REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1110/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Slavka Pavkovića, u pravnoj stvari tužitelja DŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Sieber, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ŠŽ, iz [adresa] (ranije [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Pintarić, odvjetnik iz Čakovca, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-222/2023-2 od 27. veljače 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-276/2022-8 od 12. siječnja 2023., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 222/2023-2 od 27. veljače 2023. i presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-276/2022-8 od 12. siječnja 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik isplati iznos od 255.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. studenog 2016. do isplate i da mu naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate i pod točkom II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 14.402,50 EUR / 108.515,63 kune u roku od 15 dana.
2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 2826/2023- 2 od 24. siječnja 2024., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-222/2023-2 od 27. veljače 2023. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
"Može li se pisani ugovor o ustupu tražbine smatrati pisanim priznanjem zastarjele obveze u smislu odredbe čl. 220. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23)?"
3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju tako da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu ili samo drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
7. U revizijskoj fazi postupka sporna je zastara potraživanja te je li tuženik priznao zastarjeli dug.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:
- da su stranke sklopile Sporazum od 1. travnja 2005. kojim se tuženik obvezao isplatiti tužitelju iznos pozajmice od 255.000,00 eura do kraja 2005.,
- da su stranke sklopile Sporazum od 11. studenog 2016. kojim su u članku 1. toga Sporazuma utvrdile da su "suglasne da su u poslovnim odnosima koji su za posljedicu imale potpisivanje Sporazuma od 1. travnja 2005. iz kojeg iznos dužnik još uvijek nije podmirio vjerovniku",
- da su se čl. 2. Sporazuma od 11. studenog 2016. stranke sporazumjele da „...u cilju podmirenja nespornog i još nepodmirenog dugovanja dužnik potraživanja koja ima u odnosu na D i FŽ, [adresa] prepusti vjerovniku ĐŽ.“
- da je tužba podnesena 5. studenog 2021.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev zbog nastupanja zastare potraživanja pozivom na članak 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) zaključivši da sklapanjem Sporazuma od 11. studenog 2016. nije došlo do odricanja tuženika od zastare prema čl. 220. st. 1. ZOO niti do priznanja duga u smislu čl. 240. st. 1. ZOO, već da je po shvaćanju drugostupanjskog suda samo utvrđeno da navedena tražbina nije plaćena i da radi njegova namirenja tuženik, kao dužnik ustupa tužitelju, kao vjerovniku svoje tražbine koje ima u odnosu na D i FŽ.
10. Mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) glase:
Članak 80.
(1) Vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.
Članak 220.
(1) Pisano priznanje zastarjele obveze smatra se odricanjem od zastare.
Članak 240.
(1) Zastara se prekida kad dužnik prizna dug.
(2) Dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.
Članak 246.
Ako je prekid nastao priznanjem duga od strane dužnika, a vjerovnik i dužnik su se sporazumjeli o obnovi obveze, nova tražbina zastarijeva za vrijeme koje je određeno za njezinu zastaru.
11. Prema odredbi čl. 240. st. 2. ZOO priznanje duga može biti učinjeno i na posredan način pri čemu su u čl. 240. st. 2. ZOO samo primjerice navedeni posredni načini priznanja duga.
12. Prema shvaćanju ovog suda izraženog u više odluka (npr. Rev-1973/2014-3 od 12. travnja 2016.) priznanje duga kojim se zastarijevanje prekida mora biti jasno, određeno i bezuvjetno.
13. Ustupanjem tražbine dolazi do promjene vjerovnika u obveznom odnosu tako da umjesto dosadašnjeg vjerovnika tražbina prelazi na novog vjerovnika.
14. Prema shvaćanju ovog suda izraženog u odluci broj: Revt-92/06 od 17. listopada 2007. cesija je dvostrani pravni posao koji nije sama sebi svrha već joj je cilj ispunjenje nekog temeljnog posla.
15. Stoga uzimajući u obzir svrhu cesije, a to je ispunjenje nekog pravnog posla (u ovom slučaju Sporazuma iz travnja 2005.), prema shvaćanju ovog suda ustupanje potraživanja može biti jedan od načina priznanja duga u smislu čl. 240. st. 2. ZOO, dakle, na posredan način. Slijedom navedenog, ugovor o ustupu potraživanja sklopljen u pisanom obliku kao jedan od načina priznanja duga dovodi do odricanja od zastare sukladno čl. 220. ZOO.
16. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:
Pisani ugovor o ustupu tražbine u kojem dužnik svoju tražbinu koju ima prema trećim osobama ustupa svojem vjerovniku i time ujedno potvrđuje da još uvijek nije podmirio svojem vjerovniku potraživanje koje ima prema tom vjerovniku može se smatrati pisanim priznanjem zastarjele obveze u smislu odredbe čl. 220. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).
17. Budući da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova nisu utvrđene sve činjenice potrebne za odluku u ovoj pravnoj stvari, nema uvjeta za preinaku presude.
18. Slijedom navedenog, primjenom čl. 391. st. 7. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
19. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a) pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
