REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4939/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dori Ružičić Dražić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Maržić i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika HAMAG- BICRO iz Zagreba, Ksaver 208, OIB: 25609559342, zastupanog po punomoćniku po zaposlenju ŠJ, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 3. travnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Darka Maržića, odvjetnika i punomoćnika tuženika, dana 7. svibnja 2025., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), dalje ZPP-a,
p r e s u d i o j e
I Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate kod Financijske agencije po zahtjevu ovrhovoditelja HAMAG-BICRO iz Zagreba, Ksaver 208, OIB: 25609559342, protiv ovršenika ĆJ, vlasnika odjavljenog obrta [obrt], obrt za usluge, prijevoz, zanatstvo i ribarstvo iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem zadužnice od 10. veljače 2006., na kojoj je po ovjeren potpis dužnika po javnom bilježniku Ivanu Parlovu iz Zagreba, 10. veljače 2006., broj OV-2601/2006, radi naplate tražbine u iznosu 130.010,77 EUR, sa zateznom kamatom koja teče od 2. travnja 2011. do isplate.
II Nalaže se tuženiku HAMAG-BICRO iz Zagreba, Ksaver 208, OIB: 25609559342, nadoknaditi tužitelju ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu 356,18 EUR, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom Općinskog suda u Splitu, posl. br. Ovr- 1417/2024, upućen u roku 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Ističe da je u navedenom zaključku ovršnog suda propušteno navesti razloge iz kojih je upućen je na pokretanje parnice. Naime, on je 30. svibnja 2024. zaprimio obavijest Financijske agencije, dalje u tekstu FINA, kojom se obavještava kako je ovdje tuženik, podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem osnove za plaćanje - zadužnice s ovjerom potpisa po javnom bilježniku Ivanu Parlovu posl. br. OV-2601/2006 od 10. veljače 2006. Temeljem gore navedene zadužnice tuženik, kao ovrhovoditelj, potražuje ukupan iznos od 130.010,77 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja da teče od 2. travnja 2011. Ističe da ta zadužnica nije dostavljena tužitelju. Dana 5. lipnja 2024. podnio je prijedlog Općinskom sudu u Splitu, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava temeljem navedene zadužnice u kojem je naveo kako u konkretnom slučaju egzistiraju razlozi za podnošenje pravnog lijeka propisani čl. 210. st. 2. OZ, u svezi čl. 50. st. 1. OZ i to iz toč. 1. Isprava na temelju koje se zahtijeva izravna naplata nije ovršna isprava već je to u konkretnom slučaju zadužnica iz 2006. godine, što je privatna isprava na kojoj je ovjeren potpis, iz toč. 9. tražbina je prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave i toč. 10. ispunjenje tražbine je onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, jer je nad ovršenikom, ovdje tužiteljem, proveden stečaj potrošača, te je subjekt naznačen kao ovršenik [obrt], obrt za usluge, prijevoz, zanatstvo i ribarstvo vl. PJ [adresa], prestao postojati. Navodi da se radi o tražbini koja je prestala, jer je vjerovnik HPB d.d., koji je bio kreditor tužitelja, predmetni brod prodao i namirio se, pa stoga tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika (toč.7.). Ističe i prigovor zastare tražbine, (žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1.Ovršnog zakona) i toč. 11. iz razloga što je nastupila zastara tražbine iz privatne isprave na kojoj je ovjeren potpis izdavatelja. Naime, zadužnica je izdana 10. veljače 2006., a prijeporna zadužnica nije solemnizirana te se ista ne smatra javnobilježničkim aktom. Stoga izravna naplata koju je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo svojim zahtjevom nije dopuštena, niti je tuženik kao bio ovlašten na temelju predmetne zadužnice tražiti ovrhu protiv ovdje tužitelja. proglasiti nedopuštenim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne temeljem zadužnice od 10. veljače 2006., uz naknadu troška postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je dana 16. srpnja 2024. podnio zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnice br. OV- 2601/2006 ovjerene kod javnog bilježnika Ivana Parlova iz Zagreba za dužnika PJ, te da je dana 25. srpnja 2024. zaprimio dopis Fine „Obavijest o vraćanju zadužnice“ od 19. srpnja 2024. kojom se tuženiku vraća zadužnica na njegov zahtjev. Povratom zadužnice temeljem koje je račun tužitelja blokiran istovremeno je izvršena i deblokada istoga. Predlaže, a s obzirom da više ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe, odbaciti tužbu.
3. Sud je proveo dokaze: pročitao je zaključak Općinskog suda u Splitu br. Ovr- 141772024-3 od 15. srpnja 2024. (stranica 5-8 spisa), prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 5. lipnja 2024. (stranica 9-16 spisa), rješenje Općinskog suda u Splitu br. Sp-1734/2019-8 od 26. svibnja 2020. (stranica 17-20 spisa), dopis tuženika FINI od 15. svibnja 2024. (stranica 21-22 spisa), zahtjev za izravnu naplatu od 20. svibnja 2024. (stranica 23 spisa), obavijest o vraćanju zadužnice od 19. srpnja 2024. (stranica 28 spisa), račun FINA-e od 18. srpnja 2024. (stranica 29 spisa), zahtjev za naplatu bjanko zadužnice od 8. srpnja 2011. (stranica 30 spisa) i bjanko zadužnicu (stranica 31-34 spisa).
4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.
5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
6. Predmet spora je proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona.
7. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da među strankama nije prijeporno:
- da je tuženik kod FINE pokrenuo postupak izravne naplate temeljem zadužnice posl. br. OV-2601/2006 od 10. veljače 2006. temeljem koje potražuje 130.010,77 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 2. travnja 2011.,
- da je tužitelj 5. lipnja 2024. podnio je prijedlog Općinskom sudu u Splitu, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava temeljem navedene iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. Ovršnog zakona, toč. 1., 7. 9., 10. i 11.,
- da je tužitelj upućen iz ovršnog postupka pokrenuti parnični postupak radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate,
- da je tuženik zatražio vraćanje zadužnice, te je istu i primio 25. srpnja 2024.
8. Prijeporno je:
- ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari,
- osnovanost tužbenog zahtjeva,
- je li tražbina tuženika u zastari.
9. Tuženikova tvrdnja da tužitelj nema pravni interes za tužbom u ovom predmetu budući je zahtijevao opoziv zahtjeva za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnice, te mu je ista vraćena, nije osnovana. Naime, tuženik je i dalje u posjedu te zadužnice, a tužitelj je upućen iz ovršnog predmeta podići tužbu protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate, slijedom čega isti ima pravni interes za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate, temeljem prijeporne zadužnice. Smisao i svrha upućivanja ovršenika na parnicu jest ostvarivanje prava čiju zaštitu ne može ostvariti u ovršnom postupku u slučaju kada mu ovrhovoditelj to pravo osporava. U konkretnom slučaju se tužitelj kao ovršenik protivio provođenju ovrhe na temelju prijeporne zadužnice što su ujedno bili i razlozi zbog kojih je upućen na parnicu.
10. Osnovani su navodi tužitelja da prijeporna zadužnica nije ovršna isprava budući je izdana 2006. godine, slijedom čega je to privatna isprava na kojoj je ovjeren potpis.
11. Prema odredbi čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje ZOO, zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, osim ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Tražbina iz zadužnice dopijeva odmah po njezinom izdavanju, pri čemu kod bjanko zadužnice vjerovnik može odmah po njezinom izdavanju upisati iznos tražbine i po potrebi svoje podatke. Stoga zastara prava iz zadužnice počinje teći prvog dana od dospijeća zadužnice, a to je sljedećeg dana nakon izdavanja zadužnice.
12. Sve do donošenja i stupanja na snagu odredbi Ovršnog zakona iz 2010. (Narodne novine br. 139/10) zadužnica je bila privatna isprava na kojoj je javno ovjerovljen potpis slijedom čega ona nije mogla biti izjednačena s javnobilježničkim aktom temeljem čl. 59. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine br. 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16 i 57/22), pa se prema pravnom shvaćanju ovog suda ne može primijeniti zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO-a već opći zastarni rok od pet godina propisan u čl. 225. ZOO-a. Naime, do donošenja i stupanja na snagu odredbi Ovršnog zakona iz 2010. zadužnica nije imala pretpostavke odluka ili isprava navedenih u čl. 233. st. 1. ZOO-a. Nakon donošenja i stupanja na snagu odredbi Ovršnog zakona iz 2010., zadužnica kao solemnizirana privatna isprava izjednačena je po pravnoj snazi s javnobilježničkim aktom, te su slijedom toga kod zadužnice ispunjene pretpostavke iz čl. 233. st. 1. ZOO-a.
13. Kako je u konkretnom slučaju zadužnica broj OV-2601/2006 od 10. veljače 2006. kada je na njoj ovjeren potpis tužitelja kod javnog bilježnika, dakle prije stupanja na snagu odredbi Ovršnog zakona iz 2010., to se ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina propisan u čl. 225. ZOO-a. Sukladno tomu, tražbina tuženika je zastarjela protekom pet godina od dana izdavanja prijeporne zadužnice, odnosno 11. veljače 2011.
14. I Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje posl. br. Su-IV- 4/18-17 od 19. studenog 2018. da se na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011.) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a.
15. Zbog tih razloga je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži proglašenje nedopuštenim postupka izravne naplate na temelju prijeporne zadužnice broj OV- 2601/2006 od 10. veljače 2006.
16. Budući je tražbina tuženika u zastari radi čega nije dopušten postupak izravne naplate na temelju prijeporne zadužnice, koja je u međuvremenu vraćena tuženiku na njegov zahtjev, sud neće posebno obrazlagati ostale žalbene razloge tužitelja izjavljene u prijedlogu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava temeljem navedene zadužnice.
17. Sud je na pripremnom ročištu održanom dana 3. travnja 2025. utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu 1.327,23 EUR, sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a. Naime, tužba je podnesena radi proglašenje nedopuštenim postupka izravne naplate što je deklaratorni zahtjev koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva provedbe izvansudske ovrhe, pa vrijednost tražbine u tom postupku se ne uzima u obzir.
18. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (1.327,23 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, (Narodne novine br. 138/23), u daljnjem tekstu: OT.
19. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na zastupanje na ročištu održanom dana 3.4.2025 (Tbr 9. toč. 1. OT 100 bodova), odnosno 200,00 EUR, trošak obračunatog Poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 50,00 EUR, što ukupno iznosi 250,00 EUR, čemu je pribrojen trošak sudske pristojbe na tužbu 53,09 EUR i presudu 53,09 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 356,18 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.
U Zagrebu, 7. svibnja 2025.
Sutkinja
Jadranka Liović Merkaš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana objave ove presude.
Dna:
- pun. tužitelja uz rj. za platež sp na tužbu i presudu
- tuženiku
