REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1107/2021-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužiteljice HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Križanec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d., u Zagrebu, Gajeva 19, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. travnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice ŽĐ, odvjetničke vježbenice, i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 7. svibnja 2025. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, isplatiti tužiteljici HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bruto iznos od 1.673,26 eura, sa zateznim kamatama, po stopi koja se od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 120,27 eura, od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 125,04 eura, od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 106,62 eura, od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 124,33 eura, od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 109,30 eura, od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 100,68 eura, od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 105,30 eura, od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 137,45 eura, od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 159,25 eura, od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 105,50 eura, od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 141,52 eura, od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 103,30 eura, od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 138,91 eura, od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 68,24 eura, od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 20,18 eura, od 16. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 7,37 eura, od 16. svibnja 2017. do isplate,

osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.487,50 eura, sa zateznim kamatama, tekućim do 7. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 375,00 eura, uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 7. svibnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica HĐ (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 8. siječnja 2021. i tijekom postupka navodi da je zaposlena kod tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjestu Glavna sestra Zavoda, u Zavodu za anesteziologiju i intenzivno liječenje, koji tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01 i 39/09). Tužiteljica u ovom postupku potražuje isplatu neisplaćene razlike plaće (osnovne plaće i dodataka na plaću), i neisplaćene razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. Zbog prirode posla radnog mjesta tužiteljice, rad tužiteljice organiziran je u turnusu, smjenama, dežurstvu, noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i prekovremeno. Plaća tužiteljice odnosno uvećanja plaće i ostala prava radnika su regulirana Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, čl.47.) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, članak 51). Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 23. studenog 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. su Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka Sporazuma. Dana 26. listopada 2011. su između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje predstavljaju osnovu ove tužbe. Nadalje, tužiteljica navodi da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5. u vezi s čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazuma, pa je člankom III Izmjena Dodatka Sporazuma ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno, rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopunama. Tužiteljica navodi da je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. Tužiteljica smatra da je, s obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%, krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, odnosno da se osnovica plaće u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn, a budući da je tuženik u razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017. tužiteljici plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, odnosno u siječnju 2017. po osnovici od 5.211,02 kn umjesto, sukladno Izmjenama Dodatka Sporazuma, po osnovici od 5.415,37 kn, da je tužiteljici dužan naknaditi razliku plaće zbog primjene niže osnovice plaće od propisane. Nadalje, Zakonom o radu (Narodne Novine 93/14), i to odredbom članka 81. propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Odredbama Kolektivnih ugovora, konkretno odredbom članka 37. stavka 2. KU 126/11, odnosno članka 36. stavka 2. KU 143/13 (čl. 34. st.2. KU/18) propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Budući da su za naknadu plaće za godišnji odmor uzimane prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane to je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju od prosinca 2015. do travnja 2017. pogrešno obračunavao i isplaćivao i naknadu za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja. Tužiteljica tijekom postupka navodi da je pred Naslovnim sudom pokrenula i spor protiv tuženika zbog pogrešno obračunatog broja prekovremenih sati i neisplaćenih dodataka (uvećanja) na plaću, a posljedično tome i razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, u razdoblju od prosinca 2015. do prosinca 2019. (spor se vodio pod poslovnim brojem: Pr-3970/19). U podnesku od 17. siječnja 2025. tužiteljica pojašnjava da je u ovosudnom predmetu poslovni broj Pr-3970/19, kasnije Pr-902/2022, sud pravomoćnom presudom, Pr- 902/2022, od 24. travnja 2024. godine (koja je u toč. II izreke potvrđena rješenjem Županijskog suda u Splitu, Gž R-26472024, od 24. lipnja 2023. godine), prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti naloživši tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici bruto iznos od 5.924,63 eura, sa zateznim kamatama i troškovima postupka. U ovom postupku tužiteljica potražuje razliku bruto plaće i naknade plaće zato što u utuženom razdoblju (od prosinca 2015. do siječnja 2017.) nije uvećana osnovica za plaću. Tužiteljica navodi da je sudski vještak prilikom izračuna potraživanja osim povećanja iznosa bruto plaće u utuženom razdoblju, obračunao i dosuđene dodatke na odrađene prekovremene sate (iz pravomoćno okončanog postupka poslovni broj Pr-902/2022), te i njih povećao za 6 %, odnosno, u siječnju 2017. za 4 %. Tužiteljica stoga u postupku potražuje i isplatu razlike bruto plaće i naknade plaće zbog povećanja osnovice plaće u razdoblju od prosinca 2016. do travnja 2017. koja se odnosi na dosuđene dodatke u postupku poslovni broj Pr-902/2022. Tužiteljica. je podneskom od 11. studenoga 2024. konačno specificirala tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka od 19. lipnja 2024. i dopunskim očitovanjem sudskog vještaka od 28. listopada 2024., te slijedom svega navedenog potražuje od tuženika isplatu razlike bruto plaće i naknade plaće zbog povećanja osnovice plaće u utuženom razdoblju od prosinca 2015. do travnja 2017. u iznosu od 1.673,26 eura bruto. Slijedom svega navedenoga tužiteljica predlaže u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tužiteljici, odnosno donijeti presudu kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe prigovor zastare potraživanja, te prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da je tuženik plaću tužiteljici, kao i sve dodatke isplaćivao sukladno pozitivnim propisima te tuženik nije bio dužan, a niti ovlašten samoinicijativno izvršiti sporno uvećanje plaće kako to navodi tužiteljica u tužbi. Za navedeno uvećanje ovlaštena je isključivo Vlada Republike Hrvatske. Nadalje tuženik ne spori da je 23. studenog 2006. sklopljen Sporazum o osnovici plaće u javnim službama, da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama te da su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Osporava pravnu valjanost pravnih izvora, prije svega Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kao i mogu li iste proizvoditi pravne učinke u smislu da bi osnovica za obračun plaće bila 5.415,37 kn. Navodi da je dodatnim izračunom Državnog zavoda za statistiku na najmanje 5 decimala, aritmetička sredina manja od propisanih 2% te posljednje dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za ta dva tromjesečja 2015. iznose prosječno 1,99948%. Naime, stopa rasta u drugom tromjesečju iznosi 1,5880%, a u trećem 2,84015%, što u prosjeku daje broj manji od minimalno propisanih 2% realnog rasta BDP-a. Također, osporavaju se navodi tužbe da je u primjeni članak III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. od prosinca 2015., kako to navodi tužiteljica, s obzirom da je člankom VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. regulirano da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, trajalo. Prema stajalištu tuženika, s obzirom da je u određenom razdoblju realni tromjesečni rast BDP-a bio negativan, proizlazi da se uskladba primjenom članaka III do V Izmjena i dopuna Sporazuma iz 2011. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, dakle nisu ispunjene pretpostavke kako to navodi tužiteljica za povećanjem osnovice plaće. Osim navedenog, budući Izmjene i Dopune Dodatka Sporazuma iz 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, isto je isteklo 25. listopada 2016., što ukazuje da do uskladbe osnovice plaća u javnim službama temeljem navedenih Izmjena ne bi ni došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Osim toga, ističe da je kod sklapanja Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. potrebno utvrditi je li isti potpisan od sedam potpisnika budući je prethodni Sporazum i Dodatak Sporazumu u javnim službama potpisan od osam potpisnika. Dakle, Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. parafirao je, a nije potpisao odnosno sklopio, jedan od potpisnika Sporazuma i Dodatka Sporazumu - Samostalni Sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Stoga da bi Izmjene i Dopune bile valjane, imaju se sastaviti i sklopiti od svih ugovornih stranaka, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Nadalje, za slučaj kad se radi o kolektivnom ugovoru, pravna situacija je ista, dakle da bi Izmjene kolektivnog ugovora bile pravovaljane potrebno je da je sklope svi sindikati koji su sklopili i izvorni kolektivni ugovor. Dakle, izmjena kolektivnog ugovora je pravno nevaljana zato što u njegovom sklapanju nisu sudjelovali svi sindikati koji su sklopili kolektivni ugovor, pa je takva izmjena nevaljana odnosno nezakonita, kao i sva kasnija postupanja potpisnika kolektivnih ugovora. Slijedom navedenog, Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. su pravno nevaljane, slijedom čega su ništetne, pa na osnovu istih ne postoji utuživa obveza, kao ni obveza usklađivanja plaća iz Izmjena i Dopuna od 26. listopada 2011. Tuženik u podnesku od 18. svibnja 2023. dostavlja vlastiti izračun za osnovicu za utuženo razdoblje, ali navodi da nije u mogućnosti sačiniti vlastiti izračun za razliku naknadu plaće. U podnesku od 11. ožujka 2025. tuženik navodi da ne spori matematičku visinu izračuna sudskog vještaka iz očitovanja vještaka od 28. listopada 2024. godine, pa tako ni konačno uređenu visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice iz podneska od 11. studenoga 2024., pri čemu su uzete i bruto razlike plaće dosuđene presudom ovog suda u predmetu poslovni broj Pr-902/2022. Tuženik slijedom navedenoga predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, te ne potražuje trošak.

3. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u platne liste tužiteljice (str. 12 – 50 spisa), evidenciju radnog vremena tužiteljice (str. 51 – 69 spisa), očitovanje DZS-a putem e-maila (str. 204 spisa), tuženikov izračun za osnovicu za utuženo razdoblje (str. 340 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije Petre Blašković od 19. lipnja 2024. (str. 352 – 362 spisa), dodatno očitovanje sudskog vještaka od 28. listopada 2024. (str.374 – 376 spisa), presudu ovog suda Poslovni broj Pr-902/2022 od 24. travnja 2024. (str. 392 – 401 spisa), rješenje Županijskog suda u Splitu Poslovni broj GžR – 264/2024-2 od 24. lipnja 2024. (str. 402-404 spisa), sud je izvršio uvid u priklopljeni spis ovog suda poslovni broj Pr-902/2022, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu od 28. prosinca 2012., priopćenje za javnost DSZ-a od 28. kolovoza 2015.,procjenu DSZ-a od 4. rujna 2015. i 4. prosinca 2015., priopćenje za javnost DSZ-a od 27. studenoga 2015., sudsku praksu, te u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Sud je u skladu s čl. 8. ZPP-a, na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatom razlike bruto plaće i naknade plaće u iznosu od 1.673,26 eura bruto, zbog povećanja osnovice plaće, odnosno primjene pogrešnog prosjeka plaće prilikom izračuna naknade plaće za vrijeme bolovanja i godišnjeg odmora, i to u razdoblju od prosinca 2015. do travnja 2017., a koji zahtjev temelji na odredbi iz članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju zaposlenica tuženika i da joj je tuženik u razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017., obračunao i isplatio plaće po osnovici od 5.108,84 kn, odnosno u siječnju 2017. po osnovici od 5.211,02 kn, kako to proizlazi iz obračunskih lista koje prileže spisu, te nije sporna visina tužbenog zahtjeva konačno uređena podneskom tužiteljice od 11. studenoga 2024. Sporno je pitanje je li tuženik trebao u predmetnom razdoblju plaću tužiteljici obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kn, na temelju odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe.

7. Uvidom u presudu ovog suda poslovni broj Pr-902/2022 od 24. travnja 2024. (str. 392 – 401 spisa) utvrđeno je da je citiranom presudom u sporu između istih stranaka, tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici bruto iznos od 5.924,93 eura. Rješenjem Županijskog suda u Splitu Poslovni broj Gž R – 264/2024-2 od 24. lipnja 2024. koja prileži spisu (str. 402-404 spisa), potvrđena je odluka o troškovima citirane prvostupanjske presude. Uvidom u priklopljeni spis poslovnog broja Pr-902/2022 u sporu između istih stranaka, u kojem su donesene gore citirane prvostupanjska i drugostupanjska odluka, sud je utvrdio da je predmet spora isplata neisplaćenih dodataka na plaću propisanih čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj: 29/18) i to dodatak za prekovremeni, rad, dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, i položajni dodatak i to na sve efektivno odrađene sate rada, te isplata razlike naknade plaće zbog umanjenja plaće po navedenim osnovama, sve u utuženom razdoblju od siječnja 2015. do siječnja 2020. godine. Iako postoji subjektivni identitet, sud je utvrdio da ne postoji objektivni identitet ovog spora i predmeta poslovni broj Pr-902/2022, što potvrđuje i tužitelj u podnesku od 17. siječnja 2025., te tuženik u podnesku od 11. ožujka 2025., a sve s obzirom da je u ovom postupku predmet spora isplata razlike plaće i naknade plaće uslijed povećanja osnovice plaće za 6%, uključujući i dosuđene dodatke na plaću, sve u utuženom razdoblju od prosinca 2015. do travnja 2017., pa se ne radi o istom predmetu spora.

8. Radi utvrđivanja visine potraživanja proveden je dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., Zagreb, koja je 19. lipnja 2024. podnijela svoj pisani nalaz i mišljenje (str. 352 – 362 spisa). Sudski vještak je na temelju uvida u priležeću dokumentaciju, prvenstveno obračunskih lista plaće tužiteljice, zaključio da u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2016. do 30. travnja 2017., zbog primjene niže osnovice od propisane, potraživanje tužiteljice po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada iznosi 613,91 eura, potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi 98,25 eura, potraživanje po osnovi neobračunatog položajnog dodatka 294,70 eura, te manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad 192,25 eura. Stoga ukupno potraživanje tužiteljice iznosi 1.199,11 eura. Sudski vještak dalje zaključuje da pod pretpostavkom da tužiteljici pripada potraživanje zbog neprimijenjene utužene osnovice u visini od 5.415,37 kn, visina potraživanja iznosi 1.584,80 eura. Manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad po toj osnovi iznosi 191,37 eura, stoga ukupno potraživanje tužiteljice iznosi 1.776,17 eura.

9. Tužiteljica se u podnesku od 28. listopada 2024. očitovala na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, na način da prihvaća matematički izračun sudskog vještaka, ali navodi da ima pravo na povećanje osnovice plaće za 6 % do siječnja 2017. godine zaključno, pa u odnosu na mjesece nakon siječnja 2017. godine ima pravo samo na povećanje razlike plaće za godišnji odmor za veljaču 2017. i travanj 2017. Tužiteljica također navodi da u nalazu i mišljenju nedostaje izračun za prosinac 2015. pa specificira potraživanje za prosinac 2015. godine u iznosu od 906,21 kn, odnosno 120,27 eura.

10. U dodatnom pisanom očitovanju od 28. listopada 2024. sudski vještak se očitovao na podnesak tužitelja od 28. lipnja 2024. navodeći da je svoje izračune izradio sukladno zadatku danom od strane suda, i to za utuženo razdoblje od 1. prosinca 2015. do 30. travnja 2017. Sudski vještak navodi da opreza radi daje izračun manje obračunate plaće tužitelja zbog primjene niže osnovice za 6% za razdoblje do siječnja 2017., te izračun razlike naknade plaća tužiteljice za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za razdoblje do travnja 2017. Sudski vještak dodaje da je točan navod tužiteljice da u nalazu i mišljenju nedostaje izračun za mjesec prosinac 2015., te navodi da je točno da potraživanje tužiteljice za prosinac 2015. godine iznosi 906,21 kn / 120,27 eura. Sudski vještak stoga zaključuje da u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2015. do 30. travnja 2017. potraživanje zbog neprimijenjene utužene osnovice u visini od 5.415,37 kn iznosi 1.487,79 eura, te da manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 185,47 eura, pa ukupno potraživanje tužiteljice iznosi 1.673,26 eura. Iz pisanog očitovanja vještaka vidljivo je da je sudski vještak prilikom izračuna potraživanja uzeo u obzir i visinu utvrđenih dodataka na plaću.

11. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka i to sa izračunom iz pisanog očitovanja sudskog vještaka od 28. listopada 2024., budući je isti izrađen stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu sa pravilima struke, a stranke na isti nisu imale primjedbi.

12. Nadalje, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, a ranije je navedena, i primjenjive izvore materijalnog prava sud je utvrdio slijedeće:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 678,06 eura / 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 718,74 eura / 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS- om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka, te članak IV, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III do V tih Izmjena i dopuna,

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV u vezi s čl. VII Dodatka Sporazumu,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.

13. Nadalje, sukladno odredbi čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 115/10, dalje: TKU/10) sklopljenim 4. listopada 2010. ugovoreno je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je propisano i TKU- om za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. („Narodne novine“ br. 141/12, dalje: TKU/12) u članku 51. st. 3.

14. Obzirom na ranije navedeno, sud utvrđuje da nisu pravno nevaljane Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., to stoga jer je Vlada RH kao potpisnik istih izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., TKU od 12. prosinca 2012., te Vjerodostojnim tumačenjem, te niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti u ijednom sudskom postupku tražila utvrđenje njihove ništavosti, pri čemu je irelevantno što te Izmjene i dopune nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Naime, da bi to utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, navedeni sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik to nije dokazao. Ovo pravno stajalište proizlazi iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr-408/12 od 3. travnja 2013., Revr-847/10 od 7. prosinca 2011., Revr-1797/09 od 7. veljače 2012.) te Odluke Ustavnog suda RH broj U-III-3535/13 od 5. ožujka 2015. Osim toga, navedene Izmjene i dopune su unesene i u TKU za službenike i namještenike u javnim službama/2012, a koji TKU je potpisan, između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga nisu osnovani navodi tuženika o tome da akti nisu valjani uslijed povrede propisa o kolektivnom pregovaranju.

15. Stoga, prema stavu ovog suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće su u svakom slučaju postale i dio kolektivnog ugovora čiji su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali. Činjenica je da su doista plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01, 39/09), međutim, prema odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, dalje: ZR) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa te druga pitanja iz radnog odnosa, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se upravo u članku 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od 5 godina, a kako to proizlazi iz odredbe čl. IX navedenih Izmjena, što znači da bi istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, po ocjeni suda, rok važenja navedenih Izmjena i dopuna dodatka Sporazuma je istekao s danom 26. siječnja 2017.

16. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženika u čije ime i za čiji račun je Vlada RH sa sindikatima javnih službi i sklopila isti.

17. Nadalje, što se tiče odgode primjene čl. III Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe čl. VII na njega ne odnose, budući iz teksta i smisla čl. VII, kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., proizlazi da se odgoda odnosi samo na uskladbu, odnosno, način usklađivanja pariteta određen čl. IV dok članci III do V samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a, pa sukladno navedenom nije došlo do odgode primjene čl. III kojim je uređen način povrata osnovice. Navedeno proizlazi iz smisla odredbe i cilja radi kojeg je ista zaključena, budući nije logično da bi se upravo razdoblje u kojem je došlo do pada BDP-a i radi čega je odgođena uskladba osnovice ponovno koristi kao parametar za odgodu primjene odredbe u trenutku kada su se stekli uvjeti za njeno uvećanje. Naime, na ovaj način u stvari bi se potpuno onemogućila primjena uvećane osnovice (kada bi se primijenila odgoda za 12 kvartala) što je suprotno svrsi radi koje je odredba čl. III Izmjena i dopuna Sporazuma ugovorena.

18. U pogledu ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, valja navesti da je neosnovan prigovor tuženika da se navedeni kriteriji nisu ispunili, s obzirom na to da je iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH, na koje se čl. III i poziva, vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. da je bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., pa stoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog BDP-a prosječno 2 posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2%+2,8%=4%:2=2%) tako da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 718,74 eura / 5.415,37 kn bruto.

19. Nije relevantno što u ovom slučaju Vlada RH nije donijela Odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, jer propust Vlade RH da donese takvu Odluku ne može ići na štetu tužiteljice, to stoga što je Vlada RH sklopila sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, u koje spada i tuženik, a koje istog obvezuju.

20. Navedeno pravno stajalište također proizlazi iz revizijske presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020. koja je donesena u činjenično i pravno primjenjivom predmetu.

21. Slijedom navedenog osnovan je i zahtjev tužiteljice za isplatom razlike naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja u utuženom razdoblju po navedenim osnovama, a s obzirom da prema čl. 81. ZR-a radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), odnosno da prema odredbi čl. 95 st. 1. ZR-a radnik ima pravo na naknadu plaće za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, te da se prema odredbi čl. 95. st. 5. ZR-a visina naknade plaće utvrđuje ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a ako nije tako određena, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca, stoga ispravno smatra tužiteljica da je tuženik zbog neisplaćenih dodataka na plaću i primjene niže osnovice od propisane tužiteljici u utuženom razdoblju obračunao niži iznos naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. S obzirom da je tuženik u razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017. primijenio nižu osnovicu od propisane, to je pogrešno isplatio i naknade plaće do zaključno travnja 2017. godine.

22. Slijedom navedenoga, u postupku je utvrđeno da tuženik kao poslodavac u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2015. do 30. travnja 2017. tužiteljici nije obračunavao i isplaćivao plaću u propisanoj visini sukladno važećem kolektivnom ugovoru i drugim važećim izvorima materijalnog prava, pa posljedično tome i naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad i godišnjeg odmora, stoga je, a s obzirom da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, valjalo tužbeni zahtjev tužiteljice usvojiti te naložiti tuženiku isplatu razlike bruto plaće kao u izreci.

23. U pogledu tuženikova prigovora promašene pasivne legitimacije odnosno da tuženik nije bio u mogućnosti određivati visinu osnovice za obračun plaća, utvrđuje se da je navedeni prigovor neosnovan iz razloga što je nesporno da je tuženik kao poslodavac dužan temeljem članka 7. ZR-a za obavljeni rad isplatiti plaću, a činjenica da istu obračunava COP ne ekskulpira tuženika od obveze za isplatu plaće za izvršeni rad. Tuženik je, kao poslodavac tužiteljice, na temelju odredbe čl. 90. st. 2. ZR-a dužan radniku obračunati i isplatiti plaću, u skladu s povećanom osnovicom te mora odgovarati za svoje obveze.

24. Nadalje, nije osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika, s obzirom da najstarije potraživanje tužiteljice dospijeva 16. siječnja 2016., a tužba je podnesena 8. siječnja 2021., odnosno unutar zastarnog roka od pet godina iz čl. 139. ZR-a.

25. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici zatezne kamate na svaki mjesečni iznos razlike bruto plaće tekuće od dospijeća tj. od 16.-og u mjesecu za protekli mjesec, s obzirom da se radi razlici plaće koja se isplaćuje najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

26. Odbijen je zahtjev tužiteljice u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima razlike plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaće, što znači da se na te iznose do trenutka isplate neto plaće ne obračunavaju zatezne kamate.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, prema kojoj jedna stranka nadoknađuje sve troškove ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu svojih zahtjeva glede čega nisu nastali posebni troškovi (za dio zatezne kamate), dužan je tuženik naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka. Visina parničnog troška tužiteljice određena je sukladno čl. 155. ZPP-a i prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, nastavno: OT), budući je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

28. S obzirom da je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vrijednost predmeta spora u ovom predmetu između 1.327,00 eura i 13.272,00 eura, to je sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje određena u visini od 100 bodova. Slijedom navedenoga tužiteljici je u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav tužbe od 8. siječnja 2021. u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 30. lipnja 2022. u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 28. lipnja 2024. u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav ostalih obrazloženih podnesaka i to podneska od 5. srpnja 2023. u visini od 50 bodova (Tbr. 8/3 OT), i podneska od 17. siječnja 2025. u visini od 50 bodova (Tbr. 8/3 OT), za zastupanje na ročištima 3. travnja 2023., 19. travnja 2024., 2. prosinca 2024. i 15. travnja 2025., za svako u visini od po 100 bodova (Tbr. 9/1 OT)., te za pristup ročištu za objavu presude u visini od 50 bodova (Tbr. 9/3 OT), dok joj je djelomično priznat zatraženi trošak sastava podneska od 11. studenoga 2024., i to kao neobrazloženog podneska, u visini od 25 bodova (Tbr. 8/4 OT), s obzirom da je navedenim podneskom samo konačno specificirala tužbeni zahtjev u skladu s izračunom sudskog vještaka, pa se ne radi o obrazloženom podnesku. Na temelju čl. 155. ZPP-a tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 9. studenoga 2022. i podneska od 17. listopada 2023., svaki u visini od po 25 bodova, s obzirom da se radi o požurnicama, te trošak sastava podneska od 22. travnja 2024. u visini od 25 bodova, s obzirom da istim samo dostavlja potvrdu uplate predujma za provođenje vještačenja, pa svi navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovoga podneska u smislu čl. 155. ZPP-a.

29. Slijedom navedenoga tužiteljici je priznat ukupni parnični trošak u visini od 875 bodova, što prema vrijednosti jednog boda od 2,00 eura iznosi 1.750,00 eura, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25%, u visini od 437,50 eura, ukupno 2.187,50 eura, te za trošak financijskog vještačenja koji je predujmila tužiteljice u visini od 300,00 eura, ukupno 2.487,50 eura, dok je u preostalom zatraženom iznosu od 375,00 eura zahtjev za naknadom troška tužiteljice odbijen.

30. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

31. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 7. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku