REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3071/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, protiv tuženika Poliklinika MEDIKOL, Zagreb, Voćarska 106, OIB: 57970181621, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Petrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Petrić i partneri d.o.o., Varaždin, radi isplate (tužbeni zahtjev), i po protutužbi tuženika Poliklinika MEDIKOL, Zagreb, Voćarska 106, OIB: 57970181621, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Petrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Petrić i partneri d.o.o., Varaždin, protiv tužitelja KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, radi isplate (protutužbeni zahtjev), odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2465/2023-3 od 11. listopada 2023., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 1445/2017 od 10. lipnja 2022., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke zbog pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu i zbog toga što smatra da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14, dalje Ustav RH) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., dalje: Konvencija).
2. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. Tuženik je u prijedlogu naznačio sljedeća pitanja:
„1. Ukoliko u vrijeme sklapanja Ugovora o zakupu nema predmeta zakupa kao izgrađenog poslovnog prostora podobnog za svrhu zakupa koji se od tužitelja daje u zakup tuženiku, već taj prostor upravo tuženik ima izgraditi o svom trošku i organizaciji da li je Ugovor ništetan zbog nemoguće činidbe sukladno čl. 270. Zakona o obveznim odnosima?
2. Da li ugovor koji stranke nazovu Ugovor o zakupu, a predmet zakupa ne postoji kao podoban za svrhu zakupa, već zakupnik preuzme obvezu izgradnje poslovnog prostora na nekretnini zakupodavca, predstavlja prividni ugovor (čl. 285. ZOO-a) koji prikriva ugovor o izgradnji i financiranju kada je zakupnik u potpunosti izvršio upravo sadržaj takvog posla-izgradio objekt, a zakupodavac preuzeo taj posao i objekt?
3. Da li je između stranaka nastao ugovor kada strane vjeruju da su suglasne i koji nazovu i potpišu kao Ugovor o zakupu, a ustvari među njima postoji nesporazum (čl. 282. ZOO-a) o pravnoj naravi ugovora i o bitnom sastojku ugovora, a tuženik (zakupnik) preuzme obvezu izgradnje i financiranja samog poslovnog prostora na nekretnini tužitelja (zakupodavca) te je tuženik potom u potpunosti izvršio upravo sadržaj takvog posla izgradio objekt, a tužitelj preuzeo taj posao i objekt? ˮ 5. Tuženik u odnosu na prva dva pitanja iz prijedloga nije naveo odgovarajuće razloge važnosti zbog kojih bi naznačena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi s obzirom na to da su odluke Vrhovnog suda RH, koje je tuženik naveo kao razloge važnosti, donesene u drugoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, tj. u tim predmetima nije izraženo pravno shvaćanje da bi ugovor o zakupu bio ništetan ili prividan ako u trenutku njegova sklapanja nema predmeta zakupa kao izgrađenog poslovnog prostora. Kroz treće pitanje tuženik prikazuje odlučno činjenično stanje drukčijim od onog utvrđenog u pobijanoj odluci s obzirom na to da u pobijanoj odluci nije utvrđeno da je između stranaka postojao nesporazum o pravnoj naravi i bitnim sastojcima ugovora o zakupu, pa samim time niti navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
6. Zato u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije tuženika u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke rješenja.
7. Tuženik je u prijedlogu naveo i to da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH. Obrazlažući navedenu povredu tuženik je naveo da je drugostupanjski sud ignorirao odlučnu argumentaciju i dokumentaciju na temelju koje je on zasnivao svoj protutužbeni zahtjev te da se nije očitovao o njegovim navodima vezano za stvarni sadržaj pravnog odnosa. Prilikom obrazlaganja gore navedenih navoda tuženik je zapravo osporio primjenu materijalnog prava. Međutim, valja reći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva, pa do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Drugostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke naveo da se „pravni odnos između tužitelja i tuženika prvenstveno mora promatrati u okviru sadržaja Ugovora koji su stranke sklopile, pri čemu se ugovorne odredbe primjenjuju onako kako glase“ te je materijalno pravo primijenio s obzirom na navedeni stav i pri tome odgovorio na sve odlučujuće navode tuženika.
8. Zato tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP riješio kao u toč. II. izreke rješenja.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
