Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-388/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dajani Bjedov, odvjetnici iz Zadra, Ruđera Boškovića 4, protiv tuženika: 1) GČ iz [adresa], kbr. 2/7 i 2) UČ iz [adresa], kčbr [katastarska čestica], zastupanih po punomoćniku Krešimiru Zoriću, odvjetniku iz Zadra, Braće Vranjanina 6b, radi činidbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2292/2023 od 19. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I Odbija se djelomično žalba tužitelja SČ kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2292/2023 od 19. veljače 2024. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan, a kojim se utvrđuje da je tuženik - protutužitelj SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva ½ dijela čest. 1011 k. o. [katastarska općina], Gladuša most, dvorište, površine 620 m2, što su tužitelji - protutuženici dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime tuženika – protutužitelja čest. 1011 k. o. [katastarska općina], Gladuša most, dvorište površine 620 m2 uz brisanje toga prava sa imena tužitelja – protutuženika te rješenje pod toč. I. izreke.

II Preinačuje se djelomično ista presuda i rješenje pod toč. II. izreke sudi tako da se djelomično prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan, a koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva za preostali ½ dijela čest. 1011 k. o. [katastarska općina], Gladuša most, dvorište, površine 620 m2, što su tuženici dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja uz brisanje toga prava sa imena tuženika.

III Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

“I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ Utvrđuje se da je tuženik - protutužitelj SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva čest. 1011 k. o. [katastarska općina], Gladuša most, dvorište, površine 620 m2, što su tužitelji - protutuženici dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime tuženika – protutužitelja čest. 1011 k. o. [katastarska općina], Gladuša most, dvorište površine 620 m2 uz brisanje toga prava sa imena tužitelja - protutuženika, uz solidarnu naknadu parničnog troška od 31.800,00 kuna, u roku od 15 dana.“

2. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

''I. Ne dopušta se preinaka tužbe od dana 17. listopada 2023.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 13.264,75 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev za naknadom troška odbija kao nesonovan.''

3. Protiv navedene odluke žalbu je izjavio tužitelj iz svih žalbenih razloga uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev kao osnovan, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Po ocjeni ovog suda, nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 191. st. 3. i čl. 192. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11. i 148/11., - dalje ZPP) na koju se ukazuje žalbom.

7. Neutemeljeno žalba navodi da sud u pogledu odluke kojom nije dopustio preinaku tužbe dana 17. listopada 2023. nema nikakvog obrazloženja, budući je sud u pobijanoj odluci jasno naveo kako nije dopustio preinaku tužbe od 17. listopada 2023. smatrajući da isto nije svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka.

8. Osim toga, neutemeljeno žalba navodi da bi se u konkretnom slučaju radilo o usklađenju tužbenog zahtjeva sa nalazom i mišljenjem vještaka mjernika, budući iz spisa predmeta jasno proizlazi da je upravo nakon zaprimanja skice lica mjesta od 4. rujna 2014., podneskom od 13. travnja 2015. tuženik-protutužitelj SČ naveo kako nema primjedbi, te u skladu sa navedenom skicom uređuje tužbeni zahtjev tako da isti glasi na način kako ga sud u izreci i navodi.

9. Ispitujući pobijanu odluku ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane odluke dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.

9.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

10. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Gladuša most, dvorište, površine 620 m2, koje vlasništvo da je stekao kupnjom od sada pok. AB., kojem je isplatio kupoprodajnu cijenu, a ovaj ga uveo u posjed koji je od tog vremena savjestan i zakonit.

11. Prije svega valja reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom poslovni broj Rev-917/2019-3 od 8. lipnja 2022. prihvatio reviziju tužitelja i ukinuo presudu ovog suda poslovni broj Gž-97/2018-3 od 20. rujna 2018. te je u obrazloženju svoje odluke naveo da je nesporna činjenica kako je tuženik isplatio pravnom predniku tužitelja 3.000,00 DEM, da ovaj sud nije cijenio iskaze svjedoka i stranaka niti je cijenio što predstavlja poštanska uputnica novčanog iznosa od 1.800,00 kn kao protuvrijednost 500,00 tadašnjih DEM, slijedom čega će u ponovnom postupku otkloniti navedene propuste, ocijeniti je li tuženik mogao steći predmetnu nekretninu djelomično ili u cijelosti te ovisno o tome donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

12. Među strankama nije sporno da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dvorište, površine 620 m2 upisana kao suvlasništvo BČ za 5/8 dijela i ĐČ za 3/8 dijela, da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 596 m2 i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 24 m2 sve k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina se na dan 9. prosinca 1995. nalazila unutar granica građevinskog područja naselja Ždrelac, da je prema rješenju o nasljeđivanju poslovni broj O-65/79, od 15. listopada 1981. iza smrti pok. ČČ, preminule **.**.1979., utvrđeno da su kao njeni nasljednici na predmetnoj nekretnini, tada oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju oporuke proglašeni sin MČ. UČ za ½ dijela, kćer VČ rođ. MČ za 4/16 dijela, te CČ ud. S i ZČ pok. S, svaki za po 2/16 dijela.

13. Dakle, iz navedenog rješenja o nasljeđivanju jasno proizlazi da je sada pok. MČ nasljeđivanjem stekao ½ dijela predmetne nekretnine, a da u vrijeme prodaje nekretnine 1995. godine, MČ nije bio vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka DČ koji je naveo da je njegova baka CČ rođakinja MČ te da je sporna nekretnina bila njihovo suvlasništvo svakog za po ½ dijela, misli da je suvlasnički dio njegove bake bio sa sjeverne strane, bliži kućama, te da je između njegove obitelji i obitelji MČ tek prije tri ili četiri godine došlo do diobe u kojoj diobi je sporna nekretnina pripala u vlasništvo obitelji MČ. Isto tako, i svjedok GČ (kasnije tuženik) u iskazu navodi da su od 2008. suvlasnici sporne nekretnine njegova majka BČ i OČ, a do tada je bila suvlasništvo ŽČ i njegovog oca RČ, svakog za po ½ dijela.

14. Da tužitelj nije bio jedini vlasnik sporne nekretnine u vrijeme kupoprodaje, je uostalom bilo poznato i tuženiku, što je potvrdio u stranačkom iskazu navodeći da prilikom kupoprodaje predmetne nekretnine nije provjeravao stanje u zemljišnim knjigama iako mu je RČ rekao da ima više vlasnika odnosno da je još samo NČ vlasnik iste, dok je i on osobno u katastru provjerio nakon zaključenja ugovora, da ova nekretnina uistinu ima više korisnika te da nakon rečene kupoprodaje nije platio porez, jer mu je RČ rekao kako imovinsko stanje na predmetnoj nekretnini nije sređeno.

15. Iz potvrde sačinjene u [adresa] 9. prosinca 1995. (list spisa 13) proizlazi da je MČ u istoj potvrdio prijem iznosa od 3.500 DM od SČ za zemljište k. č. [katastarska čestica] veličine 800 m2 koje se nalazi uz k. č. [katastarska čestica] te je iz uplatnice od 9. prosinca 1995. (list spisa 45) razvidno da je po nalogu SČ uplaćen iznos od 1.800,00 kuna, za primatelja MČ, [adresa], međutim bez obzira što nije navedeno na samoj uplati radi li se o posudbi, vraćanju dugovanja ili sl. za zaključiti je da bi se radilo o uplati kupoprodajne cijene.

16. Naime, uvažavajući stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je nesporna činjenica kako je tuženik isplatio pravnom predniku tužitelja 3.000,00 DEM, što uostalom proizlazi i iz suglasnih iskaza svjedokinje BČ, inače supruge pok. RČ te GČ, koji tvrde da se radilo o posudbi, ali da sada pok. RČ nije vratio taj novac SČ, dok je SČ u svom iskazu pojasnio da je prvotno ugovorena kupoprodajna cijena iznosila 3.000,00 DEM, međutim da su zaključili da je to nedovoljno pa je on putem pošte poslao još 500,00 DEM, po ocjeni ovog suda poštanska uputnica novčanog iznosa od 1.800,00 kn kao protuvrijednost 500,00 tadašnjih DEM predstavlja ostatak kupoprodajne cijene, odnosno očito je RČ platio 3.000,00 DEM na ruke te ostatak od 500,00 DEM poštanskom uplatnicom.

17. Nadalje, uvažavajući uputu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev 917/2019-3 od 8. lipnja 2022., kako će u ponovnom postupku sud ocijeniti je li tuženik mogao steći predmetnu nekretninu djelomično ili u cijelosti, ne ostavljajući zapravo mogućnost da tuženik nije mogao steći predmetnu nekretninu, ovaj sud je mišljenja da je tuženik predmetnu nekretninu stekao djelomično, a ne u cijelosti, budući je nesporno da u vrijeme sastavljanja potvrde odnosno kupoprodajnog ugovora, sada pok. RČ nije bio jedini vlasnik sporne nekretnine, već je bio suvlasnik za ½ dijela iste, jer se u to vrijeme nije podijelio s ostalim suvlasnicima, tako da isti nije mogao na SČ prenijeti više prava nego što ga sam ima, što znači da je tužitelj mogao steći predmetnu nekretninu samo za ½ dijela, tim više što mu je bilo poznato da prodavatelj nije jedini suvlasnik na nekretnini koja je bila predmet kupoprodaje, pri čemu se na konkretni slučaj ne može primijeniti odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-658/2010-2 od 24. siječnja 2012., gdje je predmet spora bilo utvrđenje ništetnosti kupoprodajnog ugovora, što ovdje nije slučaj.

18. Slijedom iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe čl. 373. a ZPP i čl. 380. toč. 2. ZPP.

19. Isto tako je valjalo preinačiti i odluku o trošku na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP, u vezi s člankom 166. st. 2. ZPP te čl. 154. st. 4. ZPP, budući su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, pa se određuje da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Zadru, 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica