REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz-20/2023-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja dr.sc. VF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog veterinarskog instituta, Zagreb, Savska cesta 143, OIB: 29059177553, radi izbora na znanstveno radno mjesto, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-92/2023 od 23. studenoga 2023., protiv presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-2199/22-12 od 28. ožujka 2023., kojom je poništena odluka Upravnog vijeća Hrvatskog veterinarskog instituta od 29. lipnja 2022. i Odluka Znanstvenog vijeća Hrvatskog veterinarskog instituta broj Z-VI-4-1135-12/22 od 14. ožujka 2022. i predmet vraćen na postupak prvostupanjskom tijelu, u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e :
Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti se usvaja, ukida se presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-2199/22-12 od 28. ožujka 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.
Obrazloženje
1. Pobijanom pravomoćnom presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl- 2199/22-12 od 28. ožujka 2023. poništena je odluka Upravnog vijeća Hrvatskog veterinarskog instituta od 29. lipnja 2022. i Odluka Znanstvenog vijeća Hrvatskog veterinarskog instituta broj Z-VI-4-1135-12/22 od 14. ožujka 2022. (točka I. izreke), predmet je vraćen na postupak prvostupanjskom tijelu (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknaditi trošak upravnog spora tužitelju u iznosu od 1.243,76 Eura/9.371,03 kn.
2. Protiv presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-2199/22-12 od 28. ožujka 2023., Državno odvjetništvo Republike Hrvatske pravovremeno je podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje ove pravomoćne presude zbog povrede zakona. Predlaže zahtjev prihvatiti, preinačiti presudu Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-2199/22-12 od 28. ožujka 2023. i odbaciti tužbu tužitelja.
3. Tužitelj je odgovorio na zahtjev Državnog odvjetništva Republike Hrvatske u kojem je osporio navode zahtjeva i predložio isti odbiti kao neosnovan.
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti je osnovan.
5. Sukladno odredbi čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 - dalje: ZUS) Vrhovni sud Republike Hrvatske rješava o zahtjevu na nejavnoj sjednici, a pobijanu odluku ispituje samo u granicama zahtjeva.
6.1. U zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-2199/22-12 od 28. ožujka 2023., Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ističe da su u navedenoj presudi pogrešno primijenjene odredbe čl. 2. i čl. 15. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21 - dalje: ZUP) i čl. 3. ZUS ističući da je Upravni sud u Zagrebu odlučivao o Odluci Znanstvenog vijeća Hrvatskog veterinarskog instituta broj Z-VI-4-1135-12/22 od 14. ožujka 2022. koja nije upravni akt pa ne može niti biti predmet upravnog spora.
6.2. Predmet upravnog spora u ovom dijelu postupka ogleda se u pitanju može li tužitelj pobijati pred Upravnim sudom odluku Upravnog vijeća tuženika i odluku Znanstvenog vijeća tuženika.
7. U provedenom postupku utvrđeno je:
- da Odlukom tuženika Znanstvenog vijeća Hrvatskog veterinarskog instituta broj Z-VI-4-1135-12/22 od 14. ožujka 2022. (dalje u tekstu: Odluka/1), tužitelj koji je zaposlen na znanstvenom radnom mjestu višeg znanstvenog suradnika, nije izabran na znanstveno radno mjesto znanstveni savjetnik. To stoga što za izbor tužitelja nije glasovala natpolovična većina ukupnog broja članova Znanstvenog vijeća tuženika neovisno o tome što tužitelj ispunjava uvjete za izbor na znanstveno radno mjesto tužitelj u smislu da je priložio svu traženu dokumentaciju o ispunjavanju svih uvjeta propisanih Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine", broj 123/2003, 198/2003, 105/2004, 174/2004, 2/2007, 46/2007, 45/2009, 45/2009, 63/2011, 94/2013, 139/2013, 101/2014, 60/2015, 131/2017, 96/2018 i 119/2022 - dalje: ZZDVO), kao i uvjeta propisanih Pravilnikom o postupku i uvjetima izbora na znanstvena i stručna radna mjesta u Hrvatskom veterinarskom institutu,
- da je Odlukom tuženika Upravnog vijeća Hrvatskog veterinarskog instituta od 29. lipnja 2022. (dalje u tekstu: Odluka/2), odbijen prigovor tužitelja protiv Odluke/1 s obrazloženjem da je postupak proveden sukladno Pravilniku o postupku i uvjetima izbora na znanstvena i stručna radna mjesta u Hrvatskom veterinarskom institutu, da Znanstveno vijeće ima ovlast provedbe izbora na znanstvena, suradnička i stručna radna mjesta, te da je Znanstveno vijeće tijelo koje u konačnici donosi odluku o izboru (u ovom slučaju o neizboru) pristupnika na znanstveno radno mjesto.
8. U pobijanoj presudi Upravnog suda u Zagrebu broj Usl-2199/22-12 od 28. ožujka 2023. izraženo je pravno shvaćanje da je osporavanom Odlukom/1 i Odlukom/2 povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer Znanstveno vijeće tuženika nije dovoljno obrazložilo svoju odluku i argumentiralo u smislu ostvarenja načela učinkovitosti pravne zaštite - zašto tužitelj nije izabran na znanstveno radno mjesto znanstveni savjetnik unatoč tome što ispunjava sve propisane uvjete.
9. Suprotno tome, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti ističe da je takvo shvaćanje suda pogrešno, jer Odluka/1 nije upravni akt pa ne može niti biti predmet upravnog spora i da su posljedično tome u navedenoj presudi pogrešno primijenjene odredbe čl. 2. i čl. 15. ZUP i čl. 3. ZUS, jer da je prvostupanjski sud odlučivao o stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
10. Osnovani su navodi izneseni u zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude da se na predmetni postupak izbora na znanstveno radno mjesto primjenjivao ZZDVO, Statut Hrvatskog veterinarskog instituta te Pravilnik o postupku i uvjetima izbora na znanstvena i suradnička radna mjesta u Hrvatskom veterinarskom institutu, te da niti jedan navedeni propis, koji uređuju postupak izbora na znanstveno radno mjesto, ne propisuje da je odluka o izboru na znanstveno radno mjesto upravni akt niti da je protiv takve odluke moguće pokrenuti upravni spor. S obzirom da se ne radi o odlukama koje, po svojoj prirodi, imaju karakter pojedinačne odluke kojom bi javnopravno tijelo, odnosno pravna osoba koja ima javne ovlasti rješavalo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari, osnovano se u predmetnom zahtjevu ističe da osporavana odluka Hrvatskog veterinarskog instituta ne predstavlja upravni akt protiv kojeg bi se mogao voditi upravni spor.
11. Člankom 11. stavkom 1. Zakona o ustanovama ("Narodne novine", broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08 i 127/19 - dalje: ZU) propisano je da se pravni status zaposlenih u ustanovama, uvjeti zastupanja u službu i ostala pitanja u svezi s njihovim radom uređuju općim propisima o radu, ako zakonom nije drugačije određeno.
12. Odredbom čl. 133. st. 1. – 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 - dalje: ZR/14), kao općeg propisa o radu koji se odnosi na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa (a što je primjenjivo u konkretnom slučaju jer je tužitelj zaposlenik tuženika), navedeno je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev za zaštitu prava osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.
13.1. S obzirom da je navedenim odredbama ZR/14 omogućena sudska zaštita tužitelju koji je u konkretnom slučaju zaposlenik tuženika - na radnom mjestu višeg znanstvenog suradnika, tužitelju je time omogućeno ostvarivanje ustavnog prava na sudsku zaštitu.
13.2. Tim više jer su i odredbama ZUS pod čl. 4. propisane iznimke od vođenja upravnog spora. Tako je pod stavkom 1. čl. 4. ZUS propisano da se upravni spor ne može voditi u stvarima u kojima je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora.
14. S obzirom da se pravni status zaposlenih u ustanovama, uvjeti zastupanja u službu i ostala pitanja u svezi s njihovim radom uređuju općim propisima o radu, u konkretnom slučaju radi se o tužbi koja je podnesena protiv Odluke/1 tuženika kojom tužitelj nije izabran na znanstveno radno mjesto znanstveni savjetnik, pogrešno je sud ocijenio da se radi o upravnoj stvari koja može biti predmet upravnog spora.
15.1. Prema odredbi članka 1. ZUS-a u upravnom sporu upravni sudovi odlučuju o zakonitosti odluka javnopravnih tijela o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba i drugih osoba te o zakonitosti postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava.
15.2. Prema odredbi članka 17. stavka 1. ZUS-a u upravnom sporu tužitelj je fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela, odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršavanjem upravnog ugovora.
15.3. Prema odredbi članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS sud će rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
16. Ovaj sud, nalazeći da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora jer se ne radi o području upravnog prava niti o predmetu upravnog spora, već o području radnog prava, zaključuje da niti jedna odredba ne upućuje da bi se odluka o izboru kandidata na radno mjesto javne ustanove donosila u upravnom postupku, već u radnopravnom postupku zaposlenika protiv poslodavca.
17.1. Za napomenuti je da se odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske koje je tužitelj dostavio uz odgovor na zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude ne odnose na konkretan slučaj i nisu usporedive niti predstavljaju razlog važnosti, jer se u tim odlukama (broj U-III-4016/2015 od 17. prosinca 2019. i broj U-III-2189/2014 od 24. lipnja 2020.) radilo o situacijama kada kandidati nisu bili zaposleni u ustanovama, pa kao takvima (ne zaposlenim u ustanovi), uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u vezi s njihovim radom nisu bila uređena općim propisima o radu (čl. 11. Zakona o ustanovama). Stoga je u takvoj (različitoj) situaciji Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio shvaćanje da Zakon o radu ne sadrži odredbe koje omogućavaju sudsku zaštitu podnositelja kao kandidata kojeg poslodavac nije primio u radni odnos. Nasuprot tome, u konkretnom je slučaju tužitelj zaposlen kod tuženika na znanstvenom radnom mjestu višeg znanstvenog suradnika i svoja prava može ostvarivati prema odredbama ZR-a.
17.2. Preostale odluke na koje se tužitelj poziva (broj U-III-861/2023 od 13. travnja 2023. i U-III-555/2015 od 9. srpnja 2015.) ne koincidiraju s konkretnim slučajem niti činjenično niti pravno pa nisu važne za razrješenje ovoga spora.
18. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 78. st. 8. ZUS ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje kako bi postupio sukladno odredbi čl. 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
