Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-930/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu ovog suda Vlasti Feuš kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EK (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva financija (OIB52634238587) koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-231/2022-19 od 28. svibnja 2024., dana 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-231/2022-19 od 28. svibnja 2024.

II Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike plaće za razdoblje od 20. ožujka 2013. do 4. travnja 2018. bruto iznos od 293,76 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom pobliže navedenim u izreci presude (točka I. izreke) te trošak parničnog postupka u iznosu od 922,13 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci (točka II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude pravodobno se žali tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992.,58/93, 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. ispravak, 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. -Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022, 114/2022 i 153/23 - u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev, odnosno podredno istu ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe te predlaže da sud drugog stupnja istu odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tuženice je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, djelatnika Područnog carinskog ureda Rijeka, na radnom mjestu carinika, za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenih sati u razdoblju od 20. ožujka 2013. do 4. travnja 2018.

6. Spor u ovoj pravnoj stvari je spor male vrijednosti čl. 458. st. 1. ZPP u kojem sporu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 13. i 14. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa žalbeni razlozi koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nisu mogli uzeti u razmatranje. Žalba po svom sadržaju u osnovi sadrži i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na vrijednost postavljenog tužbenog zahtjeva taj žalbeni razlog nije dopušten (čl. 467. st. 1. ZPP).

8. Kako žalitelj izrijekom ne navodi u čemu bi se sastojala neka druga bitna povreda odredaba parničnog postupka zbog koje se presuda donijeta u sporu male vrijednosti može pobijati (čl. 467. st. 1. ZPP), to se nije ostvario žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

9. Stoga pobijana presuda nije ispitivana u odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kojeg tuženica također sadržajno ističe u žalbi, kao niti u odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1, u vezi s čl. 221.a i čl. 219. st. 1. ZPP.

10. Pošavši od utvrđenja da u [adresa] u kojoj je tužitelj radio u spornom razdoblju nije postojala evidencija radnog vremena za radnike u turnusu u koju su se radnici upisivali prilikom dolaska na rad i odlaska sa posla, što radnici nisu dobivali evidenciju radnog vremena na uvid, već su dobivali mjesečni obračun plaće u kojem je bio vidljiv broj sati koji su odradili te eventualno korištenje slobodnih dana ili ostvarenog prekovremenog rada, u kojima su evidentirani korišteni slobodni dani prema dostavljenim zamolbama za korištenje slobodnih dana i što je stručna služba u središnjem uredu Carinske uprave u Zagrebu bila zadužena za unos evidencije u centralni obračun plaće, sud prvoga stupnja prihvatio je navode tužitelja kako se u konkretnom slučaju treba uzeti u obzir nalaz i mišljenje pravne osobe Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb sačinjen na način da su uzeti u obzir iskorišteni slobodni dani evidentirani u obračunskim listama za isplatu plaća obzirom da su isti potkrijepljeni sadržajem zamolba za korištenje slobodnih dana dostavljenim (list 515- 522 spisa) te je obračun naknade neisplaćenih prekovremenih sati umanjen za iskorištene slobodne dane, slijedom čega je sukladno odredbi članka 10. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj: 92/05 i 107/07 - dalje: ZDS), članka 92. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 137/03 - dalje: ZR/04), članka 86. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09 i 61/11) i odredbe članka 65. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17 i 98/19) te odredbe članka 39. stavka 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 150/04, 77/07 i 98/07 - dalje: KU/04) i članka 44. stavka 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike 14 Poslovni broj: Pr-231/2022-19 i namještenike (Narodne novine, broj 93/08 - dalje: KU/08) kojima je propisano da se prekovremenim radom službenika koji rade u smjenama ili u turnusu smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog radnih fonda sati, koji je pak definiran kao sati koje službenik treba raditi u tekućem mjesecu a koji se dobije na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati, uzimajući u obzir tumačenje odredbe članka 44. stavka 10. i 12. KU/08 koje je na sjednici 16. svibnja 2012. dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora, prema kojem se prekovremeni sati rada djelatnika koji radi u turnusu dobiju na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati, koji se pak dobije na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8 sati, pri čemu u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom, a ako djelatnik radi na blagdan ili neradni dan određen zakonom, plaća mu se uvećava za rad blagdanom odnosno neradnim danom određenim zakonom, a prekovremeni rad obračunava mu se po isteku mjeseca, kao rad koji prelazi redovni mjesečni fond radnih sati tužitelju dosudio zatraženi iznos od 293,76 EUR-a koji se odnosi na isplatu naknade za ostvarene prekovremene sate rada umanjene za iskorištene slobodne dane sukladno recentnoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražene u Odluci Rev-4029/2019-2 od 26. siječnja 2021. na način kako je to iskazano u obračunskim listama za isplatu plaće (Varijanta A pisanog nalaza i mišljenja od 4. prosinca 2020.) sukladno odredbi članka 44. stavka 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 104/13) i odredbe članka 38. stavka 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN broj 112/17. i 12/18.), kojima je propisano da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat prekovremenog rada za 50%. prihvatio tužbeni zahtjev u iznosu od 293,76 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

11. U žalbenoj fazi sporna je primjena materijalnoga prava.

12. Odredbom članka 8. KU/13 koja je identična odredbi članka 8. KU 112/17 i 12/18 propisano je da je puno radno vrijeme službenika i namještenika 40 sati tjedno, raspoređeno u pet radnih dana, od ponedjeljka do petka, te da dnevno radno vrijeme ne može biti kraće od osam niti duže od 12 sati, osim u slučaju hitnoga prekovremenog rada, a službenik i namještenik mora biti obaviješten o rasporedu rada ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, u pisanom obliku, s točno naznačenim satom početka rada, osim u slučaju hitnog prekovremenog rada i drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, o čemu je službenika i namještenika nužno u pisanom obliku obavijestiti najmanje 24 sata unaprijed.

12.1. Prema članku 41. KU/13 koji je identičan članku 35. KU 112/17 i 12/18 plaću državnog službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, s time da su dodaci na osnovnu plaću - dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.

12.2. Odredbom članka 44. KU/13 i članka 38. KU/112/17 i 12/18 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada i to: – za rad noću 40%, – za prekovremeni rad 50% ,– za rad subotom 25%, – za rad nedjeljom 35%, – za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, – za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, – za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%,– za rad u turnusu 5%. Dodaci iz st. 1. međusobno se ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje. Za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu (pripravnost za rad), utvrđeno temeljem službene evidencije o satima provedenim na pasivnom dežurstvu, službeniku i namješteniku isplatit će se 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva. Radom u smjenama (smjenski rad) smatra se svakodnevni redovni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I.smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijelu dana. Rad u I. smjeni je od šest do 14 sati, u II. smjeni od 14 do 22 sata i u III. smjeni od 22 do 6 sati. Radom u turnusu smatra se rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48.

12.3. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom.

12.4. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena, te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati iz stavka 10. i 11. ovog članka međusobno se ne isključuju. Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

12.5. Sukladno naprijed citiranim odredbama važećih KU za državne službenike i namještenike prekovremeni radom smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda sati predviđen odredbom članka 44. stavak 12. KU/13 i članka 38. stavak 1 KU 112/17 i 12/18.

12.6. Mjesečni fond sati različit je po mjesecima i točno utvrđen za svaki mjesec ovisno o broju radnih dana u mjesecu zajedno sa radnim danima na koje se ne radi sukladno Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11) što kontrolira JOPPD obrazac kroz sustav porezne uprave za svakog djelatnika pojedinačno koji je vezan uz kontrolu izračuna uplate pripadajućeg doprinosa, poreza i prireza. Vrijednost sati rada za sve državne službenike i namještenike izračunava se na isti način tako da se osnovna plaća u dijelu s mjesečnim fondom sati sukladno Tumačenju Komisije za tumačenje odredba i praćenje KU za državne službenike i namještenike br. 27/44 od 20. svibnja 2014.

13. Službenici koji su ostvarili prekovremene sate rada sukladno odredbi članka 44. KU/13 i članka 38. KU 112/17 i 12/18 ostvaruju pravo na uvećanje osnovne plaće za sate prekovremenog rada od 50% jer se navedeni dodaci ne isključuju.

13.1. Definicija plaće i dodataka na plaće propisana je člankom 35. KU za državne službenike i namještenike NN 112/17 i 12/18 te je identična definiciji iz članka 41. KU/13 koja navodi da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža dok su dodaci na osnovnu plaću dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaća. Isto tako osnovna plaća uvećava se za svaki sat rada definiran člankom 38. KU za državne službenike i namještenike 112/17 i 12/18 i člankom 44. KU/13. Mjesečni fond sati različit je po mjesecima i točno utvrđen za svaki mjesec ovisno o broju radnih dana u mjesecu i radnih dana na koje se ne radi sukladno Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH te se obračunava unutar sustava COP-a i jedinstveno je za sve službenike carinske uprave.

14. Suprotno žalbenim navodima pravilno je sud prvoga stupnja prihvatio kao mjerodavnu varijantu nalaza i mišljenja iz Tabele A, budući je pravilno prihvatio navode tužitelja kako se u konkretnom slučaju treba uzeti u obzir nalaz i mišljenje pravne osobe Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb sačinjen na način da su uzeti u obzir iskorišteni slobodni dani evidentirani u obračunskim listama za isplatu plaća obzirom da su isti potkrijepljeni sadržajem zamolba za korištenje slobodnih dana dostavljenim u sudski spis na (list 515-522 spisa), a budući je obračun naknade neisplaćenih prekovremenih sati umanjen za iskorištene slobodne dane. Ujedno, pri tome je cijenio činjenicu što u [adresa] u kojoj je tužitelj radio u spornom razdoblju nije postojala evidencija radnog vremena za radnike u turnusu u koju su se radnici upisivali prilikom dolaska na rad i odlaska sa posla, što radnici nisu dobivali evidenciju radnog vremena na uvid, već su dobivali mjesečni obračun plaće u kojem je bio vidljiv broj sati koji su odradili te eventualno korištenje slobodnih dana ili ostvarenog prekovremenog rada, u kojima su evidentirani korišteni slobodni dani prema dostavljenim zamolbama za korištenje slobodnih dana i što je stručna služba u središnjem uredu Carinske uprave u Zagrebu bila zadužena za unos evidencije u centralni obračun plaće.

15. Slijedom navedenoga suprotno žalbenim navodima tuženice, pravilno je sud prvoga stupnja sukladno odredbi čl. 10. ZDS, čl. 92. ZR/04, čl. 86. ZR/09 i odredbe čl. 65. ZR 93/1 te odredbe čl. 39. st. 10. i 12. KU/04 i čl. 44. st. 10. i 12. KU/08, prihvatio tužbeni zahtjev u iznosu od 293,76 EUR-a, a koji se odnosi na isplatu naknade za ostvarene prekovremene sate rada umanjene za iskorištene slobodne dane te sukladno odredbi članka 44. st. 1. KU 104/13 i odredbe čl. 38. st. 1. KU 112/17. i 12/18.), kojima je propisano da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat prekovremenog rada za 50%.

16. Žalbene navode tuženice koji nisu od odlučnog značaja ovaj sud nije ocijenio (članak 375. st. 1. ZPP-a).

17. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo iz gore citiranih odredaba .

18. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tužitelja (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023).

18.1. Neosnovan je žalbeni navod tuženice da je sud prvoga stupnja trebao primijeniti odredbu čl. 157. ZPP odlučujući o troškovima parničnog postupka, jer tuženik nije priznato tužbeni zahtjev u cijelosti, već u visini od 172,23 kn/22,85 EUR[1] . Imajući u vidu činjenicu da nije donesena presuda na temelju priznanja u navedenoj visini, pravilno je sud prvoga stupnja dosudio trošak parničnog postupka, a budući bi tužitelj i primjenom odredbe čl. 154. st. 3. ZPP uspio u pretežitom dijelu tužbenog zahtjeva, pa bi trošak parničnog postupka bio dosuđen u istom iznosu.

18.2. Odluka o kamatama na parnični trošak pravilno se temelji na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; u daljnjem tekstu: OZ).

19. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovu čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tuženice te potvrditi prvostupanjsku presudu.

20. Zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen jer je tuženica odbijena sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 7. svibnja 2025.

Sudac:

Vlasta Feuš