Poslovni broj: Usž-710/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HJP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Martinu Sherriu, odvjetniku u Zagrebu, Kordunska 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-146/24-6 od 11. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-146/24-6 od 11. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).

2. Tužiteljica podnosi žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda zbog svih zakonom propisanih razloga. U opširnoj žalbi u bitnom ističe da se osporeno rješenje temelji na pogrešnom pravnom shvaćanju da je rok za odlučivanje o pravnom lijeku izjavljenom u konkretnom slučaju 60 dana. Mišljenja je da je u konkretnom slučaju pravni lijek prigovor, a ne žalba, iz čega proizlazi zaključak da je rok za odlučivanje o tom pravnom lijeku osam dana, a ne 60 dana kao što smatra prvostupanjski sud. Ističe da je prigovor dopušten u svakoj upravnoj stvari, osim kada je propisano pravo na žalbu, a rok za odlučivanje o prigovoru je osam dana od dana izjavljivanja prigovora. Mišljenja je da je osporeno rješenje arbitrarno. Poziva se na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava koju smatra mjerodavnom u konkretnom slučaju. Smatra da je prvostupanjski sud postupio suprotno praksi Visokog upravnog suda, ali i svojoj vlastitoj praksi. Mišljenja je da joj je osporenim rješenjem povrijeđeno ustavno pravo na pošteno suđenje i pristup sudu. Osporava i točku II. izreke prvostupanjskog rješenja kojom je odlučeno o troškovima spora. Predlaže poništiti osporeno rješenje prvostupanjskog suda i vratiti predmet na ponovni postupak. Traži naknadu troškova sastava žalbe.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

6. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica 4. siječnja 2024. podnijela tužbu radi šutnje uprave. U tužbi navodi da tuženik nije odlučio o njenom prigovoru od 29. studenoga 2023. protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/2820, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-03 od 4. studenoga 2023. kojim je tužiteljici prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja. Pored toga ističe da nije odlučeno ni o njenom prigovoru od 18. prosinca 2023. koji je podnijela tuženiku zbog ne odlučivanja o prigovoru od 29. studenoga 2023.

7. Prema članku 40. stavku 2. ZUS-a, pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba se sudu podnosi najranije osam dana nakon proteka propisanog roka.

8. Člankom 10. stavkom 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 10/18., 20/21. i 25/22.) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju te Odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta preko nadležnog gradskog upravnog tijela.

9. Rok za donošenje odluke o pravnom lijeku protiv prvostupanjskog rješenja (pojedinačne odluke) propisan je člankom 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), prema kojemu je drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi (pravnom lijeku) izjavljenoj protiv rješenja dužno donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.

10. U konkretnoj upravnoj stvari uređenoj općim aktom (status i pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja) nadležno prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje kojim je odlučeno o pravu i pravnom interesu stranke, koje se prema pravnom shvaćanju ovoga Suda izraženom u presudi, poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. kao i presudi, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023., potvrđenoj odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1744/2023 od 14. studenoga 2023., smatra pojedinačnom odlukom (upravnim aktom). Stoga nije riječ niti o jednoj od situacija u kojima ZUP kao pravni lijek propisuje prigovor, odnosno o situaciji iz članka 42. (inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti), članka 155. (traženje obavijesti o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite prava ili pravnog interesa zainteresirane osobe u određenoj upravnoj stvari), članka 156. (zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela) niti članaka 157. i 158. ZUP-a (zaštita od postupanja pružatelja javnih usluga).

11. Prema članku 12. stavku 1. ZUP-a, protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo žalbe, ako zakonom nije drukčije propisano, dok prema stavku 3. istog članka ZUP-a stranka pravo na prigovor ima protiv upravnog ugovora ili drugog postupanja javnopravnog tijela ili pružatelja javnih usluga.

12. S obzirom na navedeno, neovisno o tome što je pravni lijek protiv predmetne pojedinačne odluke u općem aktu nazvan prigovorom, u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene članak 122. ZUP-a.

13. Slijedom iznesenog te s obzirom na činjenicu da zakonom nije drukčije propisano, u konkretnom slučaju tijelo kojem se prema općem aktu podnosi prigovor (gradonačelnik) nema obvezu o tom pravnom lijeku odlučiti u roku od osam dana od dana njegovog izjavljivanja sukladno članku 122. stavku 3. ZUP-a.

14. Stoga, prema ocjeni ovoga Suda, u vrijeme podnošenja tužbe nisu bili ispunjeni procesni uvjeti za njezino podnošenje jer nije protekao rok za odlučivanje o prigovoru. Dakle, predmetna je tužba podnesena prije proteka roka propisanog člankom 40. stavkom 2. ZUS-a.

15. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju postupio zakonito odbacivši tužbu kao preuranjenu. S obzirom na to da je tužiteljičina tužba odbačena, zakonita je i odluka prvostupanjskog suda o troškovima spora (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

16. Slijedom svega iznesenog, žalbeni navodi nisu osnovani niti od utjecaja na odlučivanje u ovom postupku.

17. Valja napomenuti da je Ustavni sud Republike Hrvatske prihvatio tumačenje ovoga Suda koje se odnosi na prigovor iz članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja te ocijenio očigledno neosnovanima prigovore podnositeljice ustavne tužbe o povredi prava na pristup sudu i učinkovito pravno sredstvo (rješenje, broj: U-III-4452/2024 od 2. travnja 2025.).

18. Budući da je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

19. Stoga je, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković