Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-121/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv BG zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. (Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog BG, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru pod poslovnim brojem K-496/2024-34 od 4. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se djelomično žalba optuženika te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri, tako da se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11 ukida.
II. U preostalom dijelu žalba optuženika BG odbija se kao neosnovana, te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog sud u Bjelovaru optuženi BG je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11 te je optuženi BG na temelju odredbe članka 139. stavka 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženiku BG je uračunato se vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 16. rujna 2024., pa nadalje.
1.2 Optuženiku BG je temeljem članka 68. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera
obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati u trajanju izvršenja kazne zatvora izrečene ovom presudom, dok mu je temeljem članka 73. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve GG, rođene **.**.1961., u trajanju od 3 (tri) godine.
1.3. Temeljem članka 148. stavak 6. ZKP /08 optuženik BG, je oslobođen obveze podmirenja troškova postupka iz članka 154. stavak 2. točka 1. – 5. ZKP/08, nužnih izdataka i naknada branitelja postavljenog po službenoj dužnosti Ozrena Korušeca, odvjetnika iz [adresa] i obveze podmirenja troška postupka koji se odmjerava u paušalnom iznosu, temeljem članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. ZKP/08.
2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi BG putem branitelja Ozrena Korušeca, odvjetnika iz [adresa] zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje podredno da pobijanu presudu preinači i optuženika BG oslobodi optužbe za djelo koje mu se stavlja na terete te naposljetku da sudu drugo stupnja optuženiku eventualno izrekne blažu sankciju. Ujedno je optuženik tražio da se njega i branitelja pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća.
2.1. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru uz prijedlog sa drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika odbije kao neosnovanu.
2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
2.3. Sjednica je održana u prisutnosti zamjenika županijske državne odvjetnice u Dubrovniku Dominka Hladila, optuženog BG nazočnog putem video veze i zamjenice branitelja okrivljenika, odvjetnice Sandre Wagner. Pozvan da na sjednici iznese svoj stav optuženik je rekao da je on priznao djelo za koje je oglašen krivim te da mu je žao ako se oštećena uplašila njegovih riječi.
3. Žalba optuženog BG je djelomično osnovana.
4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ali tu žalbenu osnovu zakonski ne označava, niti obrazlaže u čemu bi se ona konkretno sastojala. Navedeni žalbeni razlog se sadržajno odnosi na povredu kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 1. ZKP/08 a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.
4.1. Ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, nije utvrđeno da su pobijanom presudom počinjene postupovne povrede na koje je ovaj drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti, temeljem članka 467. stavak 1. ZKP/08.
5. Optuženik se žali i zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 1. ZKP/08 navodeći u svojoj žalbi da optuženikove riječi iz pisma koje je uputio odvjetnici GG ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju ubojstvom druge osobe u smislu odredbe članka 139. stavak 2. KZ/11 imajući u vidu kontekst optuženikovog pisma - koje nastaje isključivo kao procesna radnja u postupku utvrđenja bračne stečevine koji je pokrenuo pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu iz čijeg sadržaja jasno proizlazi da je optuženik spornim pismom isključivo htio pozvati protivnu stranu u sudskom postupku na mirno rješenje postupka, pri čemu izričito navodi da nikome ne želi zlo i da sve želi riješiti u skladu sa zakonom.
5.1. Sasvim suprotno tome, polazeći od sadržaja i smisla zakonskog opisa kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika. Optuženik treba imati na umu da za ostvarenje obilježja inkriminiranog kaznenog djela nije od značaja je li upućenu prijetnju imao namjeru ostvariti i je li nekome naudio već je bitno predstavljaju li izrečene riječi ozbiljnu prijetnju smrću. Kada se ima na umu da je optuženik u inkriminirano vrijeme bio u lošim međuljudskim odnosima sa svojom bivšom izvanbračnom suprugom koju je zastupala odvjetnica GG kojoj je optuženik napisao i poslao pismo koje je sadržavalo sporne inkriminirane navode pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da napisane riječi predstavljaju ozbiljnu prijetnju jer te riječi izlaze iz konteksta normalnog obraćanja pogotovo imajući u vidu da je oštećena sadržaj pisma koje joj je uputio optuženik doživjela sa strahom i zabrinutošću. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je parnični postupak optuženiku bio povod da pismom, ne samo dade do znanja koji je njegov interes u tom parničnom postupku, već da GG, doista krajnje ozbiljno, ukaže o svojoj spremnosti da oduzme vrijeme- život, ukoliko po njemu postavljene posljednje granice ispriječe se u ostvarenja toga cilja. Takvim svojim postupanjem prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika kad je ustvrdio da njegova radnja predstavlja sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11 te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o ozbiljnoj prijetnji smrću pa je optuženik ispravno proglašen krivim da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11.
5.2. Nadalje, optuženik se žali da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta izricanju sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11 jer kod optuženika BG nalazom i mišljenjem vještaka psihijatrijske struke nisu utvrđene duševne smetnje, nije utvrđena bitno smanjena ubrojivost niti je kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 kazneno djelo s minimalno zapriječenom kaznom zatvora od jedne godine te je izricanjem navedene sigurnosne mjere sud prvoga stupnja prekoračio je ovlast koju ima po Kaznenom zakonu i na opisani način počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 4. ZKP/08
5.3. U pravu je optuženik kad u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na njegovu štetu kad mu je izrekao sigurnosnu mjeru sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11. Ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona na štetu optuženika iz članka 469. točke 5. ZKP/08 u svezi sa člankom 68. KZ/11, i to što je odlukom o sigurnosnoj mjeri prekoračio ovlast koju ima po zakonu.
5.4. Naime, odredbom članka 68. stavka 1. KZ/11 propisano je kako će sud sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja izreći počinitelju koji je kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od 1 (jedne) godine ili više počinio u stanju bitno smanje ubrojivosti, ako postoji opasnost da bi ta osoba zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina bitno smanjena ubrojivost mogla u budućnosti počiniti teže kazneno djelo.
5.5. Prvostupanjski sud prihvatio je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. Edithe Vučić koja je zaključila kako je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv uslijed čega mu se ni ne može izreći sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja.
6. Optuženik se žali i zbog odluke o kaznenoj sankciji obrazlaži taj žalbeni osnov navodima da optuženik nije dolazio ni na koji način u kontakt sa žrtvom, da je otac dvoje malodobne djece o kojima je dužan skrbiti te da je prvostupanjski sud podcijenio olakotne okolnosti kad ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci.
6.1. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za proces individualizacije kazne, odnosno, pravilno je vrednovao odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere kazne kad je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci.
6.2. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenog djela zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
6.2. Prilikom odluke o okolnostima koje utječu na vrstu i mjeru kazne prvostupanjski sud je ispravno optuženiku kao olakotne okolnosti cijenio njegove osobne prilike (otac dvoje malodobne djece) dok mu je kao otegotnu okolnost pravilno cijenio raniju osuđivanost zbog istovrsnog kaznenog djela.
6.3. Imajući na umu sve ovako utvrđene okolnosti, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11) te imajući na umu činjenicu da ranija osuda očito nije utjecala na optuženika da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim društvenim normama ponašanja, onda ovaj drugostupanjski sud smatra da je kazna zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci, na koju je optuženik osuđen po prvostupanjskom sudu, primjerena svim navedenim okolnostima i da će se kaznom zatvora u tom trajanju ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno da će ta kazna u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.
6.4. Prema ocijeni ovoga suda blaža kazna ne bi bila primjerena okolnostima iz članka 47. KZ/11 koje se relevantne za izbor vrste i mjere kazne, a koje egzistiraju na strani optuženika, niti bi blažom kaznom bila ostvarena sveukupna člankom 41. KZ/11 propisana svrha kažnjavanja, a pogotovo blažom kaznom ne bi u dovoljnoj mjeri bila prema optuženika izražena društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, niti bi ona djelovala na njega, ali i na druge da ne čine kaznena djela. Stoga žalba optuženika zbog odluke o kazni nije osnovana.
7. Ovaj sud pobijanu presudu ispitao je i po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 1 i 2. ZKP/08 te nije našao povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Radi svega naprijed navedenog djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika zbog prekoračenja ovlasti prvostupanjskog suda koje ima po zakonu izricanjem sigurnosne mjere iz članka 68. KZ/11 pobijana presuda je temeljem članka 486. stavak 1. ZKP/08 djelomično preinačena, a u preostalom dijelu je žalba optuženika odbijena kao neosnovana te je temeljem članka 482. ZKP/08 u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena.
Dubrovnik, 7. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Domagoj Raguž
