REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1261/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nevenke Marković, predsjednice vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Adria Rijeka d.o.o., OIB 07638053150, Rijeka, Užarska 28, kao pravni slijednik Hypo group d.o.o., kojeg zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ivković & Novak u Rijeci, protiv tuženice Republika Hrvatska, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine tuženice II. višeg isplatnog reda u iznosu od 428.002,13 kn / 56.805,65 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2269/20-12 od 19. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2269/20-12 od 19. svibnja 2021., u točki II. izreke u kojoj je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje osnovanosti osporavanja tražbine tuženice II. višeg isplatnog reda u iznosu od 428.002,13 kn / 56.805,65 EUR prijavljene u stečajnom postupku koji se vodi kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem St-2755/19, nad stečajnim dužnikom Mineral kamen d.o.o. u stečaju i u točki IV. izreke.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak revizijskog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2269/20-12 od 19. svibnja 2021. u točki I. izreke utvrđeno je da je osnovano osporavanje tražbine tuženice II. višeg isplatnog reda u iznosu od 45.980,00 kn, prijavljene u stečajnom postupku koji se vodi kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem St-2755/19, nad stečajnim dužnikom Mineral kamen d.o.o. u stečaju. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje osnovanosti osporavanja tražbine tuženice II. višeg isplatnog reda u iznosu od 428.002,13 kn, prijavljene u stečajnom postupku koji se vodi kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem St-2755/19, nad stečajnim dužnikom Mineral kamen d.o.o. u stečaju. U točki III. izreke odbijen je u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan. U točki IV. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 16.320,00 kn, u roku od 15 dana.

2. Prvostupanjski sud je ocijenio da sukladno prijelaznim i završnim odredbama čl. 197. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20; dalje: OPZ/16), te obzirom da do 1. siječnja 2017., kada je stupio na snagu Opći porezni zakon/16, nije protekao rok apsolutne zastare od 10 godina propisan odredbom čl. 230. Zakona o doprinosima („Narodne novine“ broj: 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16 i 106/18; dalje: Zakon o doprinosima), niti rok relativne zastare od 3 godine propisan čl. 94. st. 1. i 6. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16; dalje: OPZ/08).

3. Protiv presude u točkama II., III. i IV. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Postupajući po žalbi tužitelja ovaj sud je presudom poslovni broj Pž-4294/2021-2 od 1. ožujka 2022. preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2269/20-12 od 19. svibnja 2021. u točkama II., III. i IV. njene izreke i utvrdio u točki I. izreke da je osnovano osporavanje tražbine tuženice II. višeg isplatnog reda u iznosu od 428.002,13 kn (četiristodvadesetosamtisućadvije kune i trinaest lipa), priznate u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom Mineral kamen d.o.o. u stečaju. U točki II. izreke naložio je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 47.427,70 kn (četrdesetsedamtisućačetiristo- dvadeset sedam kuna i sedamdeset lipa) u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi trošak u iznosu od 6.009,80 kn (šesttisućadevet kuna i osamdeset lipa) tužiteljev zahtjev odbija kao neosnovan.

5. Protiv presude ovog suda poslovni broj Pž-4294/2021-2 od 1. ožujka 2022. u odnosu na preinačeni dio tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije i Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revd-2475/2022-2 30. travnja 2024. dopusti tuženici podnošenje revizije radi sljedećih pravnih pitanja: „1. Primjenjuje li se temeljem prijelazne i završne odredbe članka 197. stavka 2. OPZ/16 novi Zakon (OPZ/16) na pitanje zastare utvrđivanja i naplate poreza na situaciju u kojoj je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama OPZ/08?

2. Je li sklopljena predstečajna nagodba ovršna isprava temeljem koje se prijavljuju tražbine u stečajnom postupku i je li dopušteno osporavati dio tražbine iz sklopljene predstečajne nagodbe pozivajući se na zastaru koja je počela teći prije prijave tražbine u postupku predstečajne nagodbe?

3. Koji je zastarni rok za tražbine za koje je sklopljena predstečajna nagodba i kada taj rok počinje teći?“

6. Odlukom poslovni broj Rev-1049/2024-2 od 19. veljače 2025. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u točki I. izreke ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4294/2021-2 od 1. ožujka 2022. u dijelu kojim je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2269/20-12 od 19. svibnja 2021. na način da je utvrđeno osnovanim osporavanje tražbine tuženice II. višeg isplatnog reda u iznosu 413.822,13 kn, kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi kako je prema prijelaznoj i završnoj odredbi čl. 197. st. 2. OPZ/16, u pogledu primjene materijalnog prava vezano za pitanje zastare utvrđivanja i naplate poreza odlučno, je li ili nije u vrijeme stupanju na snagu Općeg poreznog zakona/16, odnosno na dan 1. siječnja 2017., nastupila relativna, odnosno apsolutna zastara po pravilima Općeg poreznog zakona/08. Sud zaključuje kako će se oni postupci za utvrđivanje porezne obveze započeti prema odredbama Općeg poreznog zakona/08 u kojima do 1. siječnja 2017. nije nastupila relativna zastara, dovršiti prema odredbama Općeg poreznog zakona/16. Samo oni postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se, u smislu odredbe čl. 197. st. 1. OPZ/16, po ranijem zakonskom propisu, odnosno Općem poreznom zakonu/08. Nadalje, iz te odredbe proizlazi da će se novi Zakon (Opći porezni zakon/16) primijeniti i na situaciju u kojoj je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona/08. Što se tiče drugog i trećeg pravnog pitanja naznačenog u reviziji tuženice, valja reći da se potraživanje tuženice temelji na pravomoćnoj predstečajnoj nagodbi koja ima snagu ovršne isprave za sve vjerovnike čije su tražbine utvrđene (čl. 66. st. 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi), a može se pobijati samo tužbom pod istim pretpostavkama koje su propisane za pobijanje sudske nagodbe, sukladno čl. 83. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi. Slijedom navedenog, sukladno pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odluci poslovni broj Rev-59/2023 od 29. ožujka 2023., s obzirom na to da je predmetna tražbina utvrđena pravomoćnim i ovršnim rješenjem o odobravanju predstečajne nagodbe, za takve tražbine je odredbom čl. 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) odnosno čl. 379. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01) propisan zastarni rok od deset godina, koji teče od ovršnosti predmetnog rješenja.

8. Stoga je predmet ponovnog ispitivanja u ovom postupku tužiteljev zahtjev za utvrđenje osnovanosti osporavanja tražbine tuženice II. višeg isplatnog reda u iznosu od 428.002,13 kn / 56.805,65 EUR zbog zastare kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

9. Pobijana presuda u ovom dijelu ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je presuda u pobijanom dijelu pravilna i zakonita.

10. Prema odredbi čl. 266. st. 2. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15 i 104/17; dalje: SZ) ako je koji od stečajnih vjerovnika osporio tražbinu koju je priznao stečajni upravitelj, sud će stečajnoga vjerovnika uputiti na parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine, a prema odredbi čl. 266. st. 4. SZ-a ako za osporenu tražbinu postoji ovršna isprava, sud će na parnicu uputiti osporavatelja da dokaže osnovanost svoga osporavanja, što se u konkretnom slučaju i dogodilo.

11. Između stranaka sporno je, je li tuženica vjerovnik stečajnog dužnika u pogledu neplaćenih prijavljenih i utvrđenih tražbina prethodno u postupku predstečajne nagodbe Bartol d.o.o., odnosno ima li tuženica pravo zahtijevati njihovo ostvarenje iz stečajne mase zbog činjenice da tužitelj smatra da je za potraživanja tuženice nastupila apsolutna zastara.

12. Iz isprava u spisu proizlazi:

- da je nad društvom Bartol d.o.o., koje se je pripojilo društvu Mineral kamen d.o.o. prije otvaranja stečaja, vođen postupak predstečajne nagodbe pred Financijskom agencijom, koji je okončan sklapanjem predstečajne nagodbe između navedenog društva i njegovih vjerovnika, među kojima se je nalazila i tuženica, koja nagodba je potvrđena 16. rujna 2014. rješenjem suda poslovni broj Stpn-191/14-10,

- da tražbine koje su bile predmetom predstečajne nagodbe uključuju tražbine po osnovi doprinosa za zdravstveno osiguranje i doprinosa za zapošljavanje u iznosu 413.822,13 kn,

- da je prijava spornih tražbina po osnovi doprinosa za zdravstveno osiguranje i doprinosa za zapošljavanje podnesena u postupku predstečajne nagodbe 22. listopada 2013.,

- da je tuženica predmetne tražbine utvrđene predstečajnom nagodbom prijavila u stečajnom postupku nad Mineral kamen d.o.o. 14. siječnja 2020.

13. Nije sporno među strankama da je nad društvom Bartol d.o.o., koje se pripojilo društvu Mineral kamen d.o.o. prije otvaranja stečaja, vođen postupak predstečajne nagodbe pred Financijskom agencijom, koji je okončan sklapanjem predstečajne nagodbe navedenog društva i njegovih vjerovnika, među kojima se nalazila i tuženica, a koja predstečajna nagodba je potvrđena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Stpn-191/14-10 od 16. rujna 2014., koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno.

14. Prema prijelaznoj i završnoj odredbi čl. 197. st. 2. OPZ/16, u pogledu primjene materijalnog prava vezano za pitanje zastare utvrđivanja i naplate poreza je odlučno je li ili nije u vrijeme stupanja na snagu Općeg poreznog zakona/16, odnosno na dan 1. siječnja 2017., nastupila relativna, odnosno apsolutna zastara po pravilima Općeg poreznog zakona/08.

15. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio u odnosu na tražbine po osnovi doprinosa za zdravstveno osiguranje i doprinosa za zapošljavanje koje su predmet ovog spora, a koje se temelje na ID obrascima za razdoblje od 1. ožujka 2010. do 30. rujna 2013. da bi šestogodišnji rok zastare trebao počeo teći 1. travnja 2014., međutim da zastara nije nastupila, jer je 22. listopada 2013. podnesena prijava te tražbine u postupku predstečajne nagodbe koji je vođen nad dužnikom Bartol d.o.o., odnosno da nije u vrijeme stupanja na snagu Općeg poreznog zakona/16, odnosno na dan 1. siječnja 2017., nastupila apsolutna zastara po pravilima Općeg poreznog zakona/08.

16. Dakle, potraživanje tuženice temelji se na pravomoćnoj predstečajnoj nagodbi poslovni broj Stpn-191/14-10 od 16. rujna 2014. koja ima snagu ovršne isprave za sve vjerovnike čije su tražbine utvrđene (čl. 66. st. 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi), a može se pobijati samo tužbom pod istim pretpostavkama koje su propisane za pobijanje sudske nagodbe, sukladno čl. 83. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.

17. Stoga sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-59/2023 od 29. ožujka 2023., kada je predmetna tražbina utvrđena pravomoćnim i ovršnim rješenjem o odobravanju predstečajne nagodbe, za takve tražbine je odredbom čl. 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) odnosno čl. 379. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01) propisan zastarni rok od deset godina, koji teče od ovršnosti predmetnog rješenja.

18. S obzirom na to da je tražbina za koju postoji ovršna isprava (pravomoćna predstečajna nagodba poslovni broj Stpn-191/14-10 od 16. rujna 2014.) prijavljena u stečajnom postupku nad Mineral kamen d.o.o. 14. siječnja 2020., nije prošao propisan zastarni rok od deset godina, koji teče od ovršnosti predmetnog rješenja. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti tužiteljevu žalbu i potvrditi odluku prvostupanjskog suda u točki II. izreke.

19. Pravilna je i zakonita odluka o trošku postupka sadržana u točki IV. izreke pobijane odluke u kojoj je tuženici dosuđen parnični trošak u iznosu 16.320,00 kn / 2.166,04 EUR (81,6%) na temelju odredbe čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14; dalje: OT ), a koji trošak tužitelj samo paušalno osporava navodeći da je trošak trebalo dosuditi njemu. Naime, tužitelj je u predmetnoj parnici uspio u omjeru od 9,2% (45.980,00 kn / 499.392,13 kn = 0,0920 • 100% = 9,2%), a tuženica u omjeru od 90,8% iz čega proizlazi da je nakon izvršenog prebijanja navedenih uspjeha tuženičin uspjeh u sporu 81,6%.

20. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

21. Tuženici koja je uspjela u revizijskom postupku dosuđen je trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 1.500,00 EUR na temelju odredbe čl. 166. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Nevenka Marković