REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4877/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2) SE iz [adresa], zastupani po punomoćnici Dajani Bjedov, odvjetnici iz Zadra, Ruđera Boškovića 4, protiv tuženika LEĆ iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Krsniku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Krsnik i partneri d.o.o. Zagreb, Boškovićeva 8/I, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika HE iz [adresa] i na adresi [adresa], zastupane po punomoćniku Karlu Suriću, odvjetniku iz Zadra, Ulica postrojbi specijalne policije Zadar 10, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-470/2024-7 od 5. lipnja 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-216/16- 671 od 28. veljače 2018., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-470/2024-7 od 5. lipnja 2024. odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-470/2024-7 od 5. lipnja 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-216/16-671 od 28. veljače 2018.
1.1. Tuženik prijedlog podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz tvrdnju da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i to Ustavno pravo na pošteno i pravično suđenje i pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava, i čl. 6. st. 1. Konvencije te čl. 48. st. 1. Ustava i čl. 1. Protokola broj I. uz Konvenciju.
Predlaže usvojiti prijedlog za dopuštenje revizije.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 21. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije te čl. 48. st. 1. Ustava i čl. 1. Protokola broj I. uz Konvenciju.
4. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja, činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom postupku ne mogu biti predmetom preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presude te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Naime, činjenica da tuženik nije uspio u predmetnom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što nižeg stupnja sudovi zauzimaju drugačije pravno shvaćanje i različito ocjenjuju dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
4.1. Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, a što ovdje nije slučaj.
5. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno izjasniti se o svim zahtjevima i navodima tužiteljice, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Nižestupanjski sudovi su u presudama odgovorili na sve odlučne navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imala pravično i pošteno suđenje.
6. U odnosu na navode tuženika o povredi prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčeno čl. 1. Protokola I. uz Konvenciju, ovaj sud smatra da se odluke nižestupanjskih sudova odnose na tipično građanski spor između privatnih osoba te da odluke nižih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne.
6.1. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužiteljica SE raspolagala zajedničkom bračnom imovinom nje i prvotužitelja bez njegova znanja, suglasnosti ili naknadnog odobrenja, te ocjenjuju da je riječ o ništetnim pravnim poslovima jer su isti u suprotnosti s kogentnom odredbom čl. 283. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 45/89, 59/90 i 25/94 – dalje: ZBPO) a koji je bio na snazi u vrijeme kada su nastali pravni poslovi.
6.2. Ništa ne ukazuje na to da su u danim okolnostima nižestupanjski sudovi primijenili navedenu odredbu na način koji bi bio nerazmjeran navedenom cilju i nametnuo prekomjeran teret tuženiku jer je tijekom postupka nesporno utvrđeno da predmetna kuća s okućnicom predstavlja bračnu stečevinu tužitelja koja nije podijeljena što znači da je na taj način pravni posao zamjene nekretnina bio u suprotnosti s prisilnim propisima tj. s odredbom čl. 283. st. 1. ZBPO, a posljedično tome riječ je o ništetnom pravnom poslu sukladno odredbi čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 32/05 – dalje: ZOO). Kako dakle tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je odbaciti kao nedopušten.
7. Slijedom navedenog ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
