Poslovni broj: P-365/2023-20

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužiteljice- protutuženice BŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Đorđu Perkoviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika-protutužitelja SŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku mr. sc. Ivi Brkiću, odvjetniku u Zadru, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 18. ožujka 2025. u prisutnosti tužiteljice, zamjenice punomoćnika tužiteljice DŽ, odvjetničke vježbenice u odvjetničkom uredu MŽ u [adresa], tuženika i punomoćnika tuženika mr. sc. Ive Brkića, odvjetnika u Zadru, presude objavljene 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice BŽ kako slijedi:

Nalaže se tuženiku-protutužitelju SŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužiteljici-protutuženici BŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova kredita ukupan iznos od 1.771,75 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijede:

a) po Ugovoru o kreditu br. 625004:

- na iznos od 221,69 EUR, od 08.06.2022. pa do isplate,

- na iznos od 221,69 EUR, od 08.07.2022. pa do isplate,

- na iznos od 190,13 EUR, od 21.09.2022. pa do isplate,

- na iznos od 457,89 EUR, od 01.11.2022. pa do isplate,

- na iznos od 40,63 EUR, od 25.11.2022. pa do isplate,

b) po Ugovoru o kreditu br. 190813026942:

- na iznos od 639,72 EUR, od 01.11.2022. pa do isplate

i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice BŽ preko dosuđenog iznosa iz točke I. do zatraženog iznosa od 18.065,54 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Djelomično se usvaja protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja SŽ kako slijedi:

Nalaže se tužiteljici-protutuženici BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku- protutužitelju SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.490,57 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

- na iznos od 398,17 EUR, od 19. svibnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 331,81 EUR, od 22. lipnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR, od 15. srpnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 132,39 EUR, od 29. srpnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 322,00 EUR, od 08. listopada 2022. pa do isplate,

- na iznos od 46,45 EUR, od 07. siječnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 39,82 EUR, od 03. veljače 2023. pa do isplate,

- na iznos od 20,85 EUR, od 08. ožujka 2023. pa do isplate

i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, kao i naknaditi tuženiku-protutužitelju prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

IV. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja SŽ preko dosuđenog iznosa iz točke III. do zatraženog iznosa od 10.161,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

V. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

1. Tužiteljica-protutuženica BŽ (dalje: tužiteljica) u tužbi podnesenoj 16. veljače 2023. navodi da su parnične stranke bivši bračni drugovi čiji brak je sklopljen 24. srpnja 1999., a razveden rješenjem Općinskog suda u Zadru od 25. srpnja 2022. godine, u predmetu pod poslovnim brojem R1 Ob-227/2022. Tužiteljica je za vrijeme trajanja bračne zajednice, u svrhu namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice te ulaganja u zajedničku nekretninu i to obiteljski stan u [adresa] koji je u međuvremenu prodan, kao korisnik kredita sklopila 3. svibnja 2018. ugovor o nenamjenskom kreditu za potrošače sa SBERBANK d.d. (sada NOVA HRVATSKA BANKA d.d.) na iznos od 30.000,00 EUR. Tužiteljica je za vrijeme trajanja bračne zajednice, također u svrhu namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice te ulaganja u zajedničku nekretninu, podigla i nenamjenski kredit za građane 13. kolovoza 2019. temeljem ugovora o kreditu s OTP BANKA d.d. na iznos od 225.000,00 HRK. Tužiteljica u cijelosti sama podmiruje kreditnu obvezu s osnove navedenih kredita te je u periodu od svibnja 2018. do prosinca 2022. godine otplatila zbirni iznos od 36.131,08 EUR. Odredbom članka 44. stavak 1. Obiteljskog zakona je propisano da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom. Nadalje, iz stavka 2. istog članka proizlazi da ako je radi namirenja zajedničkih obveza iz suvlasničkoga dijela bračne stečevine ili iz vlastite imovine jednoga bračnog druga naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni drug ima prema drugom bračnom drugu pravo na naknadu toga iznosa iz njegova dijela bračne stečevine, odnosno iz njegove vlastite imovine, dok stavak 3. propisuje kako se smatra da su bračni drugovi za obveze iz stavka 1. tog članka odgovorni u jednakim dijelovima ako nisu drukčije ugovorili. Obveze za tekuće potrebe bračne zajednice predstavljaju obveze koje terete oba bračna druga i za koje svaki bračni drug odgovara trećima u cijelosti kao da ih je sam preuzeo. Međutim, isto ne isključuje pravo bračnog druga koji je prema trećima podmirio te obveze da zahtijeva od drugog bračnog druga naknadu polovice plaćenih troškova sukladno spomenutoj odredbi članka 44. Obiteljskog zakona. Slijedom navedenog, kako se u konkretnom slučaju radi o solidarnoj obvezi bračnih drugova, Tužiteljica smatra da je tuženik u obvezi naknaditi joj polovicu troškova s osnova ugovora o kreditu u ukupnom iznosu od 18.065,54 EUR, sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik-protutužitelj SŽ (dalje: tuženik) je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, te je ponajprije predložio spojiti predmet koji se vodi pod ovim poslovnim brojem s predmetom poslovni broj P- 366/2023. Ističe da je u navedenom drugom postupku tužiteljica tražila da sud naloži tuženiku da joj isplati iznos od 18.244,61 EUR s pripadajućim zateznim kamatama kako je to specificirano u tužbenom zahtjevu, a koji iznos prema tvrdnjama tužiteljice predstavlja razliku do polovice zajedničke obveze koju je tuženik dužan istoj podmiriti s osnova kredita koji su parnične stranke za vrijeme trajanja braka ishodile za kupnju stana označenog kao 1. suvlasnički dio: 654/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) Etažna jedinica GS1, u nacrtu označena zelenom bojom – stan u prizemlju, površine 63,40 m2, s pripadajućom drvarnicom D1 u podrumu površine 1,24 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojem su zajednički stanovale i koji stan su nakon razvoda braka isti u konačnici i prodali. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je tražila da sud naloži tuženiku da joj isplati iznos od 18.065,54 EUR a pripadajućim zateznim kamatama kako je to specificirano u tužbenom zahtjevu, a koji iznos da predstavlja polovicu troškova s osnova Ugovora o kreditu br.: 625004 od 3. svibnja 2018. koji je tužiteljica zaključila sa SBERBANK d.d., te Ugovora o kreditu br.: 190813026942 od 13. kolovoza 2019. koji je tužiteljica zaključila sa OTP bankom d.d., odnosno za vrijeme trajanja braka parničnih stranaka. Nadalje ističe da je nesporno da je među strankama da su bili u braku i da je taj brak razveden rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. R1 Ob-227/2022 od 25. srpnja 2022. Nesporno je među strankama da je tužiteljica za vrijeme trajanja braka kao korisnik kredita sklopila 3. svibnja 2018. ugovor o nenamjenskom kreditu za potrošače sa SBERBANK d.d. na iznos od 30.000,00 EUR- a. Nadalje je nesporno da je tužiteljica za vrijeme trajanja braka kao korisnik kredita sklopila 13. kolovoza 2019. ugovor o kreditu s OTP bankom d.d. na iznos od 225.000,00 HRK. Sredstva ostvarena iz ovih kredita uistinu su uložena u tekuće potrebe bračne i obiteljske zajednice parničnih stranaka i to nije sporno. Svakako se ističe da sredstva ostvarena bilo kojim od navedenih kredita nisu uložena u stjecanje bilo kakve imovine parničnih stranaka, već jedino i isključivo za njihove tekuće potrebe. Stranke su kao bračni drugovi radili, privređivali i stjecali novčana sredstva na osnovu svoga rada, ali su isto tako i podizali kredite, zajedno i u dogovoru, kao što su zajedno i dogovorno i otplaćivali te kredite, bez obzira na čije ime su krediti podizani odnosno tko je bio korisnik kredita, te su zajedno podmirivali i sve ostale tekuće obveze koje su nastajale na ime troškova života, režija, hrane, odijevanja itd. Stranke su za vrijeme trajanja braka 2015. zajednički kupile i automobil i to marke Honda Civic IDTEC, registarske oznake [registarska oznaka]. Dakle, iz novčanih sredstava ostvarenih kreditom su kao što je rečeno podmirivane tekuće potrebe njihove bračne zajednice, pa je tako između ostalog podmirivan i dug koji je tužiteljica stvorila na svom radnom mjestu u društvu Adriatic osiguranje d.d. No, baš kao što je tužiteljica materijalno doprinosila u bračnu i obiteljsku zajednicu parničnih stranaka svojim radom i sredstvima ostvarenim kreditima, tako je doprinosio i tuženik, kako sredstvima ostvarenim radom odnosno svojom plaćom, tako i sredstvima koje je isti ostvario od kredita. Parnične stranke su stoga sve navedene kredite podmirivali iz zajedničkih sredstava, i među njima nije postojala podjela na „moja sredstva“, „tvoja sredstva“ i „naša sredstva“ , već su svi ostvareni primici predstavljali zajednička sredstva njihove obiteljske zajednice. Pa su tako i kredite o kojima tužiteljica u tužbi govori podmirivali upravo iz njihovih zajedničkih sredstava. Tuženik smatra kako je posve neosnovano pozivanje tužiteljice na odredbu čl. 44. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19 i 47/20, dalje u tekstu – Obiteljski zakon) u kojoj je normiran način odgovornosti bračnih drugova za preuzete obveze radi namirenja tekućih obveza bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, a u odnosu na isplatu iznosa od 18.065,54 EUR koji tužiteljica tužbom traži. Naime, ne postoji niti jedna zakonska osnova, a odredba čl. 44. Obiteljskog zakona to zasigurno nije, na osnovu koje bi sud mogao utvrditi tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim. Iznos kredita koji je uzet po jednom bračnom drugu za vrijeme trajanja bračne zajednice ne može predstavljati vlastitu imovinu jednog bračnog druga. Naime, tužiteljica je otplaćujući kredit iz svoje plaće za vrijeme trajanja braka jer drugih prihoda ista osim plaće nije ostvarivala, imala manju mogućnost podmirivati ostale zajedničke troškove koji su teretili bračnu zajednicu, a koje troškove je podmirivao upravo tuženik. Kada bi tužiteljičin zahtjev iz ove tužbe bio na zakonu osnovan, tada bi i tuženik mogao potraživati od tužiteljice naknadu na ime svih ostalih troškova koje je upravo tuženik podmirivao a koji su nastali tijekom zajedničkog života stranaka, što je naprosto apsurdno i potpuni pravni nonsens. Utrošena sredstva iz zarade, odnosno plaće parničnih stranaka, nisu imovina kojoj bi bračni drugovi bili suvlasnici svaki u ½ dijela, pa u tom smislu niti tužiteljica nema pravo na isplatu novčanog iznosa kojeg tužbom traži. Stoga, odredba čl. 44. Obiteljskog zakona propisuje solidarnu obvezu bračnih drugova prema trećim osobama i to nakon prestanka bračne zajednice, za obveze nastale za vrijeme trajanja bračne zajednice, a nipošto ne normira pravo jednog od (bivših) bračnih drugova da od drugog (bivšeg) bračnog druga potražuje naknadu na ime razlike za obveze bračne zajednice koje su isti imali i podmirivali za vrijeme trajanja braka, a koje obveze je prema tvrdnjama jednog bračnog druga drugi bračni drug podmirivao u manjem, odnosno nejednakom iznosu u odnosu na drugog bračnog druga. Ono što tuženik, opreza radi, želi istaknuti jest i kako tužiteljica nije dokazala niti osnov, pa tako niti visinu novčanog iznosa koji potražuje od tuženika, koji osporava da bi prema njoj imao bilo kakvu obvezu u bilo kojem iznosu po bilo kojoj osnovi, pa tako i onu utuženu. Iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu nigdje ne proizlazi osnovanost navoda tužiteljice iz povjesnice tužbe, niti visina utuženog iznosa, odnosno visina iznosa koji je ona uplatila u navedenom razdoblju, te visina iznosa koji je tuženik uplatio u navedenom razdoblju na ime tih istih kredita. Osporavaju se i zakonske zatezne kamate koje tužiteljica traži, kao i sam tijek istih, ali i stopa po kojoj tužiteljica traži da se iste odrede. Opreza radi, ističe se i prigovor zastare potraživanja tužiteljice, kako u odnosu na glavnicu tako i glede zateznih kamata. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, uz naknadu tuženiku pričinjenog parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja odluke pa do isplate. Međutim, kako je tužiteljica već postavila tužbeni zahtjev takav kakav jest, a osnovanost istog temelji na činjenici da je za vrijeme trajanja bračne zajednice nje i tuženika ona kao korisnik kredita zaključila dva ugovora o nenamjenskom kreditu pa u tom smislu potražuje od tuženika da joj isplati polovicu iznosa kredita, to tuženik ističe kako je i on za vrijeme trajanja bračne zajednice njega i tužiteljice kao korisnik kredita sa Splitskom bankom d.d., sada OTP bankom d.d., zaključio Ugovor o nenamjenskom kreditu br. 317706 dana 27. travnja 2017. za iznos kredita od 27.000,00 EUR-a, te mu je s osnove navedenog kredita na njegov tekući račun: 01011794340 dana 3. svibnja 2017. isplaćen iznos od 200.802,00 kuna. Ovaj kredit tuženik je koristio za tekuće potrebe bračne zajednice njega i tužiteljice, a isti kredit tuženik otplaćuje i nakon prestanka njihove bračne zajednice. Obzirom na sve prethodno navedeno, osobito budući tužiteljica od tuženika traži isplatu polovice novčanih iznosa koji je ista za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice utrošila u istu, a s osnove isplaćenih joj kredita, to tužitelj u odgovoru na tužbu postavlja i protutužbeni zahtjev navodeći da ima pravni interes da u odnosu na polovicu novčanih iznosa koje je on isplatio i isplaćuje temeljem kredita br. 317706 koji je kao korisnik kredita ishodio od tadašnje Splitske banke d.d., danas OTP banke d.d.

2.1. Tužiteljica je u odgovoru na protutužbu istaknula prigovor zastare potraživanja tuženika.

3. Ponajprije ne navesti da je sud raspravnim rješenjem od 30. listopada 2023. (l.s. 96) odbio prijedlog tuženika za spajanjem ovog postupka s postupkom koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-366/23 jer sud drži da navedeno spajanje nije svrsishodno, a ni ekonomično za odlučivanje o ovoj pravnoj stvari, (čl. 313. st. 1. ZPP).

4. Ovaj sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1 Ob-227/2022-2 od 25. srpnja 2022. (l.s. 7-8), Ugovor o kreditu broj: 625004 od 2. svibnja 2018. (l.s. 12-20), Ugovor o kreditu od 13. kolovoza 2019. s aneksom broj 1 od 9. studenog 2022. (l.s. 21-25) i otplatnim planom (l.s. 26), potvrdu od 25. siječnja 2023. (l.s. 27), promet po računima (l.s. 28-34), zk. Izvadak (l.s. 45-75), Ugovor o kreditu od 27. travnja 2017. (l.s. 83-86) s prometom po računu (l.s. 87-94), tužbu u predmetu poslovni broj P-366/23 (l.s. 97-101), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku financijske struke Majdi Korljan (l.s. 109-116), te je proveden dokaz stranačkog saslušanja tužiteljice i tuženika (l.s. 124-126).

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5.1. Protutužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice BŽ za isplatu iznosa od 18.065,54 EUR na ime 1/2 dijela dospjelih mjesečnih rata s osnova ugovora o kreditu broj 625004 i 190813026942 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne rade otplate kredita do isplate.

6.1. Nadalje je i predmet spora protutužbeni zahtjev tuženika SŽ za isplatu iznosa od 10.161,00 EUR na ime 1/2 dijela dospjelih mjesečnih rata s osnova ugovora o kreditu 317706 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne rate otplate kredita do isplate.

7. Sporno je da li su stranke dužne jedna drugoj isplatiti polovicu iznosa plaćenih kredita, te je li nastupila zastara ovih potraživanja.

9. Iz rešenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1 Ob-227/2022-2 od 25. srpnja 2022. (l.s. 7-8) proizlazi da je razveden brak između stranaka koji je sklopljen 24. srpnja 1999. godine u [adresa] i u kojem je rođeno dvoje djece CŽ i EŽ, a koja djeca su u vrijeme razvoda braka bila maloljetna.

9.1. Uvidom u predmetne ugovore o kreditu proizlazi da je između SBERBANK d.d. i tužitlejice RŽ, kao korisnika kredita, zaključen Ugovor o kreditu broj: 625004 dana 02.05.2018. godine, kojim je Banka odobrila Korisnici kredita iznos od 30.000,00 EUR. Potom je zaključen Ugovor o kreditu između OTP banke d.d. Split i tužiteljice RŽ kao korisnika kredita broj: 190813026942 dana 13.08.2019. godine, kojim je Banka odobrila kredit u iznosu od 225.000,00 HRK. Na koncu, iz Ugovora o kreditu zaključenog između Splitske banke d.d. Split i OŽ kao korisnika kredita proizlazi da su zaključili Ugovor o kreditu broj: 317706 dana 25.04.2017. godine, kojim je Banka odobrila Korisnku kredita u iznosu od 27.000,00 EUR.

9.2. Na temelju nalaza vještaka financijske struke Majde Korljan proizlazi utvrđenje da je tužiteljica-protutuženica dužna tuženiku-protutužitelju s osnova polovice otplaćenog kredita broj: 317706 ukupan iznos od 9.460,97 EUR, dok je tuženik-protutužitelj dužan tužiteljici s osnove otplate polovice dvaju kredita u ukupnom iznosu od 18.065,54 EUR, i to za polovicu otplate kredita broj 625004 ukupan iznos od 11.888,99 EUR i za polovicu otplate kredita broj 190813026942 ukupan iznos od 6.176,55 EUR.

9.3. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te ga sud prihvaća kao stručan, vjerodostajan i istinit.

9.4. Tužiteljica BŽ je u stranačkom iskazu navela da je bračna zajednica života prestala 16. svibnja 2022, a da su se stranke formalno razvele u kolovozu 2022. Za potrebe bračne zajednice je dizala dva predmetna kredita i to 2018. i 2019. godine. Prvi navedeni kredit iz 2018. godine u iznosu od 30.000,00 EUR je gotovo cijeli utrošen na ulaganja u kući u [adresa] u koju kuću je njoj onemogućen ulazak od 2019. godine, dok je iznos od 5.000,00 eura iz navedenog kredita utrošen za njezinu operaciju koju je bilo neophodno obaviti radi zdravstvenog stanja. Vezano za ulaganja za kuću u [adresa] gdje su imali u vlasništvu dva apartmana na katu kuće i pripadajući dio dvorišta su iz navedenog iznosa kredita od 30.000,00 eura su utrošena za: bazen i građevinske radovi koji se odnose na bazen, pločice oko bazena i u bazenu, šest ili osam ležaljki te kauč koji stoji kraj bazena, vanjski tuš s pregradom, biljke oko bazena i posude za biljke, nadalje su istim novcima sređena dva balkona od apartmana, kupili su stol i sjedalice od ratana i to tri garniture, pa je tako jedna garnitura sada smještena uz bazen, a drugu su kupili za svekrva i svekrvu koji su vlasnici prizemne etaže u toj kući. Treća garnitura od ratana je raspoređena na dva balkona apartmana na katu. Drugi kredit je podigla 2019. godine u iznosu od 225.000,0 kuna i on je u cijelosti iskorišten za otvaranje firme tuženika koja se zove Helio bazeni d.o.o., i to za temeljni kapital od 20.000,00 kuna, za alat i uređaje kojih je bilo dosta, te za prve plaće za radnike, kao i za sve troškove otvaranja firme. Kada je se pita je li tuženik dignuo kakav kredit za vrijeme trajanja bračne zajednice, odgovara da je naknadno saznala da je 2017. dignuo kredit, vjerojatno kod Splitske banke. Ona ne zna za što su utrošena sredstva od tog kredita. Napominje da joj nije bilo poznato da je taj kredit dignut jer je negdje u to vrijeme 2017. tuženik njoj uskratio punomoć na svoj račun pa je odmah nakon toga uskratila i ona njemu punomoć na svom računu. Prije navedene situacije s punomoći 2017. godine su financije držali zajedno i nisu imali odvojena financijska sredstva. Vezano za prodaju zajedničkog stana navodi da je dignula kredit za kupnju tog stana a tuženik je bio sudužnik pa kada je taj stan prodan je prodan za cijenu koja se nalazi u kupoprodajnom ugovoru u iznosu od 120.000.00 eura te je s tim novcem namirena ovrha Addiko banke, a iz tih novaca je platila agenciju za prodaju nekretnina vlasnice GŽ u iznosu od 4.000,00 eura i to za posredovanje kod prodaje tog stana. Ističe da je prodala taj stan za 120.000,00 eura i dala ga zapravo u bescjenje jer nije imao parkirno mjest. Pretpostavlja da je novac iz tuženikovog kredita iz 2017. od 27.000.00 eura potrošen na kuću u [adresa] i to na ulaganja u tu kuću, a što su od tuženika tražili njegovi roditelji. Dogovor je bio između njih da će ona plaćati rate za tri kredita, i to za stambeni te dva nenamjenska, režije da će plaćati tuženik, a da će hranu plaćati zajednički. Međutim se dogodilo da tuženik nije plaćao režije pa su dugovi radi neplaćenih režija teretili nju preko FiNA-e. Sva tri kredita su ukupno mjesečno iznosila oko 12.000.00 kuna za otplaćivanje. Kada je ulagala u kuću u [adresa] iz kredita dignutog 2018. kuća je bila u cijelosti u vlasništvu roditelja tuženika, ali joj je tuženik obećao da će zaključiti ugovor o diobi s roditeljima, ali to nije odrađeno. Paralelno vodi dva postupka i to radi utvrđenja prava vlasništva kuće u [adresa], i radi povrata sredstava u kuću u [adresa] protiv tuženika. Vodila je postupak za utvrđenje da je vlasnik polovice firme Helio bazeni d.o.o. i pravomoćnom presudom je utvrđeno da je vlasnica polovice te firme.

9.5. Tuženik SŽ je vezano za navode tužiteljice oko toga u šta su ulagana sredstva nenamjenskih kredita, navodi da su ti navodi neistiniti i da su sredstva nenamjenskih kredita koje je tužiteljica dignula na svoje ime iskorišteni na tekuće životne potrebe i za više operacija koje je tužiteljica privatno plaćala u Klinici Zambeli, radilo se o više operacija ne zna točno koliko, a ni koliko je tužiteljica ukupno platila za te operacije. Nije istina da bi sredstva iz tih kredita bila iskorištena za ulaganje u kuću u [adresa]. Te operacije su bile estetske, a također je tužiteljica morala raditi i rekonstrukciju dojke. Do 2017. godine su držali zajedničke financije i to do događaja kada su međusobno otkazali punomoć u banci, pa su tako do tada sve zajednički plaćali. Tako je njegova obuka za master skipera na brodu plaćena iz njegove plaće, a ta obuka je koštala 6.500,00 eura i bila je negdje 2015. godine i zahvaljujući toj obuci mu je plaća narasla pa je tako imao plaću od 1.200,00 eura 2010. godine, pa je ta plaća narasla na 1700,00 eura 2012./2013., a na koncu je kao master skiper imao plaću od 2015. 3.000,00 eura. On je podigao kredit 2017. godine u iznosu od 27.000,00 eura, taj novac je potrošen na zajedničke dugove, dio je plaćen za obuku za master skipera, a dio na zajednički život, a živjeli su dobro. Faktična zajednica života između stranaka prestala u svibnju 2022., a do kraja faktične zajednice bračnog života su financijski funkcionirali zajedno, te se plaćalo iz obje plaće sve što je trebalo, kao i sve za dvoje djece, i za školu. U ovom trenutku ima 7 do 8 otvorenih sporova između stranaka, a jedan spor vezano za udjele firme je pravomoćno okončan. Otkazao punomoć za svoj bankovni račun tužiteljici negdje 2017. jer kada se nakon tri mjeseca vratio kući ustanovio je da je njegov račun prazan. Iskomunicirao je zajedno s tužiteljicom dizanje kredita na svoje ime 2017. godine.

10. Prema stajalištu ovog suda je navesti da nije relevantno za što su točno iznosi kredita utrošeni, da li za uređenje stana u [adresa] koji je prodan, uređenje kuće u [adresa] ili za druge tekuće potrebe bračne zajednice, budući je nedvojbeno iz provedenih dokaza da su sva tri kredita podignuta u vrijeme kada je bračna zajednica trajala, a među strankama nije sporno da su do prestanka zajedničkog života u svibnju 2022. financijski funkcionirali zajedno i da se iz plaća stranaka plaćalo sve što je trebalo, kako to proizlazi iz stranačkih iskaza.

11. Vezano za prigovor zastare kojeg su istaknule obje stranke je navesti da je odredbom čl. 235. st. 1. ZOO/05 propisano da zastara među bračnim drugovima ne teče. Stoga je za zaključiti da od razvoda braka rješenjem ovog suda R1-227/2022-2 od 25. srpnja 2022. nije protekao opći zastarni rok od pet godina (čl. 225. ZOO/05) do utuženja 17. veljače 2023., a niti do podnošenja protutužbe 27. ožujka 2023. Tako da nije u zastari potraživanje po tužbi, a niti potraživanje po protutužbi.

11.1. Nadalje, novčani iznos isplaćen jednom bračnom drugu temeljem ugovora o kreditu za vrijeme trajanja bračne zajednice, ne predstavlja vlastitu imovinu tog bračnog druga.

11.2. Naime, bračnu stečevinu sukladno odredbi čl. 252. Obiteljskog zakona (NN 162/98 dalje: ObZ) koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja predmetne tražbine iz kredita, predstavlja imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a odredba čl. 253. st. 1 istog Zakona propisuje da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ukoliko nisu drugačije ugovorili.

11.3. Stoga, iznos kredita uzet po jednom bračnom drugu ne može predstavljati posebnu imovinu jednog bračnog druga već jedino ukoliko je nakon razvoda braka ili prestanka bračne zajednice isključivo jedan bračni drug otplaćivao predmetni kredit on bi imao pravo obvezno-pravnim zahtjevom zahtijevati isplatu u ½ istog od drugog bračnog druga.

12. U odnosu na predmetno pravo na isplatu polovice iznosa kredita, ovaj sud je slijedom naprijed izloženog utvrdio da sud nema ovlast naložiti bivšem bračnom drugu vraćanje polovice kredita drugom bivšem supružniku za razdoblje dok su stranke bile u braku, odnosno u bračnoj zajednici, osim ako nije drugačije uređeno bračnim ugovorom. Takvo pravno stajalište je zauzela i sudska praksa, (kao u odluci Vrhovnog suda RH Rev 319/2021-2 od 30. siječnja 2024.).

12.1. Iz stranačkih iskaza proizlazi utvrđenje da je bračna zajednica prestala kratko prije formalnog razvoda braka rješenjem suda od 25. srpnja 2022., odnosno, da je bračna zajednica faktično prestala 16. svibnja 2022.

13. Dakle, stranke ne polažu pravo na vraćanje polovice otplaćenih kredita bivšem bračnom drugu za razdoblje prije prestanka bračne zajednice, odnosno prije 16. svibnja 2022. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen za rate kredita koje su dospjele na naplatu i otplaćene prije prestanka bračne zajednice 16. svibnja 2022., te je odlučeno kao u izreci presude na način da je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 1.771,75 EUR sa zateznim zakonskim kamatama, dok je odbijen do zatraženog iznosa od 18.065,54 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Protutužbeni zahtjev tuženika je usvojen za iznos o 1.490,57 EUR, dok je do zatraženog iznosa od 10.161,00 EUR odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, te je s obzirom na podjednak uspjeh stranaka u sporu (tuženik je uspio samo za 4,86 % više od tužiteljice s obzirom na zatraženo), sud odredio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

U Zadru, 7. svibnja 2025.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužiteljici-protutuženici po punomoćniku

- Tuženiku-protutužitelju po punomoćniku