REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1739/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, protiv tuženice OPĆINA VRSAR, OIB 03592077573, Vrsar, Trg Degrassi 1, koju zastupa punomoćnica Anka Zaharija, odvjetnica u Rovinju, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-546/2020-64 od 3. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-546/2020-64 od 3. ožujka 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 124,50 EUR (stodvadesetčetiri eura i pedeset centi).

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove sastava revizije u iznosu od 373,21 EUR (tristosedamdesettri eura i dvadesetjedan cent), u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Pazinu presudom poslovni broj P-546/2020-64 od 3. ožujka 2022. utvrdio je da je tužiteljica temeljem zakona (su)vlasnica nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], maslinik, šuma površine 114444 m2, k. o. [katastarska općina] u dijelu 38387/114444 te je tuženica dužna trpjeti brisanje prava (su)vlasništva uz istovremeni upis prava (su)vlasništva tužiteljice na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], maslinik, šuma, površine 114444 m2 k. o. [katastarska općina] u dijelu 38387/114444 (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 12.000,00 kn.

2. Iz obrazloženja pobijane presude i podataka u spisu proizlazi da je predmet spora utvrđenje prava vlasništva tužiteljice na dijelu predmetne nekretnine. Prvostupanjski sud je utvrdio nespornim da je u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Poreč, Općinskog suda u Pazinu, na utuženoj nekretnini uknjižena tuženica i da je na dijelovima katastarskih čestica stare k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koje su ranije bile upisane kao društveno vlasništvo, nositelj prava korištenja bila tuženica. Također je utvrdio nespornim da je sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku tužiteljica uputila tuženici zahtjev za mirno rješenje spora koji nije prihvaćen. Spornim je utvrdio je li upis prava vlasništva na utuženoj nekretnini nove izmjere na ime tuženice pravno valjan, je li stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, 16. listopada 1990. izvršena pretvorba društvenog vlasništva na svim šumama i šumskom zemljištu na način da je nositelj vlasničkih ovlaštenja postaje Republika Hrvatska, odnosno je li tuženica valjano uknjižena na temelju Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“ broj 90/92).

3. Prvostupanjski sud je uvidom u Zapisnik Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Poreču - Parenzo poslovni broj Z-5050/2004/1927 od 7. ožujka 2011. utvrdio da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] nastala od dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], dijela k. č. br. [katastarska čestica], dijela k. č. br. [katastarska čestica], dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

4. Uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige utvrdio je da su nekretnine starih oznaka k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] po kulturi bile šume i da su bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem za Gospodarsku jedinicu „Borik“, opisane kao panjače crnike, starosti 25 godina.

5. U odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrdio je da je ona rješenjem Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo, imovinsko-pravne poslove, Ispostava Poreč od 14. travnja 2004. postala vlasništvo Općine Vrsar. Uvidom u Zapisnik Općinskog suda u Poreču - Parenzo, Zemljišnoknjižni odjel, poslovni broj Z-5050/2004/1927 od 7. ožujka 2011. utvrdio je da je ta nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja šumskog gospodarstva Buzet, da je na dan 16. listopada 1990. bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumskog gospodarstva Buzet i da se ima smatrati šumom, odnosno šumskim zemljištem pa je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90; dalje: ZIDZŠ) prenesena u vlasništvo Republike Hrvatske.

6. Za česticu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrdio je da je na temelju rješenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo, imovinsko-pravne poslove, Ispostava Poreč od 8. lipnja 2004. upisana kao vlasništvo tuženice. U odnosu na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrdio je da po kulturi nisu bile upisane kao šume, već su k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] bile upisane kao oranice, dok je k. č. br. [katastarska čestica] bila upisana kao pašnjak, ali da su sve na dan 16. listopada 1990. bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u Gospodarskoj jedinici „Borik“.

7. Uvidom u Zapisnik Općinskog suda u Poreču - Parenzo, Zemljišnoknjižni odjel, poslovni broj Z-5050/2004/1927 od 7. ožujka 2011. utvrdio je da su parcele stare oznake broj 1647/2, 1647/3 i 1647/4 upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Poljoprivrednog kombinata Poreč na dan 23. srpnja 1991., dok je uvidom u rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/97-02/84 utvrdio da su se one nalazile unutar granica građevinskog područja i da nisu procijenjene u temeljni kapital prilikom pretvorbe društvenog poduzeća Agrolaguna, pravnog sljednika poljoprivrednih kombinata. Također je utvrdio da su te nekretnine na dan 16. listopada 1990. bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u Gospodarskoj jedinici „Borik“.

8. Na temelju nalaza i mišljenja Eduarda Klimana, dipl. ing., utvrdio je da površina dijela čestice k. č. [katastarska čestica] koja je ušla u novoformiranu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznosi 7702 m2, površina k. č. [katastarska čestica] iznosi 9304 m2, površina k. č. [katastarska čestica] iznosi 3619 m2, površina k. č. [katastarska čestica] iznosi 1482 m2, površina dijela k. č. [katastarska čestica] iznosi 860 m2, površina dijela k. č. [katastarska čestica] iznosi 5550 m2, površina dijela čestice 1604/22 iznosi 860 m2, površina dijela čestice 1604/26 iznosi 4290 m2 i da površina dijela čestice 1604/21 iznosi 4690 m2, odnosno da zbroj dijelova nekretnine stare izmjere označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] iznosi ukupno 38387 m2 ili 38387/114444 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nove izmjere.

9. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenog dokaznog postupka utvrdio da su se sve nekretnine starih oznaka od kojih je nastala novoosnovana k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan 16. listopada 1990. nalazile u šumsko gospodarskoj osnovi, a da za njih nije nikada sukladno odredbi članka 17. Zakona o šumama proveden postupak izdvajanja iz šumsko gospodarske osnove. Zaključio je da je pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena 16. listopada 1990., od kojeg dana su šume i šumsko zemljište koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu postalo vlasništvo Republike Hrvatske, bez obzira nalazile se unutar ili izvan građevinskog područja. Stoga su se šume i šumsko zemljište koje se dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama/90 16. listopada 1990. nalazile u društvenom vlasništvu, nezavisno od toga je li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo vlasništvo Republike Hrvatske na temelju samog zakona.

10. Prvostupanjski sud je zaključio da ni prema odredbi članka 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“ broj: 90/92, 54/93 i 17/97; dalje: ZLSU) jedinice lokalne samouprave i uprave tuženica nije postala vlasnicima šuma i šumskih zemljišta na svom području. To iz razloga jer je pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena 16. listopada 1990. od kojeg dana su šume i šumsko zemljište koje do tada bilo u društvenom vlasništvu postalo vlasništvo Republike Hrvatske zbog čega Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi koji je donesen 1992. godine nije mogao mijenjati vlasnički status nekretnina - šuma i šumskog zemljišta, niti je nekom odredbom tog Zakona određeno da bi šume i šumsko zemljište unutar granica građevinskog zemljišta postale vlasništvo jedinice lokalne samouprave i uprave na čijem se području pojedina nekretnina nalazi. Zaključio je da za vlasnički status nekretnina - šuma i šumskog zemljišta nije odlučno je li zemljište prostornim planom predviđeno za gradnju te da provedba prostornih planova može biti razlog za izdvajanje nekretnine-zemljišta iz šumskog područja, ali da se samim prostornim planom ne može mijenjati pravni status šume i šumskog zemljišta.

11. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe članaka 36. i 37. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZV) i odredbe članka 16. stavka 1. ZIDZŠ-a odlučio je kao u izreci pobijane presude.

12. Protiv presude žalbu je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da je tužiteljica povećala tužbeni zahtjev na koji način je postupila protivno odredbi članka 190. Zakona o parničnom postupku te da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku i počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. Zakona o parničnom postupku. Nadalje navodi da je tužiteljica tvrdila da je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama stekla vlasništvo točno određenog dijela nepodijeljene, novonastale utužene k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji dio da odgovara dijelovima starih k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Ukazuje da tužiteljica nije ispravno postavila tužbeni zahtjev zahtijevajući utvrđenje prava vlasništva na suvlasničkom idealnom dijelu nekretnine zbog čega je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 5. stavka 1., članka 36. stavka 2., članka 37. i članka 38. ZV-a. Stoga smatra da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nadalje navodi da je tužiteljica sudjelovala u postupku nove katastarske izmjere, obnove i preoblikovanja zemljišne knjige u kojem su ona i ostale stranke u postupku preoblikovanja (obnove zemljišne knjige) suglasno predložile da se tuženica upiše vlasnicom k. č. br. [katastarska čestica] u 24584/114444 dijela zbog čega je upis u zemljišne knjige proveden sukladno suglasnom prijedlogu stranaka. Stoga smatra da je prvostupanjski sud postupao protivno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakona o zemljišnim knjigama. Nadalje navodi da prvostupanjski sud nije odlučio o odlučnoj činjenici valjanosti Programa, nije izvršio uvid u predmet tog suda poslovni broj P-1840/11, nije točno, odnosno realno utvrdio, odnosno ukazuje da tužiteljica nije dokazala na kojim starim česticama temelji tužbeni zahtjev te da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti sadržaj isprava koje je tužiteljica dostavila kao dokaz odlučne činjenice jesu li sporne nekretnine u vrijeme stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama predstavljale šume i šumsko zemljište i odbio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka ED. Ističe i da je vještak površine pojedine stare k.č. u novoj utvrdio „otprilike“ u m2, a ne fiksno zbog čega smatra da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je na temelju otprilike izraženih pojedinačnih pa tako i ukupne površine od cca 38387 m2 utvrdio da je tužiteljica stekla vlasništvo fiksno na 38387/114444 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka navodi da tužiteljici ne pripada trošak u iznosu od 750,00 kn za sastav neodređenog i sastavljenog protivno odredbama Zakona o parničnom postupku zahtjeva radi mirnog rješenja spora. Smatra i da joj ne pripada trošak sastava podneska od 7. studenog 2017. i 27. veljače 2018., svaki u iznosu od 750,00 kn, jer se radi po podnescima iz Tbr. 8/3 Tarife. Predlaže da ovaj sud preinači presudu uz naknadu troškova parničnog postupka. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu sastava žalbe u iznosu od 937,50 kn uvećano za PDV u iznosu od 234,37 kn i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 400,00 kn.

13. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu. U bitnome navodi da tužba nije preinačena u smislu odredbe članka 191. Zakona o parničnom postupku jer su predmet tužbenog zahtjeva uvijek bile iste katastarske čestice stare izmjere te je ona nakon što je vještak geodetske struke utvrdio površinu katastarskih čestica stare izmjere koje su ušle u sastav katastarske čestice nove izmjere precizirala tužbeni zahtjev. Nadalje navodi da tuženica neosnovano navodi kako se tužbenim zahtjevom ne može tražiti utvrđenje prava vlasništva na cijelom suvlasničkom dijelu jer predmet utvrđenja prava vlasništva može biti kao vlasništvo na cijeloj nekretnini tako i na suvlasničkom dijelu nekretnine. Također ukazuje da nisu točni žalbeni navodi o postojanju „sporazuma“ tijekom postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o [katastarska općina] jer je iz zapisnika razvidno da se zakonska zastupnica tuženice nije izjašnjavala glede ranije upisanog vlasništva na katastarskim česticama stare izmjere. Također ukazuje da postupanje izvanparničnih stranaka u postupku preoblikovanja zemljišne knjige pa ni postupku obnove zemljišne knjige nije pretpostavka za podnošenje tužbe u smislu odredbe članaka 129. i 130. ZV-a. Predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu. Zahtijeva naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 938,00 kn.

14. Žalba nije osnovana.

15. Prvenstveno valja napomenuti da je u ovoj pravnoj stvari već bila donesena prvostupanjska presuda poslovni broj P-1667/2015-39 od 25. travnja 2018. kojom je utvrđeno da je tužiteljica (su)vlasnik nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u dijelu 28424/114444 dijela slijedom čega je tuženica dužna trpjeti brisanje vlasništva u dijelu 28424/114444 sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na tom dijelu. Presudom ovog suda poslovni broj Pž-4995/2018-2 od 22. rujna 2020. ta presuda je ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Nakon toga prvostupanjski sud je donio presudu poslovni broj P-546/2020-64 od 3. ožujka 2022. kojom je utvrdio da je tužiteljica (su)vlasnica nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], maslinik, šuma površine 114444 m2, k. o. [katastarska općina] u dijelu 38387/114444, temeljem zakona, a slijedom čega je tuženica dužna trpjeti brisanje prava (su)vlasništva uz istovremeni upis prava (su)vlasništva tužiteljice na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], maslinik, šuma površine 11444 m2 k. o. [katastarska općina] u dijelu 38387/114444. Ta presuda preinačena je presudom ovog suda poslovni broj Pž-2799/2022-2 od 19. srpnja 2022. u kojoj je ovaj sud izrazio shvaćanje da tužiteljica koja iznosi činjenice da je vlasnica točno određenog dijela novonastale k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužbenim zahtjevom traži da se upiše kao vlasnica te nekretnine u suvlasničkom (idealnom) dijelu, a što ne može jer bi u tom slučaju suvlasniku na ime idealnog dijela pripao u naravi točno određeni dio predmetne nekretnine koji ima točno određenu površinu, što bi značilo da je dioba izvršena pa da suvlasništvo na cijeloj nekretnini više ne postoji. Protiv te presude tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije koja mu je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-4626/2022-2 od 20. prosinca 2022. dopuštena zbog pravnog pitanja: „Da li se tužbom može tražiti utvrđenje prava suvlasništva na idealnom suvlasničkom dijelu nekretnine koji je nastao tijekom postupka preoblikovanja zemljišne knjige, a koji je stečen na temelj zakona“. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-642/2023-2 od 8. siječnja 2025. ukinuta je navedena presuda ovog suda i predmet je vraćen ovome sudu na ponovno suđenje zbog izraženog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske da u okolnostima kada je predmetna nekretnina nastala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige sukladno odredbama članaka 202. -209. Zakona o zemljišnim knjigama na način da je formirana od više čestica stare oznake, u kojem su stranke sudjelovale na način da se u tom postupku nije raspravljalo o suvlasničkim dijelovima na novonastaloj nekretnini, ali je doneseno rješenje iz odredbe članka 208.c Zakona o zemljišnim knjigama na temelju kojeg je upisano suvlasništvo stranaka u ovom postupku, a na koje rješenje nijedna od stranaka nije podnijela prigovor, stranke više nisu vlasnici realnog dijela jer je njihov realni dio u tom postupku pretvoren u suvlasnički dio te u kojim okolnostima su stranke ovlaštene na zahtjev kako je postavljen i u ovom postupku. Stoga kako ovaj sud zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni navedenih odredaba Zakona o zemljišnim knjigama nije cijenio žalbene razloge u odnosu na sporne činjenice temeljem zakona stečenog vlasništva tužitelja na nekretninama od kojih je naslala k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nove izmjere) te zbog pogrešne primljen materijalnog prava nisu raspravljene sve odlučne činjenice za rješavanje predmeta spora, odluka ovog suda je ukinuta i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

16. U ponovnom postupku ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

17. Prvostupanjski sud nije počinio nijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, posebno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju i tuženica posebno ukazuje u žalbi. Izreka presude nije nerazumljiva, dok presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti s ispravama u spisu.

18. Nije osnovan tuženičin žalbeni navod prekoračenja tužbenog zahtjeva te postupanja protivno odredbi članka 190. ZPP-a. Sukladno odredbi članka 190. stavka 2. ZPP-a nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. U konkretnom slučaju tužiteljica je zahtjev za mirno rješenje spora podnijela na način da je tražila utvrđenje njezina prava vlasništva na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere koji odgovara površini k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], sve stare izmjere, koje su unesene u novoformiranu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je na taj način postavila i tužbeni zahtjev nakon ispunjenja uvjeta iz odredbe članka 186.a stavka 5. ZPP-a, pridržavajući pravo da taj dio specificira nakon izvedenog vještačenja. Isto tako nije sporno da je tužiteljica nakon izvedenog vještačenja sukladno nalazu i mišljenju vještaka uredila tužbeni zahtjev na način da je naznačila dio nekretnine za koji traži utvrđenje prava vlasništva naznačivši taj dio sukladno površinama navedenih katastarskih čestica stare izmjere koje su prema tom nalazu i mišljenju ušle u novoformiranu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stoga se u tom slučaju ne radi o preinaci tužbe, već o uređenju tužbenog zahtjeva.

19. U odnosu na žalbene navode glede sudjelovanja tužiteljice u postupku obnove navodi se da točno da je tužiteljica uz tuženicu i privremenog zastupnika, sudjelovala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na temelju Zakona o zemljišnim knjigama, a koja činjenica nije ni sporna između stranaka. Iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige od 7. ožujka 2011. (list 7. -10. spisa) proizlazi da se nije raspravljalo pitanje suvlasništva na novonastaloj nekretnini koja je predmet ovog postupka već je predmetna nekretnina formirana od čestica stare izmjere.

20. Stoga, iako je Zakon izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90) stupio na snagu 16. listopada 1990., dakle prije provedbe postupka preoblikovanja zemljišne knjige na predmetnoj nekretnini, u tom postupku nije raspravljano pitanje suvlasništva na toj novonastaloj nekretnini. Stoga u opisanoj pravnoj situaciji neosporavanje upisa suvlasničkog udjela tuženika u postupku preoblikovanja zemljišne knjige ili nepodnošenje tužbe za ispravak iz odredbe članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama nije procesna pretpostavka koja onemogućuje pravnu zaštitu i podnošenje tužbe za utvrđenje prava (su)vlasništva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1118/2023-2 od 8. listopada 2024.).

21. Nadalje, sukladno izraženom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ukidnoj odluci poslovni broj Rev-642/2023-2 tužbom se može tražiti utvrđenje prava suvlasništva na idealnom suvlasničkom dijelu nekretnine iako je realni dio koji je stečen na temelju zakona pretvoren u za to propisanom postupku u idealni suvlasnički dio na koji je uknjižen tuženik (u tom postupku također Općina Vrsar). Stoga su tim okolnostima stranke ovlaštene na zahtjev kako je postavljen u ovom postupku od staren tužiteljice.

22. Prema odredbi članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama izmijenjena odredba članka 18. stavka 1. Zakona o šumama, a tom je odredbom (odnosno odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o šumama, „Narodne novine” broj 52/90 - pročišćeni tekst) propisano da šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske, dok je odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o šumama (članak 4. stavak 1. Zakona o šumama - pročišćeni tekst) određeno da se šumom smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari. Prema tome, iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da se za tužiteljevo vlasništvo šuma i šumskih zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske moraju kumulativno ispuniti dvije pretpostavke: a) da se ne radi o šumama i šumskim površinama koje su na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama bile u privatnom vlasništvu i b) da se na taj dan radilo o zemljištu obraslom šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari.

23. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su sve nekretnine stare izmjere, od kojih je nastala nova predmetna novoformirana čestica bile u šumskogospodarskoj osnovi na dan 16. listopada 1990., odnosno jer su bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u Gospodarskoj jedinici „Borik“ te je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Eduarda Klimana, dipl. ing. geodezije, i njegovog ispravka, utvrdio dijelove tih nekretnina stare izmjere koje ulaze u novoformiranu česticu na način da zbroj dijelova nekretnina stare izmjere označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] ukupno iznosi 38387 m2 ili 38387/114444 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere.

24. S tim u vezi, ovaj sud ukazuje da valjanost i zakonitost Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištem nije od utjecaja na odlučnu činjenicu jesu li dijelovi utuženih nekretnina činili šumu ili šumsko zemljište. To iz razloga jer sud u ovom postupku nije nadležan utvrđivati je li takav akt valjan, već da se ima uzeti da je valjan sve dok se u postupku pred nadležnim tijekom ne utvrdi suprotno, o čemu tuženica do kraja raspravljanja nije dostavila dokaze u spis.

25. Stoga prvostupanjski sud pravilno nije izvodio ni dokaz saslušanjem svjedokinje ED, djelatnice tuženice, na okolnost jesu li te nekretnine na dan 16. listopada 1990. predstavljale šumu ili šumsko zemljište jer se ta činjenica ne može utvrditi saslušanjem svjedoka, već upravo na temelju adekvatnih isprava, što je u konkretnom slučaju Program za kojeg nije utvrđen da nije valjan.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka, također je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. ZPP-a).

27. Suprotno žalbenim navodima tuženice, tužiteljica ima pravo na trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora prema Tbr. 7/1 i 50. prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa), i za naknadu troškova sastava podneska od 7. studenog 2017. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka te podneska od 28. veljače 2018. kojim se očituje na dopunu nalaza i mišljenja vještaka, sve prema Tbr. 8/1 Tarife.

28. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a odbiti tuženičinu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu.

29. Tužiteljica nema pravo na naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 124,50 EUR jer to nije bila radnja potrebna za vođenje postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

30. Tužiteljica prema Tbr. 10/6 Tarife („Narodne novine“ broj 138/23) ima pravo na trošak prijedloga za dopuštenje revizije u traženom iznosu od 149,31 EUR i sastava revizije u iznosu od 223,90 EUR što ukupno iznosi 373,21 EUR.

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak