REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1767/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Drago Tolić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika: 1. ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i na adresi [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Rea Atelj, odvjetnica u Zadru, 2. BK, iz [adresa], 3. EK iz [adresa] i 4. RK iz [adresa], radi utvrđenja ništavosti i predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-821/2023-2 od 27. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-3232/2019-70 od 26. rujna 2023., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je, prema njegovu mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustav) i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).

2. Tuženici na prijedlog za dopuštenje revizije nisu odgovorili.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.

4.1. Tuženik je u prijedlogu naznačio četiri pravna pitanja, no niti jedno od njih nije važno pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP.

4.2. Ta pitanja glase:

- „Može li osoba imati pravo na posjed određene nekretnine, ukoliko je univerzalni pravni prednik te iste osobe prethodno pravomoćnom sudskom odlukom odbijen sa tužbenim zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva glede te iste nekretnine?“,

- „Imaju li sklopljeni prividni - simulirani ugovor između ugovornih stranaka i sklopljeni ništetni ugovor između istih ugovornih stranaka, u konačnici iste posljedice za ugovorne stranke?“,

- „Može li na temelju sklopljenog prividnog – simuliranog ugovora, jedna ugovorna stranka zadržati posjed stvari (nekretnine), koja je predmetom tog ugovora, te ocijeniti taj posjed poštenim posjedom?“ i

- „Može li jedna stranka u postupku, pozivom na isprave priložene u spisu, dokazivati nesavjesnost posjeda druge stranke u postupku i time oboriti zakonsku presumpciju savjesnosti – poštenje posjeda stranke, koja drži u posjedu nekretninu?“.

4.3. Što se prvoga citiranog pitanja tiče, radi se o pitanju o kojemu odgovor ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Naime, sama činjenica da je nekada odbijen zahtjev pravnoga prednika neke osobe za utvrđenje prava vlasništva nekretnine ne mora sama po sebi značiti da ta osoba nema pravo na posjed te nekretnine. Osim toga, ni predmetni tužiteljev zahtjev nije utemeljen na činjenici sadržanoj u pitanju.

4.4. Drugo i treće citirano pitanje polaze od tvrdnje da je ugovor o diobi, za koji tužitelj u ovoj parnici zahtijeva da se utvrdi da je ništetan i bez pravnoga učinka, prividan pravni posao. Međutim, u postupku je utvrđeno drukčije, odnosno, prvostupanjski je sud odluku donio zaključivši da se ne radi o prividnome pravnom poslu.

4.5. Četvrto naznačeno pitanje nižestupanjski sudovi nisu razmatrali, odnosno, nisu izrazili pravno shvaćanje da stranka u parnici, pa ni tužitelj u konkretnome slučaju, ne može pozivom na isprave kao dokazno sredstvo ukazivati na nesavjesnost posjeda protivne stranke.

4.6. Kako se, dakle, ne radi o važnim pravnim pitanjima, odlučeno je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP kao u točki I. izreke.

5. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnoga prava, treba istaknuti da članak 6. stavak 1. Konvencije i članak 29. stavak 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede toga prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnoga prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Osim što iz spisa predmeta proizlazi da je tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku, drugostupanjski je sud u svojoj presudi svoje zaključke podrobno obrazložio i njegova se odluka ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Zato ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje pa je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek