Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-819/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji dr. sc. Sanji Zagrajski, u pravnoj stvari tužiteljice PT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB 90275854576, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Zagrebu, radi: utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-375/2023-15 od 7. siječnja 2025., 7. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice se uvažava, ukida rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-375/2023-15 od 7. siječnja 2025. i predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u odluci kojom završava ovaj spor.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Ovaj sud se oglašava mjesno nenadležnim za odlučivanje u ovom parničnom predmetu.

II. Po pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu."

2. Ovo rješenje suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da odredi Općinski sud u Pazinu – Stalna služba Buje nadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužiteljice, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbe čl. 46. i 48. ZPP-a, a što je od utjecaja na zakonitost odluke o prigovoru mjesne nenadležnosti istaknut od strane tuženika, čime je počinjena relativno bitna povreda odredbe iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s navedenim odredbama čl. 46. i 48. ZPP-a na koju se sadržajno ukazuje u žalbi.

6. Osim toga, sud prvog stupnja je bez valjanog obrazloženja utvrdio da prorogacijska klauzula sadržana u Ugovoru o kreditu ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice i da nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja, ističući kao pravno odlučnu činjenicu da tuženik nije banka, a zanemarujući navode tužiteljice iz tužbe o nametanju značajnih dodatnih financijskih troškova u situaciji kada sudsku zaštitu treba ostvarivati pred sudom ugovorene nadležnosti u Zagrebu kao i navode da se o toj ugovornoj odredbi nije pregovaralo i da je tuženik ugovaranjem nadležnog suda u Zagrebu prema svom sjedištu pogodovao sebi a na štetu tužiteljice.

7. Neovisno o tome je li tuženik banka ili pravna osoba koja se bavi drugim djelatnostima (a konkretnom tuženik se bavi kreditiranjem) sud je dužan utvrditi odlučne činjenice u vezi istaknutog prigovora mjesne nenadležnosti od strane tuženika i navoda tužiteljice u vezi nepoštene ugovorne odredbe koja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice i suprotnost načelu savjesnosti i poštenja, pa je žalba tužiteljice uvažena a predmet će biti vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje radi donošenja zakonite odluke.

8. Sud prvog stupnja dužan je voditi računa o pravnom shvaćanju zauzetom na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenog 2020. koje glasi: "Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti."

8.1. U ponovljenom postupku prilikom odlučivanja o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti sud prvog stupnja voditi će računa o potrebi utvrđivanja odlučnih činjenica na koje se ukazuje u citiranom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

9. O zahtjevu tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe odlučit će sud prvog stupnja u odluci kojom završava ovaj spor (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

10. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

Osijek, 7. svibnja 2025.

Sutkinja

dr. sc. Sanja Zagrajski