Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-252/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marte Jelić, kao predsjednice vijeća, te Domagoja Raguža i Srđana Kuzmanića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika VE, zbog kaznenog djela iz članka 147.. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika VE, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, pod brojem K- 5/2021 od 6. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika VE kao neosnovana i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Virovitici K-5/2021 od 6. rujna 2021. optuženi VE proglašen je krivim za kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 i kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavak 1. KZ/11, te mu je za kazneno djelo iz članka 147. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 utvrđena novčana kazna u iznosu od 30 (trideset) dnevnih iznosa, što s obzirom na visinu dnevnog dohotka od 210,21 kn iznosi 6.306,30 kn (šesttisućatristotinešestkunaitridesetlipa), a za kazneno djelo iz članka 147. stavak 1. KZ/11 utvrđena novčana kazna u iznosu od 30 (trideset) dnevnih iznosa, što s obzirom na visinu prosječnog dnevnog dohotka od 210,21 kn iznosi 6.306,30 kn (šesttisućatristotinešestkunaitridesetlipa). Temeljem članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženi je osuđen na jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 40 (četrdeset) dnevnih iznosa, što s obzirom na visinu dnevnog iznosa od 210,21 kn (dvijestotinedesetkunaidvadesetjednalipa), ukupno iznosi 8.408,40 kn (osamtisućačetiristotineosamkunaičetrdesetlipa), te je potom na temelju članka 56. KZ/11 okrivljenom izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena jedinstvena novčana kazna neće izvršiti ako okrivljeni u vremenu od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - dalje u tekstu: ZKP/08) je odlučeno da je okrivljenik dužan privatnom tužitelju naknaditi nužne izdatke i nagradu i nužne izdatke punomoćnika privatnog tužitelja, te platiti paušalnu svotu u iznosu od 300,00 kuna, sve u roku 15 dana.

2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženi VE, putem svog branitelja Zlatka Šimeka, odvjetnika iz [adresa], pobijajući je zbog svih žalbenih razloga, a posebno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, uz prijedlog da se prihvati žalba, preinači pobijana presuda na način da se okrivljeni VE oslobodi optužbe, podredno ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Održana je sjednica vijeća, na koju nisu pristupili privatni tužitelj SE, punomoćnik privatnog tužitelja Mirko Petraš, odvjetnik iz [adresa], okrivljeni VE, te branitelj okrivljenog Zlatko Šimek, odvjetnik iz [adresa], za koje je dostava poziva uredno iskazana.

5. Žalba optuženika VE nije osnovana.

6. Optuženi je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, međutim, žalitelj ne navodi konkretno koju bitnu povredu odredaba postupka je počinio prvostupanjski sud, niti je na bilo koji način argumentira. Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavak 1. točke 1. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka, stoga nije osnovana optuženikova žalba po navedenoj žalbenoj osnovi.

7. Suprotno žalbenim navodima optuženika, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je iskaz privatnog tužitelja SE istinit, budući je isti u suglasnosti s materijalnom dokumentacijom i to screen shotom poruke sms poruke, screen shotom objave sa Facebooka, te dopisa Hrvatskog Telekoma d.d. od 17. svibnja 2021. iz kojeg je vidljivo da je 3. siječnja 2021. registriran telekomunikacijski promet upućen između pozivnog broja [broj telefona] kojeg koristi optuženi VE na pozivni broj [broj telefona] kojeg koristi privatni tužitelj SE.

8. Jednako tako, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je obrana optuženika neistinita u kojoj tvrdi da on nije uputio sms poruku privatnom tužitelju sadržaja "Papučaru ako misliš da nemam muda, ajmo se nas dvojica naći sutra u 4 oka da popričamo, Ti da imaš muda, ne bi me blokirao zec jedan"., jer je iz screen shota SMS poruke vidljivo da je SMS poruka uvredljivog sadržaja poslana upravo s korisničkog broja [broj telefona], koji koristi okrivljenik. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je optuženikova obrana neistinita kada navodi da nikada nije objavio na svom Facebook profilu sadržaj "No imamo i bolesnih ljudi kao što je ovim slučajem SE iz [adresa], "Kakav to retard mora biti?", te "Da li da i za njega skupimo novac kako bi mu osigurali liječenje i smještaj na psihijatrijskom odjelu", a uz to objavio najmanje 4 fotografije privatnog tužitelja, jer je iz screen shotova vidljivo da je navedeni sadržaj objavljen od strane Facebook profila pod imenom VE, te da je pod tom objavom označeno još 33 Facebook profila, a navedeno potvrđuje i svjedok ZE kada iskazuje da je vidio objavu okrivljenika VE.

9. Budući je žalba optuženika VE usmjerena i na odluku o kazni, to je ovaj sud u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno cijenio olakotne okolnosti na strani optuženog i to da je osoba koja nije ranije osuđivana, dok nisu nađene otegotne okolnosti na strani optuženika.

10. Uzevši u obzir naprijed navedenu olakotnu okolnost i nepostojanje otegotnih okolnosti na strani optuženika, ovaj sud smatra da je za kazneno djelo iz članka 147. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 i za kazneno djelo iz članka 147. stavak 1. KZ/11, utvrđene novčane kazna u iznosu od po 30 (trideset) dnevnih iznosa, što iznosi po 6.306,30 kn,, te temeljem članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 izrečena jedinstvena novčana kaznu u iznosu od 40 (četrdeset) dnevnih iznosa, što iznosi 8.408,40 kn, te je potom temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena jedinstvena novčana kazna neće izvršiti ako okrivljeni u vremenu od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo, predstavlja primjerenu kaznu svim navedenim okolnostima, uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

11. Takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini.

12. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bile ostvarene i ostale povrede predviđene u članku 476. ZKP/08, to je presuđeno kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Dubrovniku 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Marta Jelić