Poslovni broj: Usž-233/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Općine Medulin, Medulin, Centar 223, OIB: 7053721639, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske), Uprave ribarstva, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi potpore za ribarsku baštinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 642/2024-6 od 20. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-642/2024-6 od 20. studenoga 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave ribarstva, KLASA: UP/I-324-01/23-01/3984, URBROJ: 525-12/758-24-7 od 20. ožujka 2024. i određivanje isplate potpore tužitelju u iznosu od 89.801,54 eura.
2. Osporenim rješenjem tuženika određeno je da se tužitelju isplaćuje potpora u ukupnom iznosu od 68.823,97 eura u okviru FLAG Natječaja za provedbu Mjere 1.1.1 „Razvoj i unapređenje objekata i drugih javnih prostora te sadržaja povezanih s ribarskom baštinom" FLAG-a „Istarska batana", za projekt: FLAGN-11-02-1.1.1.-02/23 „Ribarske štorije: očuvanje ribarskog blaga" u skladu s Pravilnikom o uvjetima, kriterijima, načinu odabira, financiranja i provedbe lokalnih razvojnih strategija u ribarstvu („Narodne novine”, 27/19., 77/20., 74/22., 8/23. i 122/23. – dalje: Pravilnik) (točka 1. izreke), način isplate i isplatitelj sredstava (točka 2. izreke), da su podaci iz Priloga I. – „Tablica izračuna prihvatljivih troškova" prilog rješenju i čine njegov sastavni dio (točka 3. izreke) te su sadržana popratna utvrđenja (točke 4. i 5. izreke).
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da je stvarni trošak izgradnje edukativnog igrališta (pripremni radovi, dobava i montaža igrala) bio manji od planiranih i da su se razlikovali pojedinačni iznosi radova, a da sud pogrešno navodi da se trošak razlikovao od odobrenog iznosa za koji je tuženik donio rješenje o dodjeli sredstava. Ističe da se niti u jednom dokumentu ne navode jedinične cijene radova i da je tuženik za izgradnju i opremanje igrališta odobrio ukupan iznos od 81.475,44 eura bez specifikacije pojedinačnih troškova radova. Citira članak 37. stavak 1. točku c. Pravilnika i navodi da nije bilo potrebno zatražiti promjene u operacijama jer izgradnja edukativnog igrališta, uključujući pripremne radove, dobavu i montažu igrala, predstavlja jednu stavku troška i nije postojala osnova za umanjenje iznosa javne potpore. Navodi da nije samoinicijativno mijenjao visinu odobrenih novčanih sredstava i da se u cijelosti pridržavao Pravilnika, a da za predmetne radove nije zatražio promjene u operacijama jer promjena nije niti bilo. Slijedom navedenog smatra pogrešnim zaključak suda da se stvarni trošak izgradnje i opremanja dječjeg igrališta razlikovao od troška koji je odobren i za koji je tuženik donio rješenje o dodjeli sredstava jer mu je odobren ukupan trošak za navedene radove, a ne pojedinačni iznosi troškova prema pojedinoj fazi izvršenja radova. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i da ovaj Sud sam riješi predmetnu upravnu stvar.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 123. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
8. U upravnom postupku je utvrđeno da je tužitelj sudjelovao na FLAG natječaju za dodjelu potpore u okviru mjere 1.1.1. razvoj i unapređenje objekata i drugih javnih prostora te sadržaja povezanih s ribarskom baštinom iz LSR u ribarstvu 2014. -2020. (dalje: natječaj), da je u prijavi na natječaj prijavio trošak u odnosu na radove „Izgradnja edukativnog dječjeg igrališta, uključuje radove, dobavu i montažu igrala” u visini od 81.475,44 eura te da su u odluci o odabiru projekta od 20. rujna 2023., kao prihvatljivi, određeni troškovi u istom iznosu. Rješenjem o dodjeli sredstava od 30. studenog 2023. određen je isti iznos kao iznos prihvatljivih troškova za dodjelu javne potpore za navedene radove.
9. Iz spisa tuženika proizlazi da je u zahtjevu za isplatu potpore od 29. prosinca 2023., a prema troškovima na temelju računa broj: 101-01-1 od 15. prosinca 2023., došlo do smanjenja ukupne cijene za radove izgradnje edukativnog dječjeg igrališta, odnosno da je zatražen trošak u visini od 74.601,94 eura. Pri tome je utvrđeno da tužitelj prije podnošenja zahtjeva za isplatu nije podnio zahtjev za odobrenje promjena u iznosu odobrenih sredstava za navedene radove, odnosno da mu takva promjena nije odobrena. Na temelju navedenog tuženik je u skladu s člankom 20. stavkom 1. podstavkom 3., člankom 35. stavkom 1. točkom a) i člankom 37. stavkom 4. Pravilnika u vezi s člankom 28. stavkom 2. Zakona o akvakulturi („Narodne novine”, 130/17., 111/18., 144/20., 30/23. i 14/24.) i člankom 55. stavkom 3. Zakona o morskom ribarstvu („Narodne novine”, 62/17., 130/17., 14/19., 30/23. i 14/24.) odredio tužitelju isplatu potpore u ukupnom iznosu od 68.823,79 eura, od čega je 53.624,19 eura odobreno za izgradnju edukativnog dječjeg igrališta.
10. U upravnom sporu prvostupanjski upravni sud je utvrdio sve odlučne činjenice, pravilno zaključivši da je tuženik na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavne odredbe Pravilnika te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. U obrazloženju pobijane presude sud je naveo da je jedan od općih uvjeta prihvatljivosti troškova stvarnost nastanka određenog troška kod nositelja projekta zbog čega je tužitelju bilo moguće priznati samo stvarno nastale troškove koji su ga teretili, a koji su u konkretnom slučaju određeni računom broj: 101-01-1 od 15. prosinca 2023.
11. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da, iako je rješenjem o dodjeli sredstava tužitelju odobren veći iznos potpore za dobavu (nabavu) i montažu opreme od onog koji ga je u konačnici teretio, pravilno su osporenim rješenjem tuženika tužitelju odobrena sredstva u visini stvarno nastalih troškova, s obzirom na to da u skladu s mjerodavnim odredbama Pravilnika, citiranima u pobijanoj presudi, nije moguće odobriti i isplatiti sredstva u iznosu višem od onog koji je korisnika stvarno teretio.
12. Pri tome nisu od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari niti navodi tužitelja da mu je odobren ukupan trošak za izgradnju i opremanje igrališta, dok pojedinačni troškovi pojedinih faza radova nisu bili specificirani jer neovisno o tome izvode li se radovi u fazama mjerodavan je ukupan trošak pojedinačno prijavljenog izdatka, a koji odgovara zbroju svih troškova nastalih u izvršenju pojedinih faza radova. Imajući na umu da je tužitelj u zahtjevu za isplatu zatražio manji iznos od odobrenog iznosa potpore, upravo zbog smanjenja troškova pojedinih faza izvođenja radova što se posljedično odrazilo i na smanjenje ukupnog iznosa stvarno nastalih troškova, nije bilo osnove da se odluka tuženika ocijeni nezakonitom.
13. Tužitelj svojim žalbenim navodima, a koje je iznosio i u tužbi protiv osporenog rješenja tuženika, nije doveo u sumnju zakonitost prvostupanjske presude.
14. Kako je, dakle, u postupku završne administrativne obrade zahtjeva za isplatu utvrđeno da su stvarni troškovi izgradnje edukativnog igrališta bili manji od odobrenih troškova sredstava potpore za te radove, iz kojeg razloga su za iste utvrđeni neprihvatljivi troškovi u iznosu od 20.977,75 eura, to nisu osnovani žalbeni navodi da bi predmetne odluke javnopravnog tijela i prvostupanjskog suda bile utemeljene na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
15. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 7. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
