REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-2491/23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Romini Markovinović u pravnoj stvari tužitelja V M V d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23297037102, kojeg zastupa odvjetnik Ivan Župan, odvjetnica Melita Babić i odvjetnik Luka Antunović iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. sa sjedištem u [adresa] protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik FĆ, odvjetnik iz [adresa], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 22. travnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 07. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju V M V d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23297037102, zastupan po direktoru MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 248,67 EUR (slovima: dvjesto četrdeset osam eura i šezdeset sedam centi) / 1.873,60 kn (slovima: tisuću osamsto sedamdeset tri kune i šezdeset lipa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotna poena tekućom od dana 07. srpnja 2023. godine pa do isplate, u roku od 15 dana", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 125,00 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio tužbu 27.05.2023. radi isplate iznosa od 248,67 eur. U tužbi i tijekom postupka je naveo da je u prometnoj nesreći dana 31.03.2023. oštećeno vozilo u vlasništvu ŠĆ iz [adresa].Navodi da je tužitelj izvršio popravak vozila te ispostavio račun br. 375-VP1-1/2023, a koji račun u ukupnom iznosu od 2.260,12 EUR /17.028,89 kn (PDV uključen ) sukladno Cjeniku tužitelja, a koji račun je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tuženik je likvidirao račun za iznos od 1.897,46 eur te dana 13.07.2023. isplaćuje iznos od 113,99 eur, dakle tuženik je platio iznos od sveukupno 2.011,45 EUR / 15.155,27 kn po računu, međutim nije platio iznos od 248,67 EUR / 1.873,60 kn, a koji predstavlja razliku u visini cijene satnice za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koje naplaćuje tužitelj. Oštećeni ŠĆ je svoje potraživanje ustupio tužitelju.

Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporio tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju navodeći da je osobno vozilo marke FORD FOCUS, reg. oznake [registarska oznaka], na dan 31. ožujka 2023. godine nije bilo osigurano kod tuženika po polici obveznog osiguranja, već kod Adriatic osiguranja d.d. te oštećenik kao vlasnik vozila nema pravo potraživati naknadu štete na vozilu po polici obveznog automobilskog osiguranja svog vozila. Navodi da oštećenik nije poduzeo sve potrebne mjere da bi smanjio štetu te da prilikom odabira auto servisne radionice nije postupao s pažnjom dobrog domaćina te odbrao servisera po znatno jeftinijoj cijeni rada od cijene koju navodi tužitelj. Osporava valjanost o ustupu potraživanja.

Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presliku računa broj 375-VP1- 1/2023 ( list 8 spisa), Zapisnik o izvidu štete od 13.06.2023. ( list 9 spisa), e-mail korespondenciju ( list 10-11 spisa), bankovna transakcija plaćanje naknade štete ( list 12-13 spisa), Ugovor o ustupu tražbine od 06.07.2023. ( list 15-16 spisa), notifikacija od dana 06. srpnja 2023. godine i potvrda o primitku ( list 17-21 spisa), sudska praksa ( list 22-25, 32-47 spisa), Dopis Agancije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20.02.2020. ( list 28 -31 spisa), Izvadak iz sudskog registra za tužitelja ( list 59-61 spisa), Računi o popravku vozila marke Ford u ovlaštenom servisu FORD LACKOVIĆ s potvrdama o plaćanju ( list 62- 69 spisa), računi, nalozi za isplatu i transakcije ( list 73-96 spisa).

Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

Predmet spora jest tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 248,67 eura na ime popravka vozila, a koji iznos se odnosi na razliku u visini cijene sata za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koju naplaćuje tužitelj.

Među strankama nije sporno da je vozilo popravljeno prema izvidu štete od strane tuženika, kao i da je tuženik isplatio tužitelju račun djelomično u iznosu od 2.011, 45 eur.

Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva u cjelini s obzirom na istaknute prigovore tuženika (aktivna i pasivna legitimacija, visina tužbenog zahtjeva radi li se o ugovornoj odgovornosti ili odgovornosti na temelju police obveznog osiguranja). Sporno je i pravo ustupitelja na naknadu.

Uvidom u izvid štete (list 9 spisa), kojeg je sastavio tuženik, sud je utvrdio da je vozilo u vlasništvu oštećenika ŠĆ Darko, marke Ford, oštećeno u prometnoj nesreći koja se dogodila 31.03.2023. U tuženikovom izvidu štete navedena su oštećenja na predmetnom vozilu koja su nastala u prometnoj nesreći .

Uzimajući u obzir da je tuženik u povodu zahtjeva oštećenika za naknadu štete izvršio pregled vozila, sastavio izvid štete u kojem je naveo oštećenja te i ponudio 1.897,46 eur, to je vjerojatno da se 31.03.2023. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao osiguranik tuženika.

Međutim, neovisno o navedenom, u parničnom postupku radi naknade štete ili bilo koje druge osnove ne može se odlučivati na razini vjerojatnosti, a radi se o bitnim činjenicama, nego na temelju pune izvjesnosti, a to ovdje nije slučaj. Naime, iz isprava u spisu ne proizlazi i tuženikova pasivna legitimacija. To stoga što nema isprava iz koje bi sud mogao utvrditi tko je vlasnik vozila koje je sudjelovao u štetnom događaju, koje reg. oznake odnosno u kojoj bi bilo naznačena osoba kao tuženikov osiguranik štetnik i njen broj police automobilskog osiguranja.

Dakle, iz isprava u spisu ne proizlazi tuženikova pasivna legitimacija odnosno ne postoji dokumentacija iz kojeg bi sud mogao utvrditi o kakvoj se odgovornosti radi, tko je tuženikov osiguranik štetnik i broj police automobilskog osiguranja pa da bi time tuženik bio pasivno legitimiran kao osiguratelj štetnika, a s obzirom da su tražbine tužitelja nastale uslijed otklanjanja štete za koje vrijede različite vrste odgovornosti, odnosno izvanugovorna odogovrnost za štetu koja se plaća na temelju police obveznog osiguranja ( u kojoj tuženik štetu nadoknađuje po principu odgovornosti za svog osiguranika), te ugovorna odgovornost za štetu koja se plaća na temelju police kasko osiguranja, za svaku od navedenih šteta primjenjuju se druge odredbe materijalnog prava.

Iako iz podneska od 23.10.2023. proizlazi da tužitelj potražuje naknadu štete po svojem računu popravka vozila i temeljem izvida štete br. 2310277853 Osnovni +2 Naknadni, a sve prema polici obveznog osiguranja štetnika, takvi navodi nisu dostatni da bi se utvrdila pravna osnova temeljem koje proizlazi pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja niti je tužitelj određeno naveo policu osiguranja iz koje proizlazi pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja za isplatu osigurnine, ako se radi o ugovornoj obvezi po kasko polici ili za naknadu štete, ako se radi o polici osiguranja od automobilske odgovornosti i izvanugovornoj odgovornosti za štetu, i pritom izložio ujedno i sve pretpostavke odgovornosti za štetu ( štetnik, štetna radnja, protupravnost štetne radnje i uzročna veza između štetne radnje i štete).

U takvoj situaciji kako je teret dokaz na tužitelju u smislu pasivne legitimacije i i odgovornosti tužitelj je svakako trebao predložiti dokaze kojim dokazuje osnovanost odnosno pasivnu legitimaciju, a tužitelj na okolnost pasivne legitimacije nije predlagao dokaze. Na ročištu dana 22.04.2025. tužitelj je predlagao, bez obzira što je tijekom čitavog postupka sporna pasivna legitimacija, dokaze na okolnost visine, popravka vozila, okolnosti nastanka nezgode te sklapanja ugovora o ustupu, a ne na okolnost pasivne legitimacije, a s druge strane očito je da se odgovornost tuženika ne temelji niti na polici kasko osiguranja pa da bi predmetnu štetu tuženik bio obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20, 151/22) te Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05., 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 155/23).

Činjenica obrade štete u mirnom postupku i plaćanje određenog novčanog iznosa od strane osiguratelja prije pokretanja parničnog postupka prema mišljenju ovog suda ne može predstavljati presumirano priznanje pasivne legitimacije osiguratelja i njegove odgovornosti za štetu jer se, naime, može raditi primjerice recimo i o zabuni.

Isto tako, obrada štete od strane tuženika od 13.06.2023. nema značaj priznanja duga ( čl. 240. ZOO-a), a osim toga, priznanje duga je relevantno samo u smislu instituta zastare i prekida zastare.

Je li netko nešto platio po bilo kojoj osnovi niti u kojem slučaju ne znači da bi bio dužan platiti i ostatak jer se može platiti i tuđi dug.

Stoga, sud je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenio osnovanim.

Slijedom navedenog sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim i presudio kao u toč. I izreke presude.

S obzirom na zauzeta pravna shvaćanja dana u obrazloženju, sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim, te je odbio dokazne prijedloge tužitelja jer su usmjereni na utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva i okolnosti nastanka štetnog događaja, a kako ne postoji osnov za naplatu takve dokaze nije potrebno provoditi. Valja opet reći da tužitelj i nije predlagao saslušanje svjedoka oštećenika na okolnost pasivne legitimacije odnosno osobe štetnika, eventualnog osiguranika tuženika, a to nije učinio niti u podnesku od 20.10.2023. u kojem navodi samo da naknadu štete potražuje prema računu popravka i temeljem izvida štete br. 2310277853, a sve prema polici obveznog osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, a koju nije dostavio ili predložio druge dokaze na tu okolnost. Tužitelj u svakom slučaju mora znati tko je štetnik i ne može sud pribavljati police osiguranja koje su ugovorene kod tuženika, ako su ugovorene. Sud izvodi dokaze samo radi provjere da li postoje one činjenice koje su stranke iznijele, a tužitelj tijekom postupka nije iznio konkretne činjenice na temelju kojih bi se identificirao štetnik, a nije jasno da li eventualno do saznanja o tim činjenicama nastoji doći nakon izvođenja dokaza. Stoga tako predložene dokaze sud nije provodio.

Tuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 142/12, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 u tekstu: OT), i to: za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištu 22.04.2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za 25% PDV-a odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 125,00 EUR.

U Zagrebu, 07. svibnja 2025. godine

S u d a c:

Romina Markovinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po pun.