REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1670/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Matas, u pravnoj stvari tužitelja CM, vlasnika Građevinskog obrta „[obrt]“, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ines Bojić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1191/2024-9 od 31. siječnja 2025., 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1191/2024-9 od 31. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Zagrebu je odlučio: I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, na ime naknade štete po kasko polici osiguranja platiti tužitelju UM, vlasniku [obrt] „[obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.777,11 € zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za pet postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, računajući ove kamate od 25. travnja 2024. do isplate, kao i naknaditi tužitelj parnični trošak sa naprijed navedenim zateznim kamatama računajući ove od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR sa zateznim kamatama počev od 31. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
2. Prema obrazloženju, sud primjenjuje odredbe čl. 80. st. 1., čl. 313., 315., 921. i 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) i čl. 154. st. 1., čl. 155. Zakona o parničnom postupku.
3. Tužitelj u žalbi protiv navedene presude koju podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda odredbi parničnog postupka te odluke o trošku, navodi kako pobijana prvostupanjska presuda sadrži takve nedostatke zbog kojih nije niti pravno niti činjenično održiva. Posve je pogrešno tumačenje suda glede odredbe čl. 461.a st. 9. i čl. 10. Zakona o parničnom postupku odnosno kada je raspravnim rješenjem od 23. siječnja 2025. riješio na način da neće uzeti u obzir dokazne prijedloge tužitelja na okolnosti iz točke 13 pobijane presude, jer da se u korektnom predmetu radi o maličnom sporu (čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku) zbog čega na temelju odredbe iz čl. 461.a st. 9. Zakona o parničnom postupku sud nije uzeo u obzir, po tužitelju, istaknute nove činjenice i predložene nove dokaze.
Iako je riječ o sporu male vrijednosti u smislu Zakona o parničnom postupku, nesporno je da se navedene sporne okolnosti mogu dokazati, koje je tuženik učinio spornim u svojem odgovoru na tužbu, samo s dokazima tužitelja koje je isti stavio nakon podizanja tužbe odnosno danog tuženikova odgovora na tužbu. Tužitelj je onemogućen u ravnopravnom raspravljanju i dokazivanju odnosno pojašnjavanju spornih okolnosti iz točke 13 obrazloženja presude, a svakako dokaza na okolnost utvrđivanja da je neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Da je tome tako, svjedoči konačno i pribavljeni ugovor o ustupu tražbine koja je predmet postupka, između tužitelja i IMPULS LEASING d.o.o., a što bi sud i konačno dobio u sudski spis da je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za pribavom očitovanja i podataka službenim putem od trgovačkog društva IMPULS LEASING d.o.o. (da je tražbina ustupljena tužitelju, da isto društvo nema zahtjev za naknadom štete i dr.), a što potvrđuje upravo osnovanost svih žalbenih razloga u konkretnom slučaju na koje upire tužitelj. Kako je istu tražbinu tj. obvezu na plaćanje ispunio te platio upravo tužitelj trgovačkom društvu IMPULS LEASING d.o.o. umjesto tuženika, to je isti samim ispunjenjem odnosno plaćanjem postao nositelj tražbine odnosno stekao pravo regresa radi naplate iste tražbine prema tuženiku sa svim sporednim pravima. Upravo iz navedenoga razloga jasna je kako aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika, pravna osnova i visina iste tražbine.
Dakle, sukladno relevantnim odredbama Zakona o obveznim odnosima, jasna je legitimacija stranaka kao osnovanost i visina predmetne tražbine s osnova regresne naplate. Obzirom na navedeno nije zakonita niti odluka o trošku ovog parničnog postupka, te je ista u suprotnosti s odredbama Zakona o parničnom postupku i OTH. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku ili podredno ukine i prizna tužitelju trošak žalbe u iznosu od 312,50 eura za sastav i PDV, uvećano za pristojbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.
6. Tužbeni zahtjev je potraživanje tužitelja u iznosu od 5.777,11 eura za naknadu štete na vozilu čiji je korisnik tužitelj a vlasnik Impuls-leasing d.o.o.
7. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a) jer je vrijednost predmeta spora 5.777,11 eura pa ovaj sud nije dužan razmatrati žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Pobijana presuda jasno je obrazložena, posebice glede aktivne i pasivne legitimacije i ne sadrži proturječnosti. Činjenice su potpuno utvrđene iz izvedenih dokaza a sud je pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja. Materijalno pravo je također pravilno primijenjeno.
8.1. Ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda o nedostatku aktivne legitimacije, iako je pogrešno navedeno promašena aktivna legitimacija. Naime, o tome je riješila sudska praksa u nizu slučajeva, zbog čega je i odbačen prijedlog za dopuštenje revizije pod poslovnim brojem Revd-4531/2022 od 29. studenoga 2022., podnesen povodom odluke u predmetu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gn-3119/12od 27. svibnja 2014., a koju je imao u vidu i prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke.
8.2. Pravilno je sud primijenio i odredbu čl. 461.a st. 9. ZPP-a u ovom sporu male vrijednosti pa su žalbeni navodi o tome neosnovani. Tužitelj je trebao imati u vidu koje dokaze valja predložiti i prije podnošenja odgovora na tužbu a nije niti naveo zašto to nije učinio bez svoje krivnje. Ugovor o ustupu tražbine dostavljen u spis uz žalbu je novi dokaz o kojem sud nije dužan voditi računa.
9. Odluka o parničnom trošku je također po mišljenju ovog suda pravilno donesena u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i detaljno i jasno obrazložena. Žalitelj ne navodi neki određen razlog osporavanja odluke o troškovima, osim što je očekivao prihvaćanje tužbenog zahtjeva.
10. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Sutkinja
Dubravka Matas
