REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-91/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FEKS d.o.o., OIB 36830813910, I, [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Krunoslav Markovinović i Matko Pavičić, odvjetnici u Bjelovaru, protiv tuženika GEMINI- ZAGREB d.o.o., OIB 04953120282, Zagreb, Boškovićeva 7, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Barović & Gavranović j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1548/2020 od 6. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1548/2020 od 6. listopada 2023. i sudi:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je s danom 16. srpnja 2020.g. raskinut ugovor o kupoprodaji 2.700 komada sadnica IR ukupne vrijednosti 12.148,12 EUR / 91.530,00 kn, sklopljen između tužitelja FEKS d.o.o., [adresa], OIB:36830813910 kao kupca i tuženika GEMINI-ZAGREB d.o.o., Zagreb, Boškovićeva 7, OIB: 04953120282 kao prodavatelja.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.061,06 EUR (tisućušestdesetjedan eur i šest centi) u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1548/2020 od 6. listopada 2023. utvrđeno je da je s danom 16. srpnja 2020. raskinut ugovor o kupoprodaji 2700 komada sadnica IR Tong ukupne vrijednosti od 12.148,12 EUR / 91.530,00 kn, sklopljen između tužitelja kao kupca i tuženika kao prodavatelja (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.644,44 EUR / 27.459,00 kn sa zateznim kamatama od 21. studenog 2019. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 663,61 EUR / 5.000,00 kn.

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, podredno ukinuti presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje drugom sucu pojedincu. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe u iznosu od 311,06 EUR i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je s danom 16. srpnja 2020. raskinut ugovor o kupoprodaji 2700 komada sadnica Paulownie Tong ukupne vrijednosti 12.148,12 EUR/91.530,00 kn, sklopljen između tužitelja kao kupca i tuženika kao prodavatelja te isplata iznosa od 3.644,44 EUR s osnove povrata uplaćenog avansa.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio nespornim činjenice da je tuženik tužitelju 14. studenog 2019. dostavio ponudu br. 0128/2019 za 2.700 komada sadnica Paulovnije ukupne vrijednosti 91.530,00 kn, da je tu ponudu tužitelj prihvatio plaćanjem avansa u iznosu od 30% što iznosi 27.459,00 kn i da je na taj način sklopljen ugovor o kupoprodaji 2700 komada sadnica Pauovnije Shan Tong. Spornim je utvrdio činjenicu je li tuženik ispunio svoju ugovornu obvezu isporuke tužitelju ugovorene količine sadnica, je li došlo do raskida ugovora i ako jest odgovornost za taj raskid.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio je da tuženik u smislu odredbe članka 219. ZPP-a nije dostavio nijedan dokaz da bi tužitelju isporučio bilo koju količinu predmetnih sadnica u ugovorenom roku ni da bi ih uopće pokušao dostaviti i isporučiti tužitelju, a niti dokaz da je pozvao tužitelja na preuzimanje sadnica.

9. Prvostupanjski sud zaključuje da iako je rok isporuke sadnica ugovoren u proljeće 2020., tj. prema vremenskim prilikama tijekom mjeseca ožujka ili travnja 2020., iz čega ne proizlazi da se radi o strogom roku, da s obzirom na to da se radi o drvenastoj biljci, da je očito kako je vrijeme sadnje sadnica bitno i ograničeno, zbog čega je ugovoren rok isporuke u proljeće ocijenio strogim rokom koji ističe najkasnije protekom kalendarskog razdoblja proljeća.

10. Utvrdivši da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu isporuke sadnica u vremenskom razdoblju sadnje biljke, zaključio je da je tužitelj mogao osnovano raskinuti ugovor e-mail porukom od 16. srpnja 2020. sukladno odredbi članka 361. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) te zahtijevajući povrat uplaćenog avansa u smislu odredbe članka 368. stavka 2. ZOO-a s pripadajućim zateznim kamatama sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a od dana plaćanja avansa.

11. Uz to prvostupanjski sud uzimajući u obzir da je Vlada Republike Hrvatske 11. ožujka 2020. donijela Odluku o proglašenju epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-SoV-2, zaključio je da su u proljeće 2020. nastale izvanredne okolnosti koje su dovele do zatvaranja međunarodnih granica te da je zbog činjenice brzog i prekograničnog širenja bolesti, teških posljedica bolesti i velikog broja smrtnih ishoda situacija bila izvanredna i alarmantna, zbog čega ocjenjuje odlučnom činjenicu da odgovorna osoba tužitelja živi u [adresa] i da se nije mogao procijeniti razvoj događaja u vrijeme zatvaranja granica. Stoga je činjenicu postojanja tih okolnosti pandemije ocijenio odlučnom jer predstavlja promijenjene okolnosti koje tužitelj (isto tako i tuženik) nije bio dužan uzeti u obzir u vrijeme sklapanja ugovora I nije ih mogao izbjeći ili svladati. Stoga je zaključio da je raskid predmetnog ugovora svakako nastupio i sukladno odredbi članka 369. stavka 1. ZOO-a.

12. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. i 11. ZPP-a. Navodi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazni prijedlog saslušanja stranaka na koji način mu je onemogućio raspravljanje pred sudom te posljedično tome pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Navodi da nije povrijedio svoje ugovorne obveze i da je iz prepiske stranaka jasno vidljiva njegova namjera realizacije ugovora te nagla i neobjašnjiva promjena u postupanju tužitelja kojom najednom želi raskinuti ugovor bez pravnog, poslovnog i životnologičnog utemeljenja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja te dužnosti suradnje. Prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio da je ugovor raskinut zbog promijenjenih okolnosti i neispunjenja obveze od strane tuženika. Tužitelja nikakva izvanredna okolnost nije spriječila da njegov zastupnik po zakonu opunomoći svog zaposlenika u Republici Hrvatskoj gdje se i nalazi njegovo sjedište, na preuzimanje sadnica. Stoga činjenica nemogućnosti njegovog dolaska u Republiku Hrvatsku zbog pandemije ne predstavlja promijenjene okolnosti jer one nisu učinile izvršenje ugovora „pretjerano otežanim“. Navodi i da je tužitelj imao dovoljno vremena preuzeti sadnice tijekom proljeća 2020. te da rok preuzimanja sadnica nije strogi rok. Ističe i da tužitelj nije dokazao da nije mogao napustiti Saveznu Republiku Njemačku, a da prvostupanjski sud pri donošenju odluke nije primijenio odredbu članka 371. ZOO-a.

13. Tuženik neosnovano u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a jer je odbio njegov dokazni prijedlog saslušanja zastupnika po zakonu stranaka. Neprihvaćanje prijedloga stranke za izvođenjem dokaza ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a (tako i u odluci ovog suda poslovni broj Pž-6104/2021 od 11. listopada 2022). Budući da je prvostupanjski sud odbio taj tuženikov dokazni prijedlog stranaka ocijenivši da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke te da se radi o pravnom pitanju glede raskida ugovora i povrata uplaćenog avansa, iz razloga presude je jasno zbog čega izvođenje njegovog dokaza nije potrebno. Stoga nije u tom dijelu ni počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

14. Međutim, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pogrešno primijenio materijalno pravo te je iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak, a na kojem je utemeljena presuda.

15. Naime, odredbama članka 360. do članka 368. ZOO-a propisan je institut raskida ugovora zbog neispunjenja obveza.

16. Odredbom članka 360. ZOO-a propisano je da u dvostranim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze, ili (…) raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete, dok prema odredbi članka 366. ZOO-a vjerovnik koji zbog neispunjenja dužnikove obveze raskida ugovor, dužan je to priopćiti dužniku bez odgađanja.

17. Dakle, iz navedenih zakonskih odredaba jasno proizlazi da zbog neispunjenja ugovorne obveze jedne ugovorne stranke (dužnika), druga ugovorna stranka (vjerovnik) može jednostavnom izjavom volje upućenoj dužniku raskinuti ugovor.

18. Prema odredbi članka 369. stavka 1. ZOO-a, ako nakon sklapanja ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, a u jednom i u drugom slučaju u toj mjeri da je očito da ugovor više ne odgovara očekivanjima ugovornih strana i da bi po općem mišljenju bilo nepravično održati ga na snazi takav kakav je, strana kojoj je otežano ispunjenje obveze, odnosno strana koja zbog promijenjenih okolnosti ne može ostvarivati svrhu ugovora, može zahtijevati da se ugovor raskine. Ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtjev druge strane obvezati stranu koja ga je zahtijevala da naknadi drugoj strani pravičan dio štete koju trpi zbog toga (članak 369. stavak 5. ZOO-a).

19. Iz sadržaja citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima proizlazi da jedna strana u određenim okolnostima može zahtijevati da se ugovor raskine što znači da ona to može zahtijevati od druge ugovorne strane u kojem slučaju druga ugovorna strana može pristati na raskid ugovora (tzv. sporazumni raskid). Ako druga ugovorna strana ne pristane na takav raskid ugovora, tada ona strana koja želi raskinuti ugovor mora podnijeti konstitutivnu tužbu radi raskida ugovora nadležnom sudu i dokazati da su nastupile takve okolnosti zbog kojih je takav ugovor nepravično održati na snazi. Navedeno proizlazi iz odredbe članka 369. stavka 5. ZOO-a prema kojoj sud izriče raskid ugovora (naravno, postupajući povodom tužbe kojom tužitelj takav raskid traži).

20. Dakle, u tom slučaju sud konstitutivnom odlukom raskida ugovor. Sud može svojom odlukom raskinuti ugovor samo pod pretpostavkama iz odredbe članka 369. ZOO-a, zbog promijenjenih okolnosti, koje su nastupile prije isteka roka za ispunjenje obveze.

21. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi da je s danom 16. srpnja 2020. raskinut ugovor o kupoprodaji 2700 komada sadnica Paulownie Tong ukupne vrijednosti 12.148,12 EUR/91.530,00 kn, sklopljen između tužitelja kao kupca i tuženika kao prodavatelja. Iz njegovih činjeničnih navoda iznijetih u tužbi i tijekom postupka jasno proizlazi da tužitelj postavlja takav tužbeni zahtjev jer je zbog povrede ugovornih obveza tuženika - ne isporuke sadnica i zbog promijenjenih okolnosti-pandemije uzrokovane COVID-19 i nemogućnosti dolaska tužiteljevog zastupnika po zakonu koji živi u [adresa] u Republiku Hrvatsku gdje se nalazi sjedište tužitelja, putem e-maila upućenog tuženiku 16. srpnja 2020. raskinuo ugovor i zatražio povrat uplaćenog avansa. U podnesku od 24. ožujka 2021. (list 31.-32. spisa) pojašnjava da je prvenstveni razlog raskida ugovora kršenje ugovornih odredbi, odnosno obveza od strane tuženika u vidu ne isporuke sadnica, a da su promijenjene okolnosti koje su nastale nakon sklapanja ugovora samo dodatni razlog za raskid ugovora.

22. Međutim, iz e-maila od 16. srpnja 2020. (list 4. spisa) koje je tužitelj uputio tuženiku razvidno je da tužitelj moli tuženika da mu vrati uplaćeni avans ne navodeći zbog kojeg razloga to traži niti daje svoju izjavu o raskidu ugovora. Iz dopisa tužitelja od 17. kolovoza 2020. (list 12. -13. spisa) proizlazi da tužitelj izjavljuje da raskida ugovor zbog promijenjenih okolnosti-pandemije bolesti uzrokovane COVID-19 i uz to traži vraćanje avansa uplaćenog tužitelju.

23. Dakle, u e-mailu od 16. srpnja 2020. tužitelj nije naveo razlog zbog kojeg od tuženika traži vraćanje uplaćenog avansa, odnosno tužitelj na taj način nije jednostranom izjavom raskinuo ugovor, dok iz njegovog dopisa od 17. kolovoza 2020. jasno proizlazi da jednostranom izjavom raskida ugovor zbog promijenjenih okolnosti.

24. Čak i u slučaju kada bi se njegov zahtjev za povrat uplaćenog avansa i smatrao izjavom o raskidu ugovora, nije naveden razlog raskida, odnosno ne proizlazi da bi u tom slučaju tužitelj raskinuo ugovor upravo zbog neispunjenja tuženikove obveze isporuke sadnica, pogotovo uzimajući u obzir sadržaj dopisa od 17. kolovoza 2020. kojim daje izjavu o raskidu ugovora te kao razlog raskida izričito navodi promijenjene okolnosti nastale nakon sklapanja ugovora, a ne neispunjenje obveze tuženika.

25. Budući da u slučaju promijenjenih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora u smislu odredbe članka 369. stavka 1. ZOO-a samo sud može raskinuti ugovor konstitutivnom odlukom, a tužitelj nije postavio takav tužbeni zahtjev, već traži da sud deklaratornom odlukom utvrdi da je ugovor već raskinut i to s danom 16. srpnja 2020., prvostupanjski sud nije mogao ni ispitivati jesu li u konkretnom slučaju nastupile tave promijenjene okolnosti, već se trebao ograničiti samo na ispitivanje činjenica je li u konkretnom slučaju tužitelj raskinuo ugovor s danom 16. srpnja 2020. i ako je, je li takav raskid ugovor opravdan, sve sukladno odredbama članka 360. - 368. ZOO-a.

26. Budući da tužitelj tuženiku nije izjavio raskid ugovora e-mailom od 16. srpnja 2020., već tek dopisom od 17. kolovoza 2020. u kojem je kao razlog raskida naveo samo promijenjene okolnosti nastale nakon sklapanja ugovora zbog kojeg razloga ne može raskinuti ugovor jednostranom izjavom, već to može samo sudskim putem na način da sud o tome donese konstitutivnu odluku, tužbeni zahtjev je neosnovan.

27. Ovaj sud podredno ukazuje da zbog toga što tuženik nije tužitelju ispunio ugovornu obvezu isporuke sadnica u ugovorenom roku-proljeće 2020. (ožujak ili travanj), tužitelj u tom slučaju ne bi ni mogao samo jednostranom izjavom raskinuti ugovor, kako je to zaključio prvostupanjski sud. Naime, u konkretnom slučaju ugovoreni rok isporuke sadnica nije bitan sastojak ugovora budući da ta činjenica ne proizlazi ni iz tuženikove ponude, e-mail korespondencije između stranaka, a niti su u tom pogledu tužitelj i tuženik u tijeku postupka iznijeli ijednu činjenicu, sve u smislu odredbe članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a. Stoga tužitelj i tuženik nisu predvidjeli da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku niti je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla.

28. Prema odredbi članka 362. stavka 1. ZOO-a u slučaju kada ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Prema odredbi stavka 2. istog članka ako vjerovnik odluči raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjereni naknadni rok za ispunjenje te ako dužnik ne ispuni obvezu ni u tom naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao da je rok bitan sastojak ugovora u smislu odredbe članka 361. ZOO-a. Budući da u konkretnom slučaju tužitelj nije nakon isteka roka ispunjenja obveze zahtijevao od tuženika da mu ispuni obvezu isporuke sadnica, a ne radi se ni o slučaju iz odredbe članka 363. ZOO-a da je iz dužnikovog držanja proizlazilo da on obvezu ne bi ispunio ni u naknadnom roku, tužitelj ne bi ni mogao samo jednostranom izjavom raskinuti ugovor.

29. Međutim, kako u konkretnom slučaju tužitelj nije ni tuženiku izjavio da raskida Ugovor zbog neispunjenja njegovih ugovornih obveza, to po ocjeni ovog suda, raskid tog Ugovora zbog neispunjenja ugovornih obveza nije moguć. Bez izjave o raskidu i ostavljanja naknadnog primjerenog roka za ispunjenje, pretpostavke za raskid ugovora zbog neispunjenja ugovornih obveza, nisu ispunjene pa posljedično tome ni za povrat uplaćenog avansa kao posljedice raskida ugovora (članak 368. stavak 2. ZOO-a).

30. Slijedom svega navedenog valjalo je primjenom odredbe članka 373. točke 2. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

31. Kako tužitelj nije uspio u sporu valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka sukladno odredbi članka 166. stavka 2. ZPP-a.

32. Tuženik ima pravo na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a na naknadu troška sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 8/1 i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) u iznosu od 250,00 EUR, sastava podneska od 19. svibnja 2021. prema Tbr. 8/1 i 46. Tarife u iznosu od 250,00 EUR i zastupanja na ročištu od 22. rujna 2023. prema Tbr 9/1 i 46. Tarife u iznosu od 250,00 EUR, što uvećano za trošak sastava žalbe prema Tbr 10/1 i 46. Tarife u iznosu od 311,06 EUR ukupno iznosi 1.061,06 EUR.

33. Tuženik nema pravo na naknadu troškova sudske pristojbe na žalbu jer zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u tom dijelu nije odredio sukladno odredbi članka 164. stavka 2. ZPP-a ne naznačivši visinu te pristojbe.

34. Stoga tuženikovi opravdani troškovi postupka iznose 1.061,06 EUR slijedom čega je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u tom iznosu, dok je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova u vidu troška sudske pristojbe na žalbu.

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak