Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-226/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja GU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnica Božena Budimir, odvjetnica u Zadru, Široka ulica 12A, protiv protivnika osiguranja IU OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi osiguranja određivanjem prethodne mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-82/2025-3 od 13. siječnja 2025., 7. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-82/2025-3 od 13. siječnja 2025.

II. Zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troška za sastav žalbe odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„I. Odbija se prijedlog za određivanje prethodne mjere od 10. siječnja 2025. kao neosnovan.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda upis zabilježbe odbijenog prijedloga za određivanje prethodne mjere osiguranja na nekretnini protivnika osiguranja upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u 2/54 dijela 1.4. Suvlasničkog dijela etaže te 6/54 1.6. Suvlasničkog dijela etaže, i to 1. Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) u naravi dvosobni stan sa nusprostorijama u prizemlju površine 75,41 čm – stan broj 2. neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, koja nekretnina je označena kao kč. br. [katastarska čestica] u naravi OBITELJSKA STAMBENA ZGRADA U [adresa] DVORIŠTE, površine 191,9 čhv, 690 m2, u korist predlagatelja osiguranja.

III. Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova postupka u iznosu od 308,78 eura kao neosnovan."

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija predlagatelj osiguranja u cijelosti iz svih žalbenih razloga. U bitnom osporava da nije učinio vjerojatnim opasnost da bi bez određenog osiguranja protivnik osiguranja onemogućio ili znatno otežao ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja. Smatra da je prvostupanjsko rješenje doneseno „bez dubljeg ulaženja u pozadinu slučaja“. Potvrđuje kako zna da će svoju tražbinu moći ostvariti u postupcima izravne naplate ili ovršnim postupcima, no isto smatra irelevantnim, jer u tom slučaju zakonodavac ne bi predvidio mogućnost određivanja prethodne mjere, a do nastupa pravomoćnosti isprave na temelju koje se predlaže određivanje prethodne mjere može proći dulje vrijeme u kojem protivnik osiguranja može slobodno raspolagati svojom imovinom. Ističe i da je dužan učiniti vjerojatnom postojanje opasnosti, a ne istu dokazati. Smatra da je učinio vjerojatnom opasnost kroz ponašanje protivnika osiguranja u proteklih nekoliko godina koje je usmjereno na neplaćanje dugova, kao i da je protivnik osiguranja osoba koja ne želi ispuniti svoje obveze. Slijedom prethodnog, predlaže prihvatiti žalbu, prvostupanjsko rješenje preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

3. Protivnik osiguranja nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji je prethodio, žalbene navode predlagatelja osiguranja, a pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava u skladu s čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) ocjena je ovog suda da prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za osiguranje određivanjem prethodne mjere.

6. Predmet postupka je prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje prethodne mjere predbilježbom založnog prava na suvlasničkom dijelu nekretnine protivnika osiguranja, radi osiguranja novčane tražbine na ime troška parničnog postupka u iznosu od 6.223,33 Eura određenog nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4830/2023 od 5. srpnja 2024.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4830/2023-10 od 5. srpnja 2024. naloženo protivniku osiguranja (zajedno s ĐU i RU) naknaditi trošak predlagatelju osiguranja (u parničnom postupku umješaču) u iznosu od 18.670,00 Eura

- da presuda Općinskog suda u Splitu P-4830/2023-10 od 5. srpnja 2024. nije postala pravomoćna ni ovršna,

- da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom opasnost da bi bez određivanja prethodne mjere bilo onemogućeno ili znatno otežano ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja,

- da predlagatelj osiguranja tvrdnju o vjerojatnosti postojanja opasnosti iscrpljuje u činjenici da protivnik osiguranja ne želi dobrovoljno predati u posjed poslovni prostor koji je prodan u ovršnom postupku a sada u vlasništvu predlagatelja osiguranja, kao i u tome da je protivnik osiguranja pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine (ovršne isprave u ovršnom postupku u kojem je prodana nekretnina),

- da je protivnik osiguranja ishodio upis zabilježbe spora koja je, prema navodima predlagatelja osiguranja, usmjerena na sprječavanje eventualnih daljnjih kupaca da kupe nekretninu (sada u vlasništvu predlagatelja osiguranja),

- da predlagatelj osiguranja nije dokazao da bi postojale činjenice koje bi upućivale da bi protivnik osiguranja radnjama i postupcima onemogućio ili znatno otežao ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja,

- da ne postoji opasnost da bez određivanja prethodne mjere (predbilježbom založnog prava) predlagatelj osiguranja ne bi bio u mogućnosti po pravomoćnosti (i ovršnosti) isprave svoju tražbinu ostvariti u postupku izravne naplate ili ovršnom postupku pred sudom.

8. Dakle, cijeneći da nisu ispunjeni svi uvjeti za određivanje prethodne mjere, prvostupanjski sud odbija prijedlog, određuje zabilježbu odbijenog prijedloga u zemljišnu knjigu i odbija zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadom troška postupka osiguranja.

9. Pravno shvaćanje i obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj sud i isto žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

10. Odredba čl. 332. OZ propisuje da se prethodna mjera određuje radi osiguranja novčane tražbine na temelju: 1. odluke suda ili upravnog tijela koja nije postala ovršna, 2. nagodbe zaključene pred sudom ili upravnim tijelom, ako tražbina koja je u njoj utvrđena još uvijek nije dospjela, 3. javnobilježničke odluke ili javnobilježničke isprave, ako tražbina koja je u njoj utvrđena još uvijek nije dospjela (st. 1.), a sve ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnom opasnost da bi se bez toga osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine (st. 2.).

11. I po mišljenju ovog suda za ocjenu pitanja je li predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnom opasnost da bi se bez predloženog osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje njegove tražbine je već po samoj logici stvari pitanje na koje nije moguće dati univerzalni odgovor koji bi predstavljao pravni standard za sve slučajeve u kojima dolazi do primjene odredba čl. 332. OZ (o navedenom i odluka Vrhovnog suda Rev-3241/2016-2 od 10. siječnja 2017.), nego se postojanje opasnosti ocjenjuje prema iznesenim činjenicama u svakom pojedinom postupku.

12. Kada se imaju u vidu okolnosti konkretnog slučaja, kao i da je zakonodavac u odredbi čl. 333. OZ propisao slučajeve pretpostavljene opasnosti odnosno slučajeve kada će se smatrati da opasnost u smislu odredbe čl. 332. OZ postoji, a o kojima nije riječ u konkretnom slučaju, to proizlazi da je predlagatelj osiguranja bio dužan i trebao i činjenicama i dokazima učiniti vjerojatnom opasnost da bi se bez osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje njegove tražbine.

13. Pravilno je i prema stavu ovog suda prvostupanjski sud u skladu s iznesenim činjenicama cijenio da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim opasnost da bi se bez osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje njegove tražbine, a time da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za određivanje prethodne mjere iz čl. 332. OZ.

14. Ne mogu se prihvatiti osnovanim navodi predlagatelja osiguranja o potrebi uzimanja u obzir „pozadine slučaja“ iz kojeg proizlazi predlagateljeva tražbina, jer niti ponašanje protivnika osiguranja kroz proteklih nekoliko godina ne ukazuje na vjerojatnost postojanja opasnosti iz čl. 332. OZ. Naime, predlagatelj u postupku tvrdi da je protivnik osiguranja (između ostalog) na nekretnini (sada u vlasništvu predlagatelja osiguranja) ishodio upis zabilježbe spora u cilju onemogućavanja daljnje prodaje nekretnine. No, upis zabilježbe spora, prethodio je stjecanju nekretnine od strane predlagatelja osiguranja, koji je nekretninu stekao upisom 2023., pa se svako ponašanje protivnika osiguranja prije toga ne može cijeniti ponašanjem koje bi bilo usmjereno na otežanje ostvarenja tražbine predlagatelja osiguranja.

15. Osim toga, svatko se ima pravo koristiti dopuštenim pravnim sredstvima za ostvarivanje svojih prava, pa se iz činjenice da protivnik osiguranja vodi postupke pred sudom ne može zaključiti da ne želi ispunjavati svoje obveze, što predlagatelj osiguranja neosnovano ističe u žalbi.

16. Predlagatelj osiguranja potvrđuje da će svoju tražbinu moći ostvarivati pred sudom po pravomoćnosti isprave kojom je ona utvrđena, no, suprotno navodima predlagatelja osiguranja, činjenica da je zakon predvidio mogućnost da se u iznimnim slučajevima tražbina prethodno osigura uvjetovana je strogim zakonskim odredbama, pa je irelevantan navod da će protivnik osiguranja do pravomoćnosti presude moći slobodno raspolagati svojom imovinom.

17. Dakle, obzirom na iznesene činjenice u prvostupanjskom postupku, pravilno je prvostupanjski sud cijenio da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 332. OZ za određivanje prethodne mjere.

18. Kako je predlagatelj osiguranja pobijao rješenje u cijelosti, a nije konkretizirao iz kojih razloga pobija točki II. i III. izreke, za odgovoriti je da je pravilnom primjenom čl. 95. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ 63/19, 12/22 i 155/23; dalje: ZZK) uz primjenu čl. 21. st. 2. OZ prvostupanjski sud dao nalog zemljišnoknjižnom odjelu upisati zabilježbu odbijenog prijedloga za određivanje prethodne mjere, a radi osiguranja prvenstvenog reda.

19. Osim toga, pravilnom je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP odbijen i zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadnom troška postupka osiguranja određivanjem prethodne mjere.

20. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 7. svibnja 2025.

Sutkinja

Anđela Bošković Rajković