REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1714/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i dr. iz Rijeke, protiv tuženika: 1. IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen Stipinović i dr. iz Rijeke i 2. ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1129/2024-3 od 5. prosinca 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-883/2021-31 od 12. siječnja 2024., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1129/2024-3 od 5. prosinca 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-883/2021-31 od 12. siječnja 2024.
1.1. Tužiteljica podnosi prijedlog protiv drugostupanjske presude zbog jednog pravnog pitanja kojeg smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pozivom na čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Prijedlog podnosi i pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede temeljnih ljudskih prava. Predlaže usvojiti prijedlog za dopuštenje revizije uz naknadu troškova sastava prijedloga za dopuštenje revizije.
1.2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica se poziva na presudu Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-159/2022 od 8. svibnja 2024., Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž 1957/2022 od 28. ožujka 2024., na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-891/2006 od 2. prosinca 2009. i U-III-4670/2018 od 11. rujna 2019., te na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 413/2018 od 4. rujna 2018. i Rev-412/2017 od 4. ožujka 2020. uz tvrdnju da je shvaćanje u pobijanoj drugostupanjskoj odluci suprotno shvaćanju iz navedenih odluka.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljeno pitanje nemaju značaj pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, na temelju utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužiteljica imala saznanja o izvršenom darovanju i sa istim se suglasila pa kako prvotuženik nije tražio suglasnost u pisanom obliku, ali je postojala usmena suglasnost za poduzimanje spornog pravnog posla zaključuje da je darovni ugovor ništetan u ½ dijela darovane nekretnine kojom tuženik nije mogao slobodno raspolagati bez suglasnosti tužiteljice, a sve u smislu čl. 37. st. 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20 – dalje: Obz). Smatraju da se radi o djelomičnoj ništetnosti ugovora sukladno odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 39/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) slijedom čega u navedenom dijelu prihvaćaju tužbeni zahtjev, a u preostalom dijelu isti obijaju kao neosnovan. Pritome drugostupanjski sud izražava shvaćanje da prigovor tužiteljice da je ugovor trebao biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta te da nije bilo prave predaje stvari obrazlažu da se predaja u posjed ne manifestira samo svakodnevnim korištenjem nekretnine u smislu stanovanja, već da je dovoljno pokazati volju za prihvaćanjem darovanja te predaja ključeva kao znak posjeda i sl., a što je u konkretnom slučaju i ostvareno. Stoga postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao niti za rješenje konkretnog slučaja.
5. S obzirom na izloženo, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pa je riješeno kao u točki I. izreke rješenja.
6. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka i pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
6.1. Imajući na umu okolnost konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom postupku ne mogu biti predmetom ispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tužiteljica u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Naime, činjenica da tužiteljica nije uspjela u predmetnoj sporu u cijelosti, ne znači da su njoj ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuje dokaze od tužiteljice ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
6.2. Glede tužiteljičinih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
7. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika. Te presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično i pošteno suđenje.
8. Slijedom navedenog ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je odlučeno kao u točki II. izreke na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
