REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-674/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužitelja TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ĐČ, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika TČE, državno odvjetničkog savjetnika, 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 1.757,96 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 277,07 EUR od 15.06.2019. do isplate,

- 91,22 EUR od 15.07.2019. do isplate,

- 54,73 EUR od 15.08.2019. do isplate,

- 586,44 EUR od 15.09.2019. do isplate,

- 154,04 EUR od 15.04.2020. do isplate,

- 102,17 EUR od 15.05.2020. do isplate,

- 220,06 EUR od 15.08.2020. do isplate,

- 71,52 EUR od 15.09.2020. do isplate,

- 45,17 EUR od 15.01.2021. do isplate,

- 79,37 EUR od 15.02.2021. do isplate,

- 28,48 EUR od 15.06.2021. do isplate,

- 2,04 EUR od 15.07.2021. do isplate,

- 35,60 EUR od 15.08.2021. do isplate,

- 1,02 EUR od 15.09.2021. do isplate,

- 0,12 EUR od 15.01.2022. do isplate,

- 0,51 EUR od 15.02.2022. do isplate,

- 0,27 EUR od 15.07.2022. do isplate,

- 2,14 EUR od 15.09.2022. do isplate,

- 0,95 EUR od 15.10.2022. do isplate,

- 0,15 EUR od 15.04.2023. do isplate,

- 2,26 EUR od 15.09.2023. do isplate,

- 0,60 EUR od 15.10.2023. do isplate,

- 2,03 EUR od 15.03.2024, do isplate,

prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kao i parnični trošak u iznosu od 1.707,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 7. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske – Glavni stožer OS, sa sjedištem zapovjedništva u Zagrebu, na poslovima djelatne vojne osobe. U vremenskom razdoblju rada unazad pet godina (a i ranije) tuženik nije isplaćivao tužitelju naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima, posebice odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama (“Narodne novine“ broj 38/18) i Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14, 70/18) kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, zbog čega im je isplaćeni iznos naknade za godišnje odmore bio znatno manji od iznosa koji im pripada. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se bio obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, ali je tuženik to odbio učiniti. Navodi da potražuje razliku naknade za godišnje odmore za utuženo razdoblje od 20. veljače 2019. do 20. veljače 2024.

1.1. Podneskom od 4. ožujka 2025. tužitelj predlaže da sud usvoji konačno postavljeni tužbeni zahtjev i naloži tuženiku isplatu ukupnog iznosa od 1.757,96 EUR bruto sa zateznim kamatama tekućim na mjesečne iznose od dana dospijeća plaće u mjesecu za prethodni mjesec, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Dostavlja izračun razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iz kojeg je vidljivo da tužitelju ne pripada isplata razlike budući mu je isplaćena povoljnija naknada za korištenje godišnjeg odmora. Izračun razlike naknade za godišnji odmor izrađen je temeljem čl. 142. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 30/18) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" br. 70/18) te isti obuhvaća period od siječnja 2019. do kolovoza 2021. Temeljem važećih propisa tužena je u izračun uključila sva primanja koja predstavljaju naknadu za rad (s dodacima i minulim radom) koja je djelatnik ostvario u tri mjeseca prije mjeseca u kojem je koristio godišnji odmor (kolona 2). Zbroj bruto plaća ta tri mjeseca podijelili su s 3 (kolona 3), dobiveni iznos prosječne bruto plaće podijelili s fondom sati mjeseca u kojem je djelatnik koristio godišnji odmor (kolona 5). Dobivenu vrijednost bruto satnice pomnožili sa satima godišnjeg odmora koji je djelatnik koristio u tom mjesecu. Na taj način utvrđen je ukupan bruto iznos naknade (sa svim dodacima i minulim radom) koja djelatniku pripada za godišnji odmor (kolona 7). Sukladno zaključcima Zajedničke komisije, kada je djelatnik, koji mjesec prije mjeseca korištenja godišnjeg odmora bio na bolovanju, u izračun su uzimali mjesece u kojima nije bio na bolovanju. Nadalje, obzirom se iz kartice djelatnika ne vidi podatak o minulom radu, koji se odnosi samo na sate godišnjeg odmora, iznose plaćenog godišnjeg odmora (koji je u kartici djelatnika prikazan bez minulog rada) (kolona 8) pomnožili su s postotkom minulog rada koji djelatnik ima u tom mjesecu (kolona 9) te na taj način utvrdili iznos već plaćenog godišnjeg odmora s minulim radom (kolona 10). Također, djelatnicima kojima je za vrijeme godišnjeg odmora isplaćivan stalni dodatak u cjelokupnom mjesečnom kao u ovom slučaju, djelatniku je isplaćen dodatak za vojnu službu i pirotehnički dodatak. Satnicu isplaćenih dodataka utvrdili su na način da iznos dodatka (kolona 11) podijele s brojem sati mjeseca (kolona 4) u kojem je djelatnik koristio godišnji odmor. Dobivenu satnicu pomnože s brojem sati godišnjeg odmora koje djelatnik koristi u tom mjesecu. Dobiveni iznos (kolona 13) predstavlja iznos već isplaćenog dodatka za vrijeme kad je djelatnik bio na godišnjem odmoru. Bruto razlika naknade plaće za godišnji odmor (kolona 14) koja pripada djelatniku, je ukupan, bruto iznos naknade (sa svim dodacima i minulim radom), umanjena za već isplaćen bruto iznos naknade s minulim radom i umanjena za iznos isplaćenog dodatka na plaću za vrijeme kad je djelatnik bio na godišnjem odmoru, jer mu je isplaćen u cijelom mjesečnom iznosu bez obzira na sate godišnjeg odmora, a kako mu za sate godišnjeg odmora pripada prosjek iz prethodna tri mjeseca, u koji je već dodatak uključen, za iste sate ne može dobiti „dupli” dodatak. Tužena naglašava da se tužitelju nakon kolovoza 2021. naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje sukladno odredbama gore navedenog Pravilnika. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti neosnovan te se predlaže isti odbiti, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženoj, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je istaknuo da je čl. 6. st. 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18 i 44/19, 87/19) propisano da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnost djelatne vojne osobe, u propisanim iznosima, dok je odredbom članka 18. st. 2. ovog Pravilnika propisano da se dodaci na plaću određuju odlukom o rasporedu za ustrojbena mjesta na koja se raspoređuju djelatne vojne osobe odgovarajuće vojnostručne specijalnosti. Posljedično da dodatak na plaću djelatne vojne osobe pripada toj osobi temeljem samog rasporeda na određenu dužnost i da je ona sastavni dio redovne plaće, ostvarene u redovnom radnom vremenu. Kako je dodatak na vojnu službu, kao i dodatak na minuli rad, sastavni dio redovne plaće prilikom obračuna naknade za godišnji odmor trebalo je uračunati i iznose ovih dodataka, a što tuženik nije učinio već je obračun izvršio bez tih dodataka. Dakle, tuženik je u utuženom razdoblju kod obračuna naknade godišnjeg odmora za tužitelja pogrešno obračunavao ovu naknadu jer kod obračuna nije uzimao u obzir sve dodatke na plaću koje tužitelj ostvaruje za rad u redovnom radnom vremenu (dodatak za vojnu službu, dodatak za minuli rad te dopunske dodatke na plaću koje ostvaruje tužitelj npr. vojno-policijski dodatak i sl., a koji su vidljivi u isplatnim listama tužitelja).

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora od 20. veljače 2024. (str. 4-5 spisa), presliku povratnice (str. 6 spisa), Odluku tuženika o rasporedu tužitelja KLASA: 811-01/23-01/4, URBROJ: 3522-0402-23-984 od 16. listopada 2023. (str. 7-8 spisa), Odluku (str. 10-11 spisa), obračunske liste tužitelja (str. 12-14, 26-81, 121-158 spisa), tablice neisplaćenih retrorazlika naknade za godišnji odmor (str. 22-24 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (str. 167-172 spisa), te je izvršen uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23

- dalje ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplata razlike naknade plaće za godišnji odmor.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske- Glavni stožer te da se prije podnošenja ove tužbe obratio nadležnom državnom odvjetništvu u Zagrebu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u skladu s člankom 186.a ZPP-a (list 4-5 spisa).

8. Sporan je način izračuna razlike naknade plaće te da li su u izračun uključeni svi propisani dodaci.

9. Čl. 135. st. 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, 158/23, 155/23, 14/24 - dalje: ZSOSRH) propisano je da djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava, na način i pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, dok je čl. 136. st. 1. i 2. istog Zakona propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, a da se plaća određuje odlukom o rasporedu.

10. Nadalje, čl. 137. st.1. ZSOSRH propisano je da je osnovna plaća djelatne vojne osobe umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, dok je čl. 139. st. 1. ZSOSRH propisanoj da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. St. 2. istog članka propisano je da se dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada, st. 3. da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe, st. 4. da dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada, a st. 5. da se dodaci iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće. Stavkom 6. istog članka propisano je i da ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.

11. Čl. 142. ZSOSRH-a propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

12. Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, 44/19, 87/19 - dalje: Pravilnik o dodacima na plaću) propisani su dodaci za posebne uvjete vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada (čl. 6. i čl. 14.)

13. Čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 54/14 i 70/18 - dalje: Pravilnik) propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, a st. 3. da se redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

14. Na okolnost visine proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelju u razdoblju od veljače 2019. do zaključno srpnja 2021. naknada za godišnji odmor isplaćivana po satnici redovnog rada, da isplaćena naknada za godišnji odmor u razdoblju od veljače 2019. do zaključno srpnja 2021. nije uključivala minuli rad, ali je minuli rad na godišnji odmor isplaćivan tužitelju u ukupnom minulom radu, da je tužitelj u razdoblju od veljače 2019. do zaključno veljače 2021. ostvarivao pravo na dodatak za vojnu službu u visini od 5 % od osnovice za obračun plaće i vojno-policijski dodatak u visini od 30 % od osnovice za obračun plaće, a od ožujka 2021. do konca utuženog razdoblja samo dodatak za vojnu službu u visini od 5 % od osnovice za obračun plaće, da je od kolovoza 2021. do konca utuženog razdoblja tužitelju isplaćivana naknada za godišnji odmor prema satnici redovnog rada koja je uključivala sate redovnog rada i sate državnih blagdana/praznika. Navedeno je sačinjeno na način da se bruto iznos za sate redovnog rada i državnih blagdana/praznika uvećavao za pripadajući dodatak za vojnu službu koji iznos se zatim dijelio s brojem odrađenih redovnih sati i sati državnih blagdana i praznika te množio s brojem sati koje je tužitelj proveo na godišnjem odmoru. S obzirom da nakon kolovoza 2021. minuli rad za godišnji odmor nije, kao u prethodnom razdoblju, bio u ukupnom minulom radu, nakon kolovoza 2021. on se obračunavao na utvrđenu naknadu za godišnji odmor i predstavljao ukupno isplaćenu bruto naknadu za godišnji odmor u razdoblju od kolovoza 2021. do konca utuženog razdoblja.

14.1. U skladu sa svim navedenim vještak je, za utuženo razdoblje, u tabelarnom pregledu (Tabela 1), sačinio obračun potencijalne naknade za godišnji odmor tužitelja u cijelom utuženom razdoblju na način kako je to tužena činila u razdoblju od kolovoza 2021. do konca utuženog razdoblja, odnosno na način da se naknada za godišnji odmor obračuna prema bruto satnici redovnog rada uvećanog za pripadajuće dodatke (dodatak za vojnu službu i vojno-policijski dodatak) i naveo da ako sud utvrdi da je u cijelom utuženom razdoblju tužitelju bilo potrebno naknadu za godišnji odmor obračunavati prema satnici redovnog rada koja je uz sate redovnog uključivala i sate državnih blagdana/praznika uvećanoj za pripadajuće dodatke za vojnu službu i vojno- policijski dodatak, tada visina neisplaćene bruto plaće tužitelja s osnova razlike naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznosi ukupno 1.757,96 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'n' Tabele 1 iz nalaza, a dospijeća istih su do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec.

15. Tuženik je u prigovorio navedenom nalazu i mišljenju jer smatra da vještak nije na ispravan način utvrdio parametre za izračun razlike naknade plaće za godišnji odmor. U tablici u koloni h- Bruto plaća za redovan rad +dodaci iskazivao je samo bruto plaću za redovan rad za prethodna tri mjeseca koja su prethodila izračunu razlike plaće za korištenje godišnjeg odmora. Na taj način nije dobro izračunao niti prosjek zadnje tri plaće, a samim time ni satnicu te je u potpunosti sačinio krivi izračun. Također da je potraživanje tužitelja neosnovano za period nakon kolovoza 2021. temeljem Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 70/18).

16. U svom dopunskom financijskom vještačenju vještak je naveo da je zadatkom suda bilo zadano obračunati naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora po satnici redovnog rada koja se tužitelju isplaćuje za rad u redovnom radnom vremenu s uključenim propisanim dodatcima koje tužitelj ostvaruje. Prema tome, spominjanje prosječne bruto plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca koja su prethodila korištenju godišnjeg odmora, a što navodi tužena u svom podnesku je potpuno promašeno jer zadatkom suda je izričito navedeno da se izračun sačini po satnici redovnog rada koja se tužitelju isplaćuje za rad u redovnom radnom vremenu s uključenim propisanim dodatcima koje tužitelj ostvaruje, a ne prema prosjeku prethodne tri plaće kako to navodi tužena. Konkretno, to za svibanj 2019. na koji se poziva tužena znači da su u stupcu 'e' Tabele 1 osnovnog nalaza i mišljenja (a ne koloni 'h' kako to navodi tužena) uzeti u obzir upravo bruto iznosi isplaćeni za sate redovnog rada i propisani dodatci kako je i zadano zadatkom suda, odnosno: - 1.318,84 kn za 32 sata redovnog rada, - 1.294,56 kn za 32 sata redovnog rada, - 323,64 kn za 8 sati državnog blagdana, - 230,65 kn dodatka za vojnu službu, - 48,56 kn dodatka za vojnu službu, - 291,35 kn vojnopolicijskog dodatka te - 1.383,91 kn vojnopolicijskog dodataka, što ukupno iznosi 4.891,51 kn kako je i navedeno u stupcu 'e' Tabele 1 za svibanj 2019. Potencijalna naknada za godišnji odmor (stupac 'h') dobivena je upravo prema satnici redovnog rada odnosno 4.891,51 / 72 sata redovnog rada i pomnožena sa 72 sata godišnjeg odmora u konkretnom mjesecu. Nadalje, neosnovani su i prigovori tužene kako je minuli rad na godišnji odmor u osnovnom nalazu i mišljenju duplo obračunan s obzirom da je, prema prethodnom, razvidno kako u iznosu od 4.891,51 kn nije sadržan iznos minulog rada. Prema tome bilo je potrebno sačiniti izračun minulog rada na potencijalnu naknadu za godišnji odmor kao i minuli rad na isplaćenu naknadu s obzirom da je na isplatnim listama isti u ukupnom minulom radu. Na prigovor tužene iz istog podneska kako je potraživanje tužitelja neosnovano za razdoblje nakon kolovoza 2021., ističe kako se radi o pravnom pitanju na koje se nema što očitovati. Slijedom iznesenoga, a s obzirom da prigovor tužene nije primjeren za dane izračune u konkretnom predmetu, u cijelosti ostaje kod utvrđenja i izračuna iz osnovnog nalaza, kao i kod danog mišljenja.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića od 4. studenog 2024. jer je isti sačinjen nakon pribave i uvida u svu relevantnu dokumentaciju te je isti logičan, obrazložen i sačinjen sukladno pravilima struke, a nakon dopunskog očitovanja stranke nisu imale daljnjih primjedbi.

18. Imajući u vidu gore navedene zakonske odredbe sud je utvrdio da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe. Također, dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe. Dodatak za vojnu službu, kao i vojno-policijski dodatak, se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju ZSOSRH-a i propisima donesenim na temelju toga Zakona. Stoga, ako svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodatka za vojnu službu i vojno-policijskog dodatka, onda su ti dodaci neodvojivi od redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe te, kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu, prilikom obračuna naknade za godišnji odmor treba uračunati i iznose tih dodataka, sukladno čl. 142. ZSOSRH-a i čl. 4. st. 2. Pravilnika.

19. S obzirom da je tužitelj specificirao konačno postavljeni tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je usvojio predmetni tužbeni zahtjev.

20. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od 15-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i čl. 92. st. 3. ZR-a, kao u izreci, dok se odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 18. srpnja 2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 7. studenog 2024. po Tbr. 8/4 – 25 bodova, trošak zastupanja na ročištu 17. rujna 2024. po Tbr. 9/1 - 100 bodova, zastupanja na ročištu 25. ožujka 2025. po Tbr. 9/1 - 100 bodova te trošak pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 -50 bodova odnosno ukupno 575 bodova, a što uz vrijednost boda iznosi 1.150,00 EUR, a što uz PDV ukupno iznosi 1.437,50 EUR i kojem iznosu treba dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 270,00 EUR dakle tužitelju je sveukupno priznat trošak u iznosu od 1.707,50 EUR.

22. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 2. listopada 2024. i 21. studenog 2024. jer istim samo dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje dok troškovi sastava podneska od 25. listopada 2024. i 2. prosinca 2024. nisu priznati obzirom su ocijenjeni nepotrebnim.

23. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

24. S obzirom da tuženik nije uspio u postupku, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, ne pripadaju mu troškovi parničnog postupka.

25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 7. svibnja 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku