Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-1775/2022-2
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, u Vijeću sutkinja Jasne Bratek, predsjednice vijeća, izvjestiteljice Vesne Bjelousov i članice vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) HF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2) ZF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3) AF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4) UF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljica protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-364/2018-41 od 7.rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-364/2018-41 od 7.rujna 2022.
i r i j e š i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-364/2018-41 od 7.rujna 2022.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
" I - Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
1.Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe, na temelju Rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Maje Radovani koje je 9. travnja 2021. doneseno pod posl. br. O-4128/20, UPP/OS57/21 iza smrti pok. LF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zakonskim nasljednicama: tužiteljici ad 2) ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], ad 3) AF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad 4) UF, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na jednake dijelove - svakoj po 1/3 iznosa kn 30.000,00 na ime naknade materijalne štete na ime troškova groba i nadgrobnog spomenika, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. srpnja 2018. (dana podnošenja tužbe) do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje u skladu s čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima.
2.Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15
(petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe:
I - tužiteljici HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od kn 280.000,00 na ime naknade nematerijalne štete, od čega se iznos od kn 220.000,00 odnosi na naknadu štete za duševne boli zbog gubitka djeteta, iznos od kn 30.000,00 na naknadu štete zbog pretrpljenog straha, a iznos od kn 30.000,00 na ime naknade materijalne štete na ime troškova groba i nadgrobnog spomenika, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. srpnja 2018. (dana podnošenja tužbe) do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje u skladu s čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima.
II – tužiteljici ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od kn 105.000,00 na ime naknade nematerijalne štete, od čega se iznos od kn 75.000,00 odnosi na naknadu štete za duševne boli zbog gubitka brata, iznos od kn 30.000,00 na naknadu štete zbog pretrpljenog straha, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. srpnja 2018. (dana podnošenja tužbe) do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje u skladu s čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima.
III - tužiteljici AF, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od kn 105.000,00 na ime naknade nematerijalne štete, od čega se iznos od kn 75.000,00 odnosi na naknadu štete za duševne boli zbog gubitka brata, iznos od kn 30.000,00 na naknadu štete zbog pretrpljenog straha, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. srpnja 2018. (dana podnošenja tužbe) do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje u skladu s čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima.
IV - tužiteljici UF, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od kn 105.000,00 na ime naknade nematerijalne štete, od čega se iznos od kn 75.000,00 odnosi na naknadu štete za duševne boli zbog gubitka brata, iznos od kn 30.000,00 na naknadu štete zbog pretrpljenog straha, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. srpnja 2018. (dana podnošenja tužbe) do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje u skladu s čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima.
3.Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužiteljicama naknadi trošak postupka, u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe."
II - Nalaže se tužiteljicama naknaditi tuženiku u roku od 15 dana parnični trošak u iznosu od 25.000,00 kuna (3.318,07 EUR)."
1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:
„Obustavlja se postupak u pogledu zahtjeva tužiteljica pod 2), 3) i 4) da se naloži tuženiku da im kao nasljednicama LF u roku od 15 dana isplati svakoj po 1/3 iznosa od 250.000,00 kuna na ime naknade nematerijalne štete, od čega se iznos od 220.000,00 kuna odnosi na naknadu štete za duševne boli zbog gubitka djeteta, a iznos od 30.000,00 kuna na naknadu štete zbog pretrpljenog straha zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. srpnja 2018. do konačne isplate.“
2. Ovu presudu i rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju tužiteljice zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje ZPP).
Predložile su uvažiti njihovu žalbu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje, kao i postupak koji je prethodio donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a. Pobijana presuda sadrži dovoljno razloga o odlučnim činjenicama, nema nejasnoća, proturječnosti, ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.
6. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze odlučne za donošenje pravilne i zakonite presude.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete i za imovinsku štetu zbog smrti bliske osobe, sada pok. EF, koji je ubijen, tako da navode da odgovornost tužene za štetni događaj proizlazi iz zakonom propisane odgovornosti za štetu Republike Hrvatske, odnosno iz vlasništva opasne stvari odnosno puške kojom je usmrćen.
8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je na osnovi presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj K-21/1995, a koja je postala pravomoćna, da su optuženici GF i ŽF proglašeni krivima što su 7. kolovoza 1993. godine, u mjestu Stanići, ispred ugostiteljskog objekta, na mjestu gdje se pored njih nalazilo još nekoliko pripadnika Hrvatske vojske, nakon kraćeg raspravljanja i prepiranja, započeli unakrsnu paljbu, ispaljujući tom prigodom neutvrđeni broj projektila, iako su bili svjesni da na taj način mogu ugroziti živote jedni drugima i drugim osobama, pa pristajući na nastanak takvih posljedica do čega je i došlo, jer je nekoliko projektila pogodilo BF, dok je EF zadobio strijelnu ranu desnog pazuha s oštećenjem desne karotidne arterije i desne strane štitne žlijezde, grkljana i dušnika, uz prijelom vratne kralježnice i desne ključne kosti s izlazom na lijevoj strani zatiljka zbog kojih je povreda nastupila njegova smrt.
9. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da je sada pok. EF bio zapovjednik, a proizlazi na osnovi pravilne ocjene dokaza, odnosno dopisa Ministarstvu obrane od 2. srpnja 2019. (str. 163. spisa) da je on bio zapovjednik voda, dok je TF bio zapovjednik postrojbe.
10. Stoga se neosnovano žalbenim navodima ističe daje upravo TF bio zapovjednik, a ne EF.
11. Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda proizlazi i da su EF i GF bili pripadnici hrvatskih oružanih snaga, jer je HOS početkom 1992. godine uključen u sastav Hrvatske vojske.
12. Prvostupanjski sud je utvrdio na osnovi istog dopisa Ministarstva obrane i da ŽF nije bio pripadnik Hrvatske vojske na dan smrti sada pok. EF, odnosno da je bio civil.
13. Neosnovani su žalbeni navodi da je ŽF bio pripadnik HOS-a, jer da drugačije činjenice proizlaze iz kaznenog predmeta.
14. S tim u vezi, valja navesti i da iz navedene presude kaznenog suda, u kojoj je ocijenjen iskaz ŽF, proizlazi da je napustio HOS, te da je bio u pregovorima da se priključi radu s redovnom vojskom u vojnom učilištu kod Sinja, dakle da nije bio hrvatsko vojnik,
15. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio na osnovi iste presude kaznenog suda da je GF s još nekoliko osoba obilazio kafiće i disco klub, te su konzumirali alkohol, a zatim su otišli u mjesto Staniće, kako bi pronašli ukradene kobele od kamiona, a nakon što su ih našli, EF je počeo tući ŽF tim kabelima po leđima.
16. Pravilnom ocjenom dokaza proizlazi i da su se oni u jednom trenutku počeli hrvati oko puške koju je imao EF, te mu je ŽF uspio oteti pušku i tada je došlo do unakrsne pucnjave u kojoj je smrtno stradao EF.
17. Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda proizlazi da je EF u trenutku uzimanja uzorka krvi nakon smrti imao 1,16 g/kg alkohola u krvi.
18. Prvostupanjski sud je na osnovi iste presude utvrdio i da su vojni položaj u mjestu Kljaci, sada pok. EF i još nekoliko drugih pripadnika Hrvatske vojske, napustili bez odobrenja nadređenog zapovjednika KF, zbog čega je EF pod svaku cijenu htio da se prije jutra vrate u bazu, tako da su i otišli najprije po kabele u mjesto Stanići, a kako bi vratili kabele s motora kamiona.
19. Prvostupanjski sud je utvrdio na osnovi dopisa Ministarstva obrane od 3. svibnja 2018. (str. 57) da su u štetnom događaju upotrijebljene puške serijskog br. [serijski broj oružja] i serijskog broja [serijski broj] koju je ŽF oteo EF i one se ne nalaze u uporabi u ustrojstvenim jedinicama, dok je treću pušku imao ĐF, serijskog broja [serijski broj oružja] i to je puška u postupku otpisa, s tim da u kaznenom predmetu nije utvrđeno da je on mogao pogoditi metkom EF.
20. Činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
21. Ono što je relevantno u ovoj pravnoj stvari je da ŽF nije bio vojna osoba, te da ubojstvo nije počinjeno prilikom obavljanja vojne službe EF, već se radilo o samoinicijativnom izlasku i dolasku u mjesta Staniće, a niti puške kojom je počinjen štetni događaj nije evidentirana u niti jednoj postrojbi.
22. Stoga tužena ne može odgovarati za štetu koju trpe tužiteljice prema Zakonu o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnih hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine" br. 117/03.).
23. Prema čl. 1. tog Zakona, time se uređuje odgovornost Republike Hrvatske za štetu koju su tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. prouzročili pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s tom službom.
24. Stavkom 2. tog zakonskog članka uređeno je da Republika Hrvatska po općim pravilima o odgovornosti za štetu odgovara za onu štetu iz čl. 1. koja nema karakter ratne štete.
25. Prema čl. 3. st. 2. istog Zakona, pretpostavlja se da je posljedica ratnog čina (ratna šteta) ona šteta koju su tijekom Domovinskog rada od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe, da je počinjena u vrijeme i na prostoru odvijanja borbenih akcija, ali oštećenik može dokazivati suprotno.
26. U ovoj pravnoj stvari, s obzirom na činjenična utvrđenja, ne radi se ratnoj šteti, a niti o šteti počinjenoj u vojnoj službi ili u vezi s vojnom službom.
27. Ne može se raditi niti o objektivnoj odgovornosti tužene iz čl. 174. st. 1. i 2. Zakona o obveznima odnosima ("Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01, dalje ZOO).
28. Ovo iz razloga jer za odgovornost tužene nedostaje uzročna veza između propusta tužene i predmetne štete, pored činjenice da tužena nije vlasnik oružja kojim je počinjeno ubojstvo, da ga nije počinio pripadnik hrvatske vojske, a radi se o samoinicijativnom napuštanju baze, bez odobrenja nadređenog, radi noćnog izlaska i radi konzumacije alkohola koji je završio tragično.
29. Ne može se na teret tužene staviti da je imala saznanja da se ratne operacije provode oružjem čiji ona nije vlasnik, te da nije ništa poduzela, slijedom čega se žalbenim navodima upire na njenu odgovornost.
30. To stoga, jer i kada bi se neprovođenje kontrole oružja koje su imali pripadnici hrvatske vojske, smatralo protupravnim, radilo bi se samo o događaju koji bi na određeni način ušao u cijeli kompleks svih mogućih i navedenih uzroka koji su prethodili i doveli do štete, ali koji je u tolikoj mjeri udaljen od štetne posljedice, da se i ne može smatrati pravno odlučenim uzrokom nastale štetne posljedice i nastale štete tužiteljicama.
31. Ne može se po redovnom tijeku stvari smatrati da će šteta nastupiti izvan obavljanja vojne službe, za pripadnika hrvatske vojske od osobe koja nije hrvatski vojnik.
32. Rješenje prvostupanjskog suda nije dovedeno u sumnju jer je u skladu s odlukom Vrhovnog suda Poslovni broj Revx-427/11.
33. Odluka o trošku postupka pravilna je i zakonita.
34. S obzirom da ne postoje žalbeni razlozi, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeni su prvostupanjska presuda i rješenje na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
Osijek, 7. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jasna Bratek
