Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-922/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima-odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, odvjetnicima u Varaždinu, Pavlinska 5, protiv tuženice II, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima-odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d., odvjetnicima u Varaždinu, radi tužbe za ispravak, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-44/2021- 37 od 31. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja RI i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-44/2021-37 od 31. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva tužene II, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] na čkbr. [katastarska čestica] Cvjetna ulica, voćnjak sa 878 m2, dvorište sa 401 m2, nadstrešnica sa 13 m2, garaža sa 43 m2 i kuća sa 127 m2 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/1 dijela, a temeljem Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu posl.br. Z-2107/18, Z-13813/17, Z- 2586/2011-7159 od dana 24. srpnja 2020.g.

Nalaže se upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi Rješenja Općinskog suda u Varaždinu posl.br. Z-2107/18, Z-13813/17, Z-2586/2011-7159 od dana 24. srpnja 2020.g. te uspostava ranijeg z.k. stanja na način da se kao suvlasnici nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] Cvjetna ulica, voćnjak sa 878 m2, dvorište sa 401 m2, nadstrešnica sa 13 m2, garaža sa 43 m2 i kuća sa 127 m2 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjiže tužena II [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] i tužitelj RI, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] s neodređenim suvlasničkim omjerom.

Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe." kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnične troškove u iznosu od 1.250,00 Eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. svibnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

2. Protiv uvodno označene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. U žalbi ističe da suprotno zaključku prvostupanjskog suda u spisu predmeta nema niti jednog materijalnog dokaza da bi tuženica i njezin pokojni suprug kupili dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U spornom Ugovoru o kupoprodaji od 18. kolovoza 1993. jasno se navodi kako su kupci (II i ZI) kupili dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je čestica naknadno precrtavana jednostrano od strane kupca. Tuženica i njezin pokojni suprug nikada nisu priložili dokaz da bi i po tom Ugovoru isplatili kupoprodajnu cijenu, a još manje da su tražili ili dobili tabularnu ispravu. Da se taj Ugovor odnosio na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vidljivo je i iz naknadnog Ugovora od 16. travnja 2008. kojim su tuženica i njezin pokojni suprug nastojali revitalizirati i osnažiti navedeni Ugovor od 18. kolovoza 1993. I u tom Ugovoru se navodi kako je predmet kupoprodaje iz 1993. bio dio kat. čest. [katastarska čestica] i to 48,75 m2. Stoga zaključak suda da su ZI i ĆI prodali baš dio kat. čest. [katastarska čestica] ne stoji. Nije točan zaključak kako se ZI i ĆI nisu usprotivili gradnji septičke jame već je dokaz njihova protivljenja postupak uređenja međe u kojem je zaključena sudska nagodba. Nakon te sudske nagodbe zaključen je Ugovor od 18. kolovoza 1993. Ukoliko su taj Ugovor tuženica i njezin suprug ispunili postavlja se pitanje zašto su napadali sudsku nagodbu. U predmetu posl. br. P-1577/11 Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu ZI i II odbijeni su sa tužbenim zahtjevom te žalba upućuje na navod ĆI iz odgovora na tužbu. Tuženica nije priložila dokaz da je isplatila kupoprodajnu cijenu po Ugovoru iz 1993., a osim toga eventualne greške mogu se jedino ispraviti pisanim dodatcima osnovnom Ugovoru, a ne na način da se precrtavaju i slično. Sud nije uzeo u obzir činjenicu da su tuženica i njezin pokojni suprug pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda broj P-555/09 odbijeni sa tužbenim zahtjevom kojim je traženo utvrđenje da je suvlasnikom nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na prijeporu koji je predmetom i ovog postupka. Slijedom iznesenog predlaže se uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj ne konkretizira bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu nije našao da bi pri donošenju pobijane presude sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst 25/13. i 70/19.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP niti da je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da se utvrdi pravno nevaljanom uknjižba prava vlasništva na ime tuženice na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te naloži upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se kao suvlasnici navedene nekretnine uknjiže tuženica i tužitelj s neodređenim suvlasničkim omjerom.

7. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da isti nije uspio osporiti upis tuženice kao vlasnice novoformirane kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno dokazati svoje pravo suvlasništva u neodređenom omjeru glede navedene nekretnine. Također prvostupanjski sud osim primjene odredbe čl. 197. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17. i 63/19.) ukazuje i na odredbu čl. 395. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14. i 81/15.; dalje ZVDSP) odnosno da se od dana stupanja na snagu tog Zakona odredbe propisa koji su na snazi, a različito uređuju pripadanje zgrada odnosno dijelova zgrada od pripadanja zemljišta, mogu tumačiti i primjenjivati samo u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine.

7.1. Ovaj sud smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno i da je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

8. Naime, iz spisa predmeta kao nesporno proizlazi:

- da je novoformirana kat. čest. [katastarska čestica] nastala od dijela površine stare čestice 2461/3 k. o. [katastarska općina] te kat. čest. [katastarska čestica] kuća i dvorište, 2461/9 i kat. čest. [katastarska čestica] iste k.o.,

- da je veći dio površine stare čestice 2461/3 k. o. [katastarska općina] ušao u sastav novoformirane kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja nije predmet spora,

- da je u zemljišnoknjižnom predmetu povodom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] rješenjem posl. br. Z-2107/18, Z-13813/17, Z-2586/2011-7159 prihvaćen prigovor tuženice te je ispravljeno zemljišnoknjižno stanje u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kat. čest. [katastarska čestica] na način da se u listu B briše kao suvlasnik u neutvrđenom omjeru tužitelj uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini u korist tuženice za cijelo te

- da je tužitelj, budući da protiv navedenog rješenja nije dopuštena žalba, po ovlaštenju iz odredbe čl. 197. ZZK ustao tužbom za ispravak s prijedlogom kako je to navedeno pod toč. 6. obrazloženja ove drugostupanjske odluke.

9. Dakle, nije sporno da po odredbi čl. 197. st. 1. ZZK tužitelj ima aktivnu legitimaciju zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice (tužbu za ispravak) kao osoba čiji je upis odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izbrisati, kao ni da tužitelju nije prestalo pravo tužbom zahtijevati ispravak zbog proteka rokova određenih navedenim Zakonom.

10. Međutim, sporno je da li je bilo razloga ispraviti zemljišnoknjižno stanje odnosno da li je temeljem isprava bilo opravdano takvo postupanje budući da tužitelj smatra da takav upis nije pravno valjan posebno dovodeći u pitanje ugovorni odnos između ĆI, kao prodavateljice, i ZI (prednika tuženice), kao kupca, s tvrdnjom da se isti ne odnosi na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11. Po ocjeni ovog suda izneseni žalbeni razlog ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka suda prvog stupnja. Naime, točno je da je u Ugovoru o kupoprodaji od 18. kolovoza 1993. navedeno kako su kupci kupili dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je čestica precrtavana te da je i u Ugovoru od 16. travnja 2008. navedena kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tj. dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to 48,75 m2.

11.1. Međutim, valja poći od nesporne činjenice da je prilikom očevida na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka Dražena Pintarića utvrđeno da nekretnine stranaka i to kat. čest. [katastarska čestica] (tužiteljeva) i kat. čest. [katastarska čestica] (tuženičina) graniče i međa između tih čestica je vidljiva i označena je betonsko žičanom ogradom i zidom sa sjeverne strane građevina na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je sporna površina u skici izmjere označena oznakama A-B-C-D-A, a u naravi predstavlja dvorište sa objektima i septičkom jamom u posjedu tuženice i odgovara dijelu stare kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11.2. Također je gornje utvrđenje trebalo povezati s činjenicom da je 2000. kada je HI prodao tužitelju kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na predmetu spora već bila izgrađena garaža, terasa i postavljena ograda kao i septička jama, a što je sud prvog stupnja pravilno utvrdio uspoređujući iskaz tužitelja s iskazom koji je dao u predmetu istog suda broj P-555/09 u kojem je iskazao da je u vrijeme kad je razgovarao s HI koji ga je pitao je li zainteresiran za kupnju nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već bila izgrađena garaža na nekretnini ZI te postavljena na sjevernom dijelu ograda koja se i danas tamo nalazi.

11.3. Navedeno znači da HI nikada nije predao u posjed sada sporni dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno tužitelj stupio u posjed istog već da su tuženica i njezin sada pokojni suprug ZI u posjedu sporne površine od 1993. kada je sačinjena kupoprodaja sa ZI i ĆI te da su nešto kasnije 1995. sagradili septičku jamu i garažu.

12. Žalbeni navodi kojima tužitelj ukazuje na neuspjeh tuženice u predmetu prvostupanjskog suda posl. br. P-555/09 ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude budući da iz odluke Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-4018/11-2 od 27. siječnja 2012. jasno proizlazi da je razlog odbijanja tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na tuženika RI taj što tužbeni zahtjev nije postavljen na točno određeni realni dio budući da je faktično izvršena dioba pa suvlasništvo na cijeloj nekretnini više ne postoji odnosno obrazlaže da ukoliko je jedna osoba, u ovom postupku tužitelj, vlasnik točno određenog dijela nekretnine kako to on tvrdi, onda očito ne može biti ujedno i suvlasnik idealnog dijela cijele te nekretnine pri čemu se taj drugostupanjski sud poziva na odredbe čl. 37. st. 2. i 38. st. 1. ZVDSP.

13. Nadalje, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, neosnovanim se ukazuju i žalbeni navodi kako u spisu predmeta nema dokaza da bi sada pok. ZI isplatio kupoprodajnu cijenu iz Ugovora o kupoprodaji koji je sklopljen 18. kolovoza 1993. budući da iz spisa predmeta prvostupanjskog suda posl. br. P-555/09 proizlazi da je na listu spisa 28 priložen Ugovor o kupoprodaji od 18. kolovoza 1993. koji je potpisan kako od strane prodavatelja, tako i od strane kupca, s time što se na listu spisa 29 navedenog predmeta također nalazi "skica objekta sa međašnom linijom" te također iznosi koji su prodavatelji primili što su vlastoručno potpisali. U svezi s tim žalitelju je ukazati i na sadržaj Ugovora o kupoprodaji koji je sklopljen 16. travnja 2008. između ĆI i ZI (prednika tuženice), a u kojem je, dakle nakon 15 godina, upravo potvrđeno da stranke Ugovora više nemaju nikakvih međusobnih potraživanja i obveza te su tim Ugovorom potvrdile sadržaj Ugovora od 18. kolovoza 1993. kao "internog" Ugovora (l.s. 30-31 navedenog predmeta), pa slijedom toga ne stoji tužiteljeva tvrdnja kako tuženica ne uživa status poštenog posjednika.

14. Ne stoje niti žalbeni navodi kako je dokaz protivljenja izgradnji septičke jame postupak uređenja međe koji su pokrenuli ZI i II između ostalog i protiv ZI i ĆI u kojem je 10. kolovoza 1993. sklopljena sudska nagodba, a tek nakon toga Ugovor o kupoprodaji 18. kolovoza 1993. koji je suprotno žalbenim navodima i ispunjen, što je i potvrđeno Ugovorom iz 2008., a činjenica što je tuženica sa suprugom pobijala nagodbu ne dovodi u pitanje pravovaljanost kupoprodajnih ugovora kako onog iz 1993. tako niti onog iz 2008.

14.1. Odgovoriti je i to da ĆI i njezin suprug nisu podnijeli obvezno-pravni zahtjev protiv tuženice i njezinog supruga pa žalbeni navodi u svezi neisplate kupoprodajne cijene odnosno pravovaljanosti kupoprodajnih ugovora zbog toga što bi imenovana bila nagovorena da potpiše Ugovor iz 2008. nisu odlučni za donošenje ove drugostupanjske odluke.

15. I po ocjeni ovog suda iz skice premjeravanja (l.s. 41) sačinjene 1993. slijedi da je sudskom nagodbom uređena međa između nekretnina u vlasništvu II i ZI kat. čest. [katastarska čestica] i nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na koju je posebno žalba usmjerena – primijetiti da iz spisa predmeta uopće nije vidljiv položaj te nekretnine za koju tužitelj tvrdi da su je kupili tuženica i njezin suprug, niti slijedi u sastav koje nove katastarske čestice bi ista ušla jer nije u sastavu sporne kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

16. Slijedom navedenog i po ocjeni ovog suda opravdano je sud prvog stupnja zaključio da nije pogrešan sporni zemljišnoknjižni upis.

17. Odluka o trošku donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.).

18. Kako je prvostupanjski sud raspravio sve činjenice odlučne za donošenje odluke i na iste pravilno primijenio materijalno pravo to je, po odredbi čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zadru 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica