REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1742/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Dubravke Matas, sutkinje izvjestiteljice i Maria Vukelića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, OIB 84397956623, protiv tuženika ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE MEĐIMURSKE ŽUPANIJE, Čakovec, Mihovljanska ulica 70, OIB 77095600371, kojeg zastupa punomoćnica Marija Palić, odvjetnica u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na tuženikovoj strani TEGRA d.o.o., Čakovec, Mihovljanska ulica 70, OIB 52347609859, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj i umješačevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-99/2024-115 od 28. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane tuženikova i umješačeva žalba te potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-99/2024-115 od 28. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Varaždinu je pobijanom presudom odlučio:

„I. Nalaže se tuženiku Županijska uprava za ceste Međimurske županije, Čakovec, Mihovljanska 70, OIB: 77095600371 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 iznos od 8.931,21 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate koje teku od 18. srpnja 2018. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku osam dana.

II. Nalaže se tuženiku Županijska uprava za ceste Međimurske županije, Čakovec, Mihovljanska 70, OIB: 77095600371, naknaditi tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 265,45 eura, u roku od osam dana.“

2. Prema obrazloženju pobijane presude pravna osnova tužiteljevog zahtjeva je naknada štete i to iznosa invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje isplaćene tužiteljevoj osiguranici CH počevši od 18. srpnja 2015.

3. Prvostupanjski sud je tako odlučio na temelju odredbe članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05 i 41/08; u daljnjem tekstu: ZOO), pozivajući se na odredbe Zakona o javnim cestama („Narodne novine” broj: 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09, 73/10 i 91/10) i Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine“ broj: 25/98, 162/98 i 180/04).

3.1. U obrazloženju se navodi da između stranaka nije sporno da je tužiteljeva osiguranica CH **.**.2011. doživjela prometnu nesreću (štetni događaj), ali da je sporno je li tuženik odgovoran za nastanak te prometne nesreće s obzirom na to da tuženikovu tvrdnju da je uzrok navedene prometne nesreće isključivo brzina tužiteljeve osiguranice koja nije bila prilagođena uvjetima na cesti.

3.2. Prvostupanjski sud je utvrdio da je do prometne nesreće došlo jer tuženik nije održavao cestu na kojoj se dogodila prometna nesreća odnosno jer ju je propustio pravovremeno posipati uslijed čega je došlo do stvaranja poledice na kolniku.

3.2.1. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud navodi da tuženik i umješač nisu osporavali visinu te da je tužitelj isplate dokazao ispravama koje je priložio u spis.

4. Tuženik je protiv presude pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku.

4.1. U žalbi naglašava da nisu podudarni rezultati prometno tehničkog vještačenja vještaka Stivena Šijaka te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Miljenka Frica glede mjesta prvog proklizavanja vozila, nagiba ceste na mjestu nesreće pa time i početka destabilizacije vozila, mogućnost uočavanja poledice na cesti te ocjenu pravilnosti reakcije i postupanja vozačice vozila tužiteljeve osiguranice.

4.1.1. S tim u vezi da je vještak Fric u svom nalazu naveo kako je tužiteljeva osiguranica bila svjesna skliskog kolnika i da se na samom mjestu nesreće kretala prevelikom brzinom za okolnosti na prometnici. S druge strane, da je vještak Šijak istaknuo da tužiteljeva osiguranica nije mogla opaziti prijelaz između nezaleđenog i zaleđenog kolnika pri čemu da nije uzeo u obzir iskaz same tužiteljeve osiguranice koja je iskazala da je bila ne samo svjesna mogućnosti poledice, već da je uočila svjetlucanje ceste i poledice.

4.1.2. S obzirom na suprotstavljenost navedenih nalaza tuženik smatra da je bilo potrebno odrediti nadvještačenje te da je prvostupanjski sud odbijanjem navedenog dokaznog prijedloga pogrešno utvrdio činjenično stanje.

4.2. Smatra da je doprinos tužiteljeve osiguranice veći od 20% suodgovornosti odnosno da je njezin doprinos nastanku štete veći. Navodi da se radi o vožnji u zimskim uvjetima kada je po samoj prirodi stvari potreban povećani oprez svakog vozača. Također da se tužiteljeva osiguranica kritičnog dana kretala prometnicom kojom svakodnevno ide na posao i s posla već godinama te da su joj itekako poznati zavoji na cesti kao i njene sposobnosti svladavanja istih. S obzirom na to da je uočila poledicu u vidu svjetlucanja na cesti da je bila dužna prilagoditi brzinu kretanja vozila na onu brzinu kojom je vozilom mogla upravljati sigurno, a po potrebi čak i zaustaviti vozilo i obavijestiti nadležne službe.

4.3. Osporava odluku prvostupanjskog suda kojom je odbio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem radi utvrđivanja uzročne veze budući da je umješač opravdano doveo u pitanje jesu li invalidska mirovina i tjelesno oštećenje isključivo i jedino posljedica ozljeda zadobivenih 18. siječnja 2011. Ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-450/21 od 22. veljače 2022. koja dopušta osporavanje činjeničnih utvrđenja iz upravnog rješenja.

4.4. Naglašava da nije pravilna odluka o troškovima parničnog postupka s obzirom na to da ima pravo na troškove revizijskog postupka neovisno od uspjeha stranaka u sporu. Navodi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, povodom njegovog prijedloga za dopuštenje revizije te potom revizije, donio rješenje poslovni broj Rev-1345/24 kojim je ukinuo raniju prvostupanjsku odluku i drugostupanjsku odluku te time potvrdio da je njegova revizija bila u cijelosti osnovana odnosno da je bila potrebna, opravdana i doprinijela pravilnosti utvrđivanja činjeničnog stanja. Smatra da odluka o troškovima parničnog postupka u cijelosti nije pravilna budući da presudu pobija u cijelosti.

4.5. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i naložiti tužitelju da mu naknadi troškove parničnog postupka te zatezne kamate. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eur te porez na dodanu vrijednost.

5. Umješač je protiv presude pravovremeno podnio žalbu koja se sadržajno, velikim dijelom, podudara s tuženikovom žalbom.

5.1. Posebno navodi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi sljedeće bitne činjenice: o kojoj cesti se radi, vrijeme i mjesto nastanka poledice kao i njezin obuhvat te je li do zanošenja došlo iz nekog drugog razloga (neprilagođena brzina, hvatanje bankine i slično).

5.2. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da bi došlo do primjene članka 71. pravilnika na kojeg se pozvao prvostupanjski sud odnosno da je relevantna odredba članka 70. tog pravilnika te da je tuženik, u skladu s tom odredbom, provodio stalno dežurstvo prema operativnom programu. Osim toga da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nije ocijenio izvedbeni program rada zimske službe te da je paušalno ocijenio ophodarske dnevnike.

5.2.1. Pritom da cesta na kojoj se dogodila prometna nesreća je županijska cesta. Navodi da iz dnevnika rada zimske službe proizlazi da su njegovi djelatnici neposredno prije prometne nesreće krenuli u ophodnju ceste ophodarskim vozilom, ali da nije uočena poledica niti neposredna mogućnost za njezin nastanak.

5.2.2. Stoga naglašava da nema tuženikove štetne radnje niti propuštanja pa tako niti uzročne veze između štetne radnje i štete. Ističe da je na dijelu ceste na kojem se dogodila prometna nesreća postavljen znak „sklizav kolnik“ koji upozorava vozače na mogućnost iznenadnog nastanka poledice te na potrebu prilagođavanja brzine tim uvjetima. U tom pogledu da je vožnja koja nije prilagođena uvjetima na cesti glavni uzrok prometne nesreće. Predlaže preinačiti podredno ukinuti pobijanu presudu te zahtijeva naknadu troškova za sudsku pristojbu na žalbu prema određenju suda.

6. Tužitelj je podnio odgovor na tuženikovu i umješačevu žalbu u kojem osporava osnovanost žalbenih navoda iznesenih u tim žalbama.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredaba članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 8.931,21 eur, kojeg je prethodno isplatio svojoj osiguranici CH po osnovi: a) invalidske mirovine i

b) naknade za tjelesno oštećenje;

u vezi s prometnom nesrećom, koja se dogodila 18. siječnja 2011. u 4:55 na županijskoj cesti, u kojoj je navedena tužiteljeva osiguranica pretrpjela tešku tjelesnu ozljedu (na radu) te zbog koje joj je u upravnom postupku priznato pravo na invalidsku mirovinu i pravo na naknadu za tjelesno oštećenje.

10. Prije svega se naglašava da je u ovoj pravnoj stvari presudom ovog suda poslovni broj Pž-3564/22 od 30. kolovoza 2023. (list 386. -392. spisa; u daljnjem tekstu: ranija drugostupanjska presuda) bila potvrđena presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P-12/21-53 od 6. srpnja 2022. (list 327. -334. spisa; u daljnjem tekstu: ranija prvostupanjska presuda) u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 67.292,22 kn (8.931,21 eur) te zatezne kamate na taj iznos.

10.1. Nakon toga, povodom prijedloga za dopuštenje revizije koje su podnijeli tuženik i umješač, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revd-265/24-2 od 25. siječnja 2024. (list 611. -613. spisa) dopustio reviziju zbog pravnog pitanja:

„Može li se kao dokaz cijeniti i nalaz i mišljenje vještaka koje je stranka dostavila u spis kao dokaz (koji nije izrađen tijekom postupka)?";

a s obzirom na to da je postupanje nižestupanjskih sudova u suprotnosti pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je izraženo u rješenju poslovni broj Rev-2392/13-2 od 28. studenog 2018.

10.2. Potom je Vrhovni sud Republike Hrvatske, povodom revizija koje su podnijeli tuženik i umješač donio rješenje poslovni broj Rev-1345/24-2 od 15. listopada 2024. (list 695. -697. spisa; u daljnjem tekstu: Rješenje) kojim je ukinuo raniju prvostupanjsku presudu i raniju drugostupanjsku presudu te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10.2.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u Rješenju naveo:

„...kada je prvostupanjski sud prihvatio dokazni prijedlog te izvršio uvid i u nalaz i mišljenje vještaka Miljenka Frica, onda je i taj dokaz valjalo vrednovati. Iako taj nalaz i mišljenje nisu izrađeni po nalogu suda u ovom postupku, te nemaju značaj nalaza i mišljenja vještaka u smislu čl. 260. ZPP, taj nalaz i mišljenje imaju značaj valjanog dokaznog sredstva kao privatne isprave, koju sud doduše, nije dužan prihvatiti, ali istu treba ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza (što su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa propustili učiniti)....“.

11. Prvostupanjski sud je uvažavajući pravno shvaćanje revizijskog suda iz Rješenja, u smislu citirane odredbe, uzeo u obzir i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Miljenka Frica koji je izrađen pred Općinskim sudom u Čakovcu za potrebe parničnog postupka poslovni broj P-190/14 (list 223.-229., 230.-232. spisa).

12. Pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da iz prethodno navedenog nalaza i mišljenja, jednako kao i iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Stivena Šijaka izrađenog u ovoj pravnoj stvari (list 158. -171., 210.-212. spisa), proizlazi utvrđenje da je do prometne nesreće došlo jer tuženik nije održavao cestu na kojoj se dogodila prometna nesreća odnosno jer ju je propustio pravovremeno posipati uslijed čega je došlo do stvaranja poledice na kolniku.

12.1. Ono u čemu se u bitnom razlikuju rezultati navedenih vještačenja tiče se utvrđenja glede karakteristika odnosno konfiguracije županijske ceste na kojoj se dogodila predmetna prometna nesreća, u kontekstu odredbe članka 71. stavka 2. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine“ broj 25/98 i 162/98; u daljnjem tekstu: Pravilnik).

12.2. Navedena različitost u rezultatima tih nalaza i mišljenja, prema prosudbi ovog suda, nije odlučna imajući u vidu sadržaj odredaba članka 71. Pravilnika koje se tiču obveze održavanja ceste u zimskim uvjetima, a kojima je propisano:

Drugi stupanj pripravnosti uvodi se kad temperatura zraka oscilira oko 0° C, uz mogućnost oborina te pojave poledice.

Vrše se preventivni radovi na sprečavanju poledice na opasnim mjestima, a obavezno, između ostalog, na dionicama državnih i županijskih cesta s uzdužnim nagibom većim od 4% i horizontalnim krivinama polumjera manjeg od 300 metara.

12.2.1. Ovaj sud navedenu odredbu, jednako kao u ranijoj presudi drugostupanjskog suda, tumači na način da obvezno izvođenje preventivnih radova na sprečavanju poledice na dionicama državnih i županijskih cesta, s uzdužnim nagibom većim od 4% i horizontalnim krivinama polumjera manjeg od 300 metara, ne isključuje izvođenje navedenih preventivnih radova kada se radi o dionicama predmetnih cesta koje nemaju navedene karakteristike odnosno konfiguraciju. U tom smislu postoji obveza obavljanja preventivnih radova na sprečavanju poledice na opasnim mjestima.

12.2.2. S tim u vezi valja dodati da iz ophodarskog dnevnika proizlazi da je temperatura u trenutku prometne nesreće bila -2°C. Prema nalazu i mišljenju vještaka Stivena Šijaka, dio prometnice odnosno navedene županijske ceste gdje se dogodila prometna nesreća sadržava uspone te zavoje kolnika pri čemu navedeni vještak navodi da je, s obzirom na zemljopisno klimatske značajke područja, navedeno područje trebalo posipati solju ili sipinom. Također, prema rezultatima nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Miljenka Frica, mjesto prometne nesreće je posebnih osobina kolnika dok i navedeni vještak navodi da tuženik nije organizirao primjereno postupanje potrebno za otklanjanje opasnosti vezanih za osobine ceste.

12.2.3. Iz toga proizlazi da je mjesto prometne nesreće opasno mjesto u smislu citirane odredbe članka 71. Pravilnika.

12.2.4. Kod takvog stanja stvari uzrok predmetne prometne nesreće je neodržavanje ceste odnosno propuštanje pravovremeno posipati cestu uslijed čega je došlo do stvaranja poledice na kolniku. Na pravilnost navedenog zaključka, kod toga da tuženik nije postupio u skladu s odredbama članka 71. Pravilnika, nije od utjecaja sadržaj ophodarskog dnevnika niti izvedbenog programa rada zimske službe.

12.3. Napominje se da uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne radnje kao uzroka i nastanka štete kao posljedice. Prema adekvacijskoj teoriji među različitim događajima koji se mogu smatrati uzrocima nastale posljedice kao uzrok se uzima samo onaj koji je tipičan za nastanak određenog štetnog događaja odnosno koji redovito dovodi do određene štete. Uzročna veza koja treba postojati između štetne radnje i štete mora biti neprekinuta te dok ta veza postoji štetnik je odgovoran za posljedice štetne radnje.

13. S tim u vezi nikako se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi da je tužiteljeva osiguranica isključivo kriva za predmetnu prometnu nesreću. Naime, nesporna su utvrđenja prvostupanjskog suda da je tužiteljeva osiguranica vozila brzinom gotovo 30 km/h ispod ograničenja te da je vozilo kojim je upravljala imalo zimsku opremu (gume). S tim u vezi za izbjegavanje prometne nesreće, prema oba vještačenja, bila je potrebno natprosječna sposobnost vozača. U tom pogledu valja dodati da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev polazeći od činjenice da je njegova osiguranica doprinijela štetnom događaju u omjeru od 20%.

14. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da je, s obzirom na različitost rezultata dvaju vještačenja, trebalo provesti nadvještačenje.

14.1. Što se tiče u žalbi posebno osporene uzročno-posljedične veze između ozljeda tužiteljeve osiguranice, koje je zadobila 18. siječnja 2011. u predmetnoj prometnoj nesreći, i njezinog tjelesnog oštećenja odnosno invalidske mirovine naglašava se da postojanje navedene uzročno-posljedične veze jasno i razvidno proizlazi iz spisu priloženih isprava (prijava ozljede na radu, dokumentacija iz upravnog postupka priznavanja prava na invalidsku mirovinu i prava na naknadu za tjelesno oštećenje). Napominje se da su tuženik i umješač na pripremnom ročištu koje je održano 17. svibnja 2021., opreza radi, osporili postojanje navedene uzročno- posljedične veze (list 140. spisa), ali tijekom postupka nisu precizirali dokazni prijedlog u tom pogledu.

15. Dakle, žalbom nije doveden u pitanje zaključak da tuženik u ispunjavanju obveze iz profesionalne djelatnosti održavanja ceste nije postupao s povećanom pažnjom te prema pravilima struke i običajima-pažnjom dobrog stručnjaka, u skladu s odredbom članka 10. stavka 2. ZOO-a.

15.1. Ponovno se naglašava da je postupanje pažnjom dobrog stručnjaka u održavanju ceste od iznimnog značenja budući da nepostupanje tom vrstom pažnje može, u slučaju prometne nesreće, imati posljedice na život i zdravlje ljudi.

16. Glede žalbenih navoda kojima tuženik osporava odluku o troškovima parničnog postupka prihvaćaju se razlozi koje je u pobijanoj presudi iznio prvostupanjski sud. Kod toga da je u cijelosti izgubio spor tuženik nema pravo na naknadu troškova revizijskog postupka. Navedeno budući da se odluka o troškovima parničnog postupka, u pravilu, donosi na temelju konačnog uspjeha u parnici. Pritom su neosnovani tuženikovi žalbeni navodi da je njegova revizija doprinijela pravilnosti utvrđivanja činjeničnog stanja.

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak