Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-72/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku po sucu pojedincu mr. sc. Krunoslavu Baranu, u pravnoj stvari tužitelja Libukom Jurdani d.o.o., Jurdani, Jurdani 50b, OIB:77671806963, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Stanić i partneri iz Rijeke, protiv tuženika TD Kamelija upravljanje d.o.o. [adresa], OIB:02550803927, zastupan po punomoćniku Filipu Liscu odvjetniku u Opatiji, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 23. srpnja 2024., poslovni broj Povrv-137/2022-18, 7. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se uvažava kao osnovana te se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 23. srpnja 2024. poslovni broj: Povrv-137/2022-18, te se predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

"I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja i održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog od javnog bilježnika Anđelka Smojver-Bašić iz Rijeke, posl. br. Ovrv-4701/2021 od 2.2.2022., te se nalaže tuženiku KAMELIJA UPRAVLJANJE d.o.o., [adresa], 51410 [adresa], OIB: 02550803927, da tužitelju LIBUKOM JURDANI d.o.o., Jurdani 50/b, 51213 Jurdani, OIB: 77671806963, naknadi novčanu tražbinu u iznosu glavnice od 78,87 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća i to na način: na iznos od 14,85 EUR od dana 13.10.2020. do isplate na iznos od 14,85 EUR od dana 13.11.2020. do isplate na iznos od 14,85 EUR od dana 13.12.2020. do isplate na iznos od 14,85 EUR od dana 13.1.2021. do isplate na iznos od 14,85 EUR od dana 13.2.2021. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku, da naknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 167,31 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na ovršni trošak od 29,04 EUR od 3. veljače 2022. do isplate, a na parnični trošak u iznosu od 138,27 EUR od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Presudu suda prvoga stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi0 kako pobijana presuda nije zasnovana na zakonu, jer presuda ne sadrži razloge o tome na temelju kojih je činjenica sud utvrdio da tuženik koristi poslovni prostor, pa se presuda ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Ističe kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, jer tuženik nije vlasnik nekretnine, a niti postoji ugovor kojim je vlasnik nekretnine prenio na tuženika obvezu plaćanja javne usluge, pa ne postoji pravna osnova da tužitelj tereti tuženika za plaćanje utužene usluge. Navodi kako u spisu ne postoji niti jedan materijalni dokaz da tuženik koristi spomenute usluge tužitelja. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova tuženiku. Tuženik traži trošak žalbe u iznosu od 88,27 Eur-a.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi kako je žalba u cijelosti neosnovana. Ističe kako je tuženik pasivno legitimiran, jer je stvarni korisnik nekretnine odnosno spornog poslovnog prostora, jer na toj adresi ima prijavljeno sjedište društva. Navodi kako nije predmet spora komunalna usluga sakupljanja komunalnog otpada već je predmet spora plaćanje obvezne minimalne javne usluge koju je dužan plaćati svaki korisnik javne usluge. Predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja uz naknadu troškova odgovora na žalbu tužitelju u iznosu od 81,64 Eur-a.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio kako je žalba osnovana.

6. U pobijanoj presudi ostvaren je i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito jer presuda ne sadrži jasne, logične i neproturječne razloge o činjenicama odlučnim za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa 78,87 Eur-a na ime obvezne minimalne javne usluge za odvoz komunalnog otpada na adresi [adresa].

8. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

- da je tužitelj kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, te je javni bilježnik Anđelka Smojver-Bašić iz Rijeke donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-4701/2021 od 2. veljače 2022.,

- da je tuženik protiv toga rješenja podnio prigovor, pa je sud to rješenje stavio izvan snage i postupak nastavio kao povodom prigovora protiv platnog naloga,

- da je tužitelj ispostavio tuženiku račune za razdoblje od rujna 2020. pa do siječnja 2021. na ime usluge odvoza komunalnog otpada - obvezna minimalna javna usluga na adresi [adresa],

- da je vlasnik sporne nekretnine TD Opatija 21 d.o.o.,

- da je vlasnik s odvjetnikom Filipom Liscem zaključio Ugovor o zakupu dijela poslovnog prostora, kojim je ugovoreno da zakupac (Filip Lisac) plaća toškove odvoza komunalnog otpada,

- da je Grad Opatija donio Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluge povezane sa tom javnom uslugom (dalje:Odluka),

- da su TD komunalac d.o.o., TD Liburnijske vode d.o.o. s tužiteljem sklopile Ugovor o pružanju usluge objedinjene naplate,

- da je tuženik odbio potpisati Izjavu o načinu korištenja javne usluge,

- da tuženik ima adresu sjedišta u spornoj nekretnini,

- da iz iskaza svjedoka EĐ, zaposlenika vlasnika nekretnine, proizlazi da vlasnik ima zaključena dva ugovora o zakupu poslovnog prostora s odvjetnikom Filipom Liscem i da nema saznanja koristi li tuženik neki dio poslovnog prostora,

- da iz iskaza svjedokinje OĐ zaposlenice tužitelja, proizlazi da tuženiku ispostavlja račune na temelju obavijesti dobivene od strane vlasnika i da je uvidom u sudskom registru utvrđeno da na toj adresi tuženik ima poslovni prostor.

9. Na temelju izvedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan i da je tužitelj dokazao da je tuženik korisnik komunalne usluge i da je dužan platiti utuženu naknadu. Sud zaključuje kako je vlasnik nekretnine zaključio dva ugovora o zakupu s odvjetnikom Filipom Liscem, koje je ugovore vlasnik dostavio tužitelju, te je tužitelj zaveo tuženika kao korisnika usluge. Pri tome se sud prvog stupnja poziva na odredbu čl. 31. st. 2. Odluke, prema kojoj se ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kada korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu ili prilikom prvog korištenja javne usluge u slučaju kada korisnik usluge ne dostavi davatelju usluge Izjavu ili ako je zaprimio spremnike ili vrećice za primopredaju komunalnog otpada, pa sud prvog stupnja nadalje zaključuje da se u konkretnom slučaju smatra kako je ugovor zaključen jer je tuženik vratio nepotpisanu Izjavu, ali je koristio nekretninu uz čije korištenje nastaje potreba prikupljanja komunalnog otpada.

10. Zaključak suda prvog stupnja za sada se ne može prihvatiti. Naime, nerazumljiv je navod i tvrdnja suda prvog stupnja kako se smatra da je sklopljen ugovor o korištenju javne usluge jer je tuženik vratio nepotpisanu Izjavu, ali je koristio nekretninu uz čije korištenje nastaje potreba prikupljanja komunalnog otpada.

11. Naime, tumačenje suda prvog stupnja sadržaja odredbe čl. 31. st. 2. Odluke posve je nerazumljivo i nelogično, jer je sud prvog stupnja dao sadržaj odredbi koje ona nema.

12. Obrazloženje suda prvog stupnja je proturječno i suprotno je utvrđenju i sadržaju isprava i provedenih dokaza. Naime, sud navodi kako su između vlasnika nekretnine i odvjetnika Lisca sklopljena dva ugovora o zakupu i da je po prijedlogu vlasnika nekretnine tuženik upisan kao korisnik. Iz predmeta spisa nije vidljivo da je tuženik na bilo koji način u poslovnom odnosu s tužiteljem ili vlasnikom nekretnine. Odnos između zakupca Lisca i tuženika kao podzakupca, je njihov interni odnos i nije poznato što je ugovoreno glede plaćanja odvoza komunalnog otpada, dok je iz ugovora o Zakupu s odvjetnikom Liscem ugovoreno da on plaća tu uslugu. Pri tome je za istaknuti, kako naš pravni sustav ne poznaje institut ugovaranja na teret treće osobe, odnosno nije dopušteno da ugovaratelji dogovore nešto na teret treće osobe koja nije sudionik ugovora niti je dopušteno da treću osobu na nešto obvezuju.

13. U konkretnom slučaju vlasnik nekretnine nije mogao bez dopuštenja i pristanka tuženika kao treće osobe, koja nije stranka ugovora o zakupu, navesti da se tuženika zavede kao korisnika i obveznika plaćanja usluge odvoza komunalnog otpada. Pravilno tuženik ističe kako u spisu ne postoji niti jedan materijalni dokaz kojim je vlasnik nekretnine prenio na tuženika obvezu plaćanja javne usluge, u smislu odredbe čl. 4. st. 2. Odluke, a niti je tužitelj dokazao da je tuženiku dostavio spremnike odnosno vrećice za otpad, odnosno da je izvršio bilo kakvu uslugu tuženiku glede odvoza komunalnog otpada.

14. Imajući u vidu navedeno, nerazumljiva je tvrdnja suda prvog stupnja da je tužitelj dokazao da je tuženik korisnik usluge i da je vlasnik nekretnine na valjan način prenio obvezu plaćanja na tuženika, čime je počinjena bitna povreda parničnog postupka.

15. Slijedom izloženih razloga, a kako je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, pobijanu presudu suda prvog stupnja ukinuti, i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti ukazane bitne povrede kako je to u ovom rješenju navedeno, te će utvrditi je li tužbeni zahtjev osnovan ili nije, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, koje odredbe će sud prvog stupnja protumačiti onako kako su navedene, jer je riječ o jasnim odredbama i donijeti novu i zakonitu odluku za koju će odluku dati jasne, logične i neproturječne razloge.

17. Novom odlukom sud prvog stupnja će ujedno odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka (čl.166. st. 3. ZPP-a).

Osijek,7.svibnja 2025.

Sudac

mr. sc. Krunoslav Baran