Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-918/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1) VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]) DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Timonu Sakomanu, odvjetniku u Zagrebu, Ilirski trg 6, protiv tuženika 1) ABC ..., zastupane po likvidatoru KŠ, iz [adresa], 2) ZŠ, iz [adresa], 3) MŠ, iz [adresa], 4) HŠ, iz [adresa] (kod BŠ), 5) EŠ, iz [adresa] (kod JŠ) i 6) OŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Stipeljkoviću, odvjetniku u Zagrebu, Bukovac 62, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i dr., odlučujući o žalbi tužitelja pod 1) i 2) protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-1003/2019-483 od 12. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja pod 1) VŠ i 2) DŠ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo, poslovni broj P-1003/2019-483 od 12. srpnja 2024. u dijelu pod toč. I., II. i III. izreke, kojom je naloženo tužiteljima da tuženiku pod 6) naknade parnične troškove u iznosu od 1.075,37 EUR sa zateznim kamatama.

II Preinačuje se djelomično presuda pod toč. III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika pod 6) radi naknade troška postupka, koja se u tom dijelu prema odredbi čl. 129. st. 5. ZPP smatra rješenjem, te se odlučuje na način da se nalaže tužiteljima pored dosuđenog iznosa platiti daljnji trošak u visini od iznosi 3.340,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 7. svibnja 2025. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

"1. Utvrđuje se ništetnim kupoprodajni ugovor od 05. prosinca 1986. sklopljen između MŠ ZŠ i MŠ kao prodavatelja, te JŠ i ĐŠ kao kupaca, kao i tabularna isprava od 2005. godine koju su potpisali ZŠ, ĐŠ JŠ, ĆŠ i društvo ..., te ugovor o darovanju sklopljen između ĆŠ JŠ i ĐŠ kao darovatelja i društva ..., kao daroprimca, za nekretnine: 1/3 (jedna trećina) idealnog dijela nekretnine označene kao z.k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, površine 584 m2, upisano kao z.k. tijelo AI (jedan) u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Poreču.

2. Utvrđuje se da je pravno nevaljan, odnosno ništetan upisa prava vlasništva društva ..., izvršen temeljem kupoprodajnog ugovora od 5.12.1986. godine i tabularne isprave od 2005. godine, na nekretninama opisanim u t. 1. izreke ove presude, te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Poreču uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe kupoprodajnog ugovora od 5.12.1986. i tabularne isprave od 2005. tako da se briše pravo vlasništva na nekretninama opisanim u t. 1. izreke ove presude s imena i vlasništva društva ..., uz istovremeni upis prava vlasništva na nekretninama opisanima u točki 1. izreke ove presude za korist CŠ i CŠ MŠ, koji se imaju upisati kao suvlasnici sveukupno u 1/3 idealnog dijela nekretnine (svaki u 3/18 idealnog dijela) označene kao z.k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, površine 584 m2, upisano kao z.k. tijelo AI (jedan) u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Poreču.

3. Utvrđuje se da su tužitelji VŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i DŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], suvlasnici sveukupno u 1/9 idealnog dijela nekretnine (svaki u 1/18 idealnog dijela) označene kao z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, površine 584 m2, upisano kao z.k. tijelo AI (jedan) u z.l.ul. 220 k. o. [katastarska općina], kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Poreču, što su svi tuženici dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Poreču na ime i u vlasništvo tužitelja.

4. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Poreču provedba ove presude na način da po njenoj provedbi kao zemljišnoknjižni suvlasnici u sveukupno 1/3 idealnog dijela nekretnine označene kao z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, površine 584 m2, upisano kao z.k. tijelo AI (jedan) u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Poreču budu upisani VŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u 1/18 dijela, ZŠ, iz [adresa], u 2/18 dijela i MŠ, iz [adresa], u 2/18 dijela."

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

III Nalaže se tužiteljima da tuženiku ad6 naknade parnične troškove u iznosu od 1.075,37 eur, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana. Odbija se zahtjev tuženika ad6 za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog."

2. Protiv navedene presude žalbu su izjavili tužitelji iz svih žalbenih razloga uz prijedlog da drugostupanjski sud žalbu prihvati kao osnovanu te pobijanu presudu preinači, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv odluke o troškovima postupka u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženika pod 6), žalbu je izjavio tuženik pod 6) zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se njegova žalba uvaži, a odluka u pobijanom dijelu preinači na način da mu se dosudi ukupno zatraženi trošak.

4, Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Žalba tuženika protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka je djelomično osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., - dalje ZPP) u vezi s čl. 198. ZPP, na koju se neutemeljeno tužitelji u žalbi pozivaju.

7.1. Odredbom čl. 198. ZPP propisano je da osoba koja u cijelosti ili djelomično traži stvar ili pravo o kojem između drugih osoba već teče parnica može pred sudom pred kojim ta parnica teče tužiti obje stranke jednom tužbom, sve dok se postupak pravomoćno ne završi.

7.2. Opravdano je sud i po mišljenju ovog suda utvrdio da je kod Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-58/14-27 od 27. travnja 2015. vođen parnični postupak po tužbi OŠ i SŠ, kao tužitelja, protiv ..., kao tuženika, radi utvrđenja da su OŠ i SŠ (su)vlasnici nekretnine u jednakim dijelovima (svatko u ½ dijela) od 1/3 dijela k. č. br. [katastarska čestica], kuće i dvorišta sa 584 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i nalaganje t.d. ... da im u roku od 15 dana, izda tabularnu ispravu podobnu za upis njihovog prava (su)vlasništva na navedenoj nekretnini, a koju će ispravu u protivnom zamijeniti presuda, koji postupak je okončan pravomoćnim rješenjem poslovni broj P-58/14-27 od 27. travnja 2015., na način da je postupak obustavljen zbog brisanja tuženika.

7.3. Valja reći da je ovaj sud u svojoj odluci poslovni broj Gž-696/2019-2 od 27. lipnja 2022. izrazio svoje pravno stajalište, da predmetnu tužbu treba tretirati kao samostalnu tužbu, što tužba tzv. glavnog miješanja u suštini i jeste, protiv osoba koje međusobno vode jedan drugi spor, odnosno osoba od kojih su još barem neke upisane kao zemljišnoknjižni suvlasnici pa nema nikakve zapreke za postupanje po tužbi kojom tužitelji zahtijevaju utvrđenje da su i oni suvlasnici iste nekretnine.

7.4. Nije sporno da tuženik 6) nije bio stranka pravnih poslova za koje tužitelji zahtijevaju utvrđenje ništetnosti, niti je upisan kao (su)vlasnik predmetne nekretnine, pa isti, i o po stavu ovog suda, s obzirom na sadržaj tužbenih zahtjeva, nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

7.5. Isto tako, neutemeljeno tužitelji smatraju da bi sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 377. ZPP, jer je isti postupio u skladu sa uputom ovog drugostupanjskog suda iz odluke Gž-696/2019-2 od 27. lipnja 2022.

7.6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju neutemeljeno žalba ukazuje, jer je sud prvog stupnja, u smislu čl. 8. ZPP, valjano ocijenio dokaze, tako da presuda nema nedostatke i proturiječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

7.7. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Kupoprodajnog ugovora od 5. prosinca 1986. sklopljen između ZŠ i MŠ kao prodavatelja, te JŠ i ĆŠ kao kupaca, kao i tabularne isprave od 2005. godine koju su potpisali ZŠ, JŠ, ĆŠ i društvo ..., te Ugovora o darovanju sklopljenog između JŠ i ĐŠ kao darovatelja i društva ..., kao daroprimca, za 1/3 idealnog dijela nekretnine označene kao z. k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, površine 584 m2, upisano kao z. k. tijelo AI (jedan) u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Poreču te tužbeni zahtjev radi utvrđenja pravno nevaljanog, odnosno ništetnog upisa prava vlasništva društva ..., izvršen temeljem navedenog Kupoprodajnog ugovora i tabularne isprave, te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe kupoprodajnog ugovora i tabularne isprave.

8.1. Predmet spora je i zahtjev radi utvrđenja prava suvlasništva tužitelja pod 1) i 2) sveukupno u 1/9 idealnog dijela predmetne nekretnine (svaki u 1/18 idealnog dijela) uz obvezu tuženicima da su dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Poreču na ime i u vlasništvo tužitelja, kao i nalog zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Poreču provedba ove presude na način da po njenoj provedbi kao zemljišnoknjižni suvlasnici u sveukupno 1/3 idealnog dijela nekretnine označene kao z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, površine 584 m2, upisano kao z. k. tijelo A I u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Poreču budu upisani tužitelj pod 1) u 1/18 dijela, ZŠ, u 2/18 dijela i MŠ, u 2/18 dijela.

9. Nije sporno da je k. č. br. [katastarska čestica], označena kao kuća i dvorište s površinom od 584 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te su kao suvlasnici predmetne nekretnine upisani tuženik pod 1) UŠ i NŠ, svaki u 1/3 dijela, s tim što UŠ i NŠ nisu stranke u ovom postupku.

10. Isto tako, nije sporno da je predmetna nekretnina u naravi kuća i dvorište, da kuća ima prizemlje, prvi kat i potkrovlje, te da se na svakoj od navedenih etaža (prizemlje, prvi kat, potkrovlje) nalaze po tri stana.

11. Slijedom navedenog, neopravdano tužitelji u žalbi navode da je neosnovano sud odbio dokazni prijedlog za provođenje očevida na licu mjesta, budući, kako je prethodno navedeno nije sporna identifikacija predmeta spora, pa nije bilo potrebe izvoditi taj predloženi dokaz. Osim toga, neutemeljeno tužitelji tvrde da bi provođenjem dokaza očevidom na licu mjesta, te eventualnim utvrđenjem činjenice kako ... nikad nije stupio u posjed sporne nekretnine, rezultiralo utvrđenjem da su tužitelji predmetnu nekretninu stekli putem svojeg pravnog prednika temeljem valjanog pravnog temelja i neometanim posjedom.

11.1. Naime, što se tiče zahtjeva tužitelja radi utvrđenja prava suvlasništva, po mišljenju ovog suda obzirom na činjeničnu osnovu na kojoj su tužitelji utemeljili istaknute zahtjeve te odlučne činjenice koje su utvrđene u postupku, odlučujući u granicama zahtjeva stavljenih u postupku (čl. 2. ZPP), pravilnom primjenom materijalnog pravo je valjalo odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva polazeći od toga da je suvlasništvo pravo vlasništva više osoba na fizički nepodijeljenoj nekretnini u idealnim dijelovima (čl. 13. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima - "Narodne novine" broj 53/91. i 92/94. - dalje: ZOVO, sada čl. 36. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12. - dalje: ZVDSP), radi čega osoba koja je vlasnik točno određenog dijela nekretnine ne može istovremeno biti (su)vlasnik idealnog dijela, jer je tom suvlasniku na ime njegovog idealnog dijela već pripao točno određeni dio - kakav zahtjev tužitelj ne postavlja.

11.2. Dakle, tužbeni zahtjev je neosnovan iz razloga što se ne može osnovano tužbenim zahtjevom tražiti utvrđenje prava suvlasništva na cijeloj nekretnini, kada se faktično traži utvrđenje prava vlasništva točno određenog realnog dijela nekretnine s obzirom na pravni značaj prava vlasništva i prava suvlasništva i s obzirom na način kako je predmetni tužbeni zahtjev postavljen - utvrđenje prava suvlasništva svakog od tužitelja u 1/18 idealnog dijela sporne nekretnine, uz tvrdnju da su tužitelji (su)vlasnici točno određenog realnog dijela predmetne nekretnine i to točno određenog apartmana u potkrovlju.

12. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da predmet Kupoprodajnog ugovora od 5. prosinca 1986. i tabularne isprave s jedne strane te predmet Ugovora o zamjeni prava vlasništva na nekretninama od 28. prosinca 1993., s druge strane, nisu isti, budući je predmet navedenog Kupoprodajnog ugovora i tabularne isprave ozidani prostor prizemlja i I kata, odnosno, stan u prizemlju i na I katu, lijevo od glavnog ulaza, dok je predmet navedenog Ugovora o zamjeni prizemni dio i katni dio zgrade s desne strane, a svaka etaža ima tri stana, međutim sve i da je predmet ovih pravnih poslova isti, to ne bi imalo za posljedicu ništetnost Ugovora o kupoprodaji od 15. prosinca 1986., niti tabularne isprave, u smislu čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99. dalje – ZOO/91.), iz razloga što i ugovori o otuđenju iste stvari sklopljeni između različitih stranaka, obvezuju ugovaratelje.

12.1. I po mišljenju ovog suda, opravdano je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti predmetnih pravnih poslova uz obrazloženje da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom 103. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08.,125/11., 78/15. i 29/18., dalje; ZOO/05.), obzirom da postojanje dvaju različitih pravnih poslova između različitih stranaka u odnosu prema istom predmetu stjecanja prava vlasništva, sam po sebi, ne vodi ništetnosti jednog od ta dva ili više pravnih poslova (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 364/2018-3 od 3. lipnja 2020.).

12.2. Neosnovanost tog zahtjeva proizlazi iz samih činjeničnih tužbenih navoda na kojima se zahtjev temelji. Naime, tužitelji smatraju da je sporni Kupoprodajni ugovor ništetan iz razloga što su ZŠ i MŠ dva puta prodali stan u prizemlju i na I. katu, lijevo od glavnog ulaza (što predstavlja 1/3 dijela cijele zgrade) i to jednom JŠ i ĆŠ spornim Kupoprodajnim ugovorom i drugi put UŠ Ugovorom od 28. prosinca 1993., kojima je prodan i stan u prizemlju i na I katu desno od glavnog ulaza (što također predstavlja 1/3 dijela cijele zgrade), dakle, zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnog kupoprodajnog ugovora tužitelji u bitnom temelje na činjenici višestrukog ugovaranja otuđenja iste (dijela) nekretnine. Ta činjenica nije razlog ništetnosti ugovora o otuđenju već otuđene nekretnine, a to ni u slučaju da stjecatelj nije postupao u dobroj vjeri.

12.3. Da takav ugovor nije ništetan proizlazi i iz odredabe čl. 125. ZVDSP.

12.4. Tom odredbom propisano je da u slučaju kada je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja prava vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva (st. 1.), da brisanje upisa vlasništva osobe iz st. I. ovog članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecateljica nije postupila u dobroj vjeri jer je u trenutku kada je sklopila pravni posao s otuđivateljem znala da je nekretnina drugome već valjano otuđena i predana u samostalan posjed (st. 2.), te da odnos otuđivatelja s osobama s kojima je sklopio pravne poslove, ali one nisu stekle vlasništvo nekretnine uređuju obvezno pravna pravila (st. 3.).

12.5. U okolnostima konkretnog slučaja, a obzirom na činjenicu da je tuženik pod 1) na temelju valjanog pravnog posla ishodio uknjižbu prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini, materijalno pravo je pravilno primijenjeno i kada je zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja odbijen kao neosnovan.

13. Isto tako, sama činjenica da bi direktor tuženika pod 1) bila ovdje označena tuženica 4) ne znači da je namjera sklapanja Ugovora o darovanju, sklopljenog između tuženice 4) i ĆŠ s jedne strane te tuženika 2), s druge strane, bila upravo njihova namjera da oštete treće osobe koje su kupoprodajnim ugovorima stekle pravo vlasništva sasvim drugih nekretnina, a na čemu tužitelji temelje svoju tvrdnju da je taj ugovor ništetan pa nema osnove za utvrđenje ništetnosti ovog ugovora o darovanju u smislu čl. 103. st. 1. ZOO/91.

14. Pored toga, sud utvrđuje da je uknjižba prava suvlasništva tuženika pod 1) na predmetnoj nekretnini izvršena na temelju tabularne isprave koja predstavlja pravni posao, te ista može sama biti temelj za stjecanje prava vlasništva, a iz navedene tabularne isprave da je vidljiv pravni temelj za upis knjižnog prava (darovanje), dok činjenica da prijedlogu za uknjižbu prava suvlasništva t.d. ... nije bio priložen Ugovoru o darovanju koji se spominje u tabularnoj ispravi nema za posljedicu da je upis prava suvlasništva tuženika pod 1) pravno nevaljan, odnosno, ništetan, slijedom čega nema ni osnove za nalaganje zemljišno knjižnom odjelu Poreč uspostavu zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa prava suvlasništva tuženika pod 1) na predmetnoj nekretnini.

15. Slijedom iznesenog, valjalo je presuditi kao u toč. I izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP.

16. U pogledu odluke o troškovima postupka, opravdano tuženik pod 6) u žalbi navodi da je sud trebao primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. – dalje Tarifa) koja prema Tbr. 54. propisuje vrijednost boda u iznosu od 2,00 eura, s obzirom da se prema Tbr. 52. t. 3. Tarife kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifa i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

17. Pored toga, opravdano ovaj tuženik smatra da je sud pogrešno odredio vrijednost predmeta spora koja se odnosi na tuženika pod 6), kada je označenu vrijednost predmeta spora od 201.000,00 kn/26.677,28 eur podijelio na prvotnih 7 tuženika, odnosno da vrijednost predmeta spora u odnosu tuženika 6) iznosi 7.622,08 eur.

17.1. Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.

17.2. U sporu radi utvrđenja ništavosti kupoprodajnog ugovora stranke tog ugovora kao tuženici kao i u sporu radi utvrđenja prava suvlasništva imaju položaj jedinstvenih suparničara, te se u takvom sporu suparničari smatraju kao jedna parnična stranka (čl. 201. ZPP)., što znači da se na svakog od njih odnosi ukupno označena vrijednosti predmeta spora od 201.000,00 kn/26.677,28 eura jer se ovdje ne radi o djeljivim obvezama.

17.3. Stoga je tuženiku pod 6) valjalo priznati trošak za sastav odgovora na tužbu 250 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife) i za zastupanje na ročištu 27. studenog 2017. - 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 21. rujna 2018.- zatraženih 25 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), za zastupanje na ročištu 11. travnja 2019.- 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu 2. lipnja 2023.-250 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife) i za zastupanje na ročištu 2. srpnja 2024.-250 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.550,00 eura na što se ima dodati PDV, odnosno ukupno iznos od 3.187,50 eura, što s troškom sastava žalbe od 50 bodova, odnosno 100,00 eura (Tbr. 10. t.5. Tarife) i sudske pristojbe na žalbu u visini 53,09 eura, ukupno iznosi 3.340,59 eura.

U Zadru, 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica