične prijelaze za pogranični promet, jer za međunarodni granični prijelaz nije postojala obveza ranijeg dolaska zbog zaduženja smjene.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora 10. ožujka 2023., povratnica – obavijest o prijemu od 17. 3. 2023., podataka o broju smjena/sati za izradu izračuna i izračuna dostavljenog od strane tužene, zapovijedi načelnika CK od 6.11.2013., zapisnika sa saslušanjima svjedoka u istovrsnim predmetima RK, SK u predmetu ovog suda pod br. Pr- 2281/2022 od **.**.2024., PK i ĆK u predmetu ovog suda pod br. Pr-1822/2022 od 5. veljače 2025., te saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, dok je tužitelj odustao od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka TK , ŠK i UK pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

-da je tužitelj policijski službenik u PU Splitsko-dalmatinskoj, Postaji granične policije Trilj na radnom mjestu kontrolor na graničnom prijelazu,

- da je tužitelj podnio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu zahtjev za mirno rješenje spora, a na koji tužena nije odgovorila,

- da je tužitelj na svom radnom mjestu radio u smjenama, odnosno turnusima (12 - 24 - 12 - 48 ), te da je tužena na temelju pregleda sati rada za tužitelja obračunala i isplaćivala plaću za dvanaest satno radno vrijeme,

- da je za dolazak do graničnog prijelaza i odlaska s istoga organiziran prijevoz koji se obavlja službenim vozilom MUP-a.

- da je tuženica uz odgovor na tužbu od 20. prosinca 2023. dostavila visinu bruto sata na bazi osnovne plaće, uvećano za 5% dodatka za rad u turnusu, izračunavajući tužitelju za svaku odrađenu smjenu na graničnim prijelazima za pogranični promet (GPZPP) i međunarodne cestovne granične prijelaze (MCGP) i na temelju takvog izračuna dostavila i tablicu prema kojoj bi tužitelju za utuženo razdoblje pripadao iznos od 754,24 eura,

- da su tužena na ročištu od 19. ožujka 2025. učinila neprijepornim matematičku ispravnost izračuna od strane tužitelja u podnesku od 29. listopada 2024.

5. Prijeporno je između parničnih stranaka je li tužitelja pripada naknada za rad koji je bio duži od punog radnog vremena za utuženo razdoblje, a koji se sastoji od vremena provedenog na putu do Policijske postaje Trilj pa do graničnih prijelaza i od graničnih prijelaza do povratka u Policijsku postaju Trilj.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena na ime naknade za rad koji je za sat bio duži od punog radnog vremena isplati ukupan iznos od 4.064,47 eura, a za razdoblje od veljače 2018. do prosinca 2021.

8. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 93/08, 89/12 i 104/13; dalje: KU) određeno je da se radom u turnusu smatra rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24 i 12-48, dok se prekovremenim radom smatra kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodno) ili u turnusu, svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

9. Odredbom članka 44. stavka 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada i to za rad noću 40 %, za prekovremeni rad 50%, rad subotom 25 %, rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150 %, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10 %, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10 %, za rad u turnusu 5 %, a st. 2. istog članka određeno je da se dodaci iz st.1. ovoga članka međusobno ne isključuju, osim dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

10. U konkretnom slučaju, tužitelj je kao policijski službenik u utuženom razdoblju bio raspoređen u Ispostavu granične policije u Trilju, i to na radno mjesto kontrolora na graničnom prijelazu, gdje je obavljao rad u turnusima 12-24-12-48, dakle rad je bio organiziran u turnusima od po 12 sati, međutim, u utuženom razdoblju (od veljače 2018. do prosinca 2021.) rad je obavljao jedan sat duže od predviđenog, a prema nalogu nadređenih osoba. Tužitelj je bio u obvezi pola sata prije posla doći u Policijsku postaju radi otpreme službe, zaduživanja i preuzimanja vozila, a nakon završetka smjene s prijelaza se vraća u postaju radi razduživanja (moraju razdužiti radne naloge kod šefa smjene u postaji, vratiti službeno vozilo i ključeve istog) pa je tako tužitelj radio dulje od punog radnog vremena i to za 1 sat koji mu tužena nije platila. 12.1. To proizlazi i iz pisane zapovijedi načelnika PUSD, Postaje granične policije Trilj od 6. 11. 2013.,a kojom se nalaže svim policijskim službenicima kako nakon obavljene otpreme službe, za prijevoz do graničnog prijelaza na koji su raspoređeni obavezno i isključivo koriste službeno vozilo, a koje je šef smjene za tu svrhu prethodno odredio, te se zabranjuje korištenje osobnih vozila za prijevoz do GPZPP na koji su policijski službenici raspoređeni, a svi koji postupe protivno toj zapovijedi snosit će disciplinsku odgovornost po Zakonu o policiji.

11. Iz iskaza svjedoka saslušanih u drugim identičnim predmetima i to RK i SK (u predmetu pod br. Pr-2281/2022), PK i ĆK (u predmetu pod br. Pr-1822/2022), a koji se uz suglasnost stranaka koriste i u ovom predmetu, kao i iz iskaza samog tužitelja, a koji iskazi su logični, objektivni i vjerodostojni i u bitnim činjenicama se podudaraju pa ih sud prihvaća, proizlazi da je rad organiziran u turnusima i radi se o specifičnoj organizaciji rada jer su granični prijelazi udaljeni od same postaje granične policije Trilj, radi čega moraju dolaziti pola sata ranije prije početka radnog vremena, pa onda službenim vozilom odlaze na granične prijelaze odnosno pogranične prijelaze Cera, Aržano – Pazar i Dvorine, te dva međunarodna Kamensko i Prisika.

11.1. Dakle, iz iskaza gore saslušanih svjedoka, kao i iz iskaza tužitelja, nedvojbeno proizlazi da na posao trebaju dolaziti pola sata ranije radi otpreme službe, dobivanja radnih naloga i zaduženja za taj dan, potom službenim vozilom se voze na granične i pogranične prijelaze, što znači da njihovo radno vrijeme počinje dolaskom u PP Trilj, a završava povratkom u PP Trilj. Po povratku s graničnog prijelaza su se trebali vratiti u PP Trilj i donijeti sa sobom sve radne naloge, pismena i bilješke sačinjene radnog dana, da se moraju obavezno javiti šefu smjene i razdužiti dokumentaciju, dok onaj policijski službenik koji je bio zadužen za službeno vozilo predaje ključeve vozila osobi koja je dežurna u smjeni, a u slučaju da se ne vrate u PP Trilj nakon obavljenog posla na graničnom prijelazu mogu biti sankcionirani, dok se iz knjižice vozila vidi kada djelatnici polaze iz PP Trilj do graničnih prijelaza te kada se vraćaju.

12. Tako se, naime rad tužitelja, pored efektivnog rada provedenog na graničnom prijelazu, odnosno pograničnom prijelazu sastojao i od vremena obavezne nazočnosti na radnom mjestu u PP, dok poslodavac svojim aktima niti kolektivnim ugovorom nije regulirao način vrednovanja radnog vremena obavezne nazočnosti tužitelja na radnom mjestu, te mu taj dio vremena nije priznao prilikom obračuna plaće (a što predstavlja izvršavanje poslova radi kojih je zaključen ugovor o radu). Tvrdnje tužene da je putovanje do međunarodnih graničnih prijelaza od 14. listopada 2013. bilo isključivo u funkciji prijevoza, dok nije postojala obveza ranijeg dolaska zbog zaduženja smjene su neutemeljene, jer je nakon 14. listopada 2013. razlika bila samo u tome da se otprema smjene vršila na međunarodnim graničnim prijelazima, dok je na pograničnim prijelazima način rada ostao isti kao do tada, a obveza djelatnika dolaziti ranije na posao i vraćanje u postaju nakon smjene postojala je i nakon 14.listopada 2013.god.

1 2 .1. Dakle, samo vrijeme koje je bilo u funkciji obavljanja poslova radnog mjesta tužitelja može se smatrati efektivnim radnim vremenom za koje bi tužitelj imao pravo na naknadu plaće, a to je ono vrijeme za koje je tužitelj imao obvezu dolaska na posao i to pola sata ranije prije početka radnog vremena, kao i ono vrijeme koje je tužitelj proveo u vožnji prilikom povratka s graničnog prijelaza smatra se efektivnim radnim vremenom (tako i pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda poslovni broj Rev 437/2024 od 10. travnja 2024. prema kojem se tužiteljevo vrijeme provedeno u policijskoj postaji prije upućivanja na granični prijelaz i nakon dolaska s graničnog prijelaza radi razduženja po obavljenom poslu ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali mu se to vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena treba vrednovati po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima, pri čemu se pozvao i na svoja pravna shvaćanja izražena u odlukama poslovni broj u odlukama Revr 466/2007 i Rev 1155/2021).

13. Budući da je tužitelj, postupajući po nalogu poslodavca, na radu proveo duže od propisanog radnog vremena, to istome temeljem gore navedene odredbe KU-a pripada pravo na uvećanje plaće za rad duži od punog radnog vremena i to za sat duže od punog radnog vremena. Tužiteljevo vrijeme provedeno u Ispostavi granične policije Trilj i to dolazak na posao pola sata ranije i odlazak s posla pola sata kasnije po obavljenom poslu kvalificira se kao rad u turnusu. Tužitelj je za točno određeno vrijeme kroz utuženo razdoblje radio dulje od punog radnog vremena. Stoga je valjalo tužitelju priznati dodatak za jedan sat koliko je radio duže (tj. boravio na putu), dakle za onoliko sati koliko je stvarno i odradio.

14. Ovaj sud smatra kako tužitelju pripada naknada za sat rada duže od redovnog radnog vremena za dane prema evidenciji i podacima tužene sukladno obračunu tužitelja, a koji je obračun izvršio na bazi prosječne vrijednosti sata za svaki pojedini mjesec. Do toga se dolazi na način da se bruto plaća podijeli s brojem sati u tom mjesecu i dolazi se do vrijednosti jednog sata, nakon čega se ta vrijednost pomnoži s brojem smjena odnosno sati prema podacima koje je dostavila tužena.

14.1. Naime, izračun više odrađenog sata rada uvećanog za 5 % s osnove rada u turnusu ima se obaviti po osnovu prosječne vrijednosti bruto satnice uvećano za dodatak za turnus, a ne po osnovu visine satnice uvećane za dodatak za rad u turnusu, kako navodi tužena. Primjenom prosječne vrijednosti sata u svakom pojedinom mjesecu realno se odražava vrijednost sata rada jer su u izračun prosječne visine satnice uključeni svi u tom mjesecu obračunati dodaci pa tako i dodatak za rad u turnusu što znači da se na prosječnu vrijednost sata isti ne dodaje jer tvori i sam prosječnu vrijednost sata rada tužitelja.

14.2. I prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-184/2019-2 od 30.siječnja 2019.) prava na dodatke na plaću međusobno se kumuliraju, a dodaci na plaću se odnose kako na plaću za redovno radno vrijeme tako i na plaću za prekovremeni rad te je prihvaćen način utvrđivanja naknade na bazi prosječne vrijednosti sata za svaki pojedini mjesec uvećanjem osnovne plaće za sve dodatke (izuzev dodatka za prekovremeni rad) koji zajedno čine iznos bruto plaće, a koji način obračuna je u skladu s odredbom čl. 44. KU-a prema kojoj rad u turnusu ne isključuje druge oblike uvećanja plaća (osim naknade za rad u drugoj smjeni). Stoga se svi prigovori tužene, a kod činjenice da je tužitelj imao iskazane dodatke na plaću, te da je radio sat vremena izvan redovnog radnog vremena, a koji sat vremena istome nije plaćen od strane poslodavca, ukazuju neutemeljenim.

15. Kako je precizirani tužbeni zahtjev iz podneska od 29. listopada 2024. sukladan podacima tužene o broju sati i obračunskim listama za tužitelja za utuženo razdoblje, a tužena nije ni osporavala matematički izračun sačinjen od strane tužitelja, valjalo ga je kao osnovanog prihvatiti i dosuditi tužitelju zatraženi iznos od 4.064,47 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos, koje teku od 15-og u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13 i 136/15, u daljnjem tekstu ZPD ) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13), kako je to tužitelj pravilno zatražio, a kao u točki I izreke presude.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154.st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP) pa tužitelju, a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa), pripada sljedeći trošak: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100 bodova, za sastav tužbe 100 bodova; pristup na ročište od 17.10.2024. 50 bodova, od 27. 1. 2025. i 19. 3. 2025. po 100 bodova, za sastav obrazloženog podneska od 29. 10. 2024. 100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura iznosi 1.100,00 eura, na ime PDV-a iznos od 275,00 eura, daje sveukupan iznos od 1.375,00 eura. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 7. svibnja 2025., kao dana presuđenja, do isplate (točka II izreke presude).

U Splitu 7. svibnja 2025.

S u t k i n j a:

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužene