REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1965/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Saša Pavličić Bekić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Financijska agencija iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 70, OIB: 85821130368, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-7/2025-2 od 13. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1798/2022-21 od 30. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice na utvrđenje da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu Klasa: 150-07/22-05/75, Ur.broj: 08-2051-22-1 od 02. kolovoza 2022., kojom je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužiteljici, Klasa: 150-02/19-03/33, Ur. Broj: 08-202-19-84 od 01.03.2019. na radnom mjestu djelatnik poslovnice – referent u organizacijskoj jedinici Poslovnica 4, Regionalni centar Zagreb, Sektor poslovne mreže, Financijska agencija te Odluka Klasa: 150-07/22-05/75, Ur.broj: 08-2051-22-4 od dana 23.08.2022. kojom je odbijen Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa tužiteljice, te je slijedom toga tuženik Financijska agencija iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 70, OIB: 85821130368, dužna vratiti tužiteljicu SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na radno mjesto koje joj pripada sukladno važećem Ugovoru o radu, te joj zadržati sva prava po osnovi radnog odnosa, a sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe (toč. 1.) kao i zahtjev da se naloži tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, počevši od dana donošenja presude (toč. 2.).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije zbog sljedećih pitanja;
1.“Je li poslodavac bio dužan primijeniti blažu mjeru od otkaza, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti i činjenicu da radnik tijekom 26 godina radnog staža nije počinio niti jednu povredu radne obveze?“
2.“Je li povjerenje poslodavca prema radniku nepovratno narušeno nepravilnim rukovanjem pripremljenim novcem, ili su postojale okolnosti koje opravdavaju nastavak radnog odnosa?“
3.“Je li prilikom izricanja izvanrednog otkaza poslodavac adekvatno ocijenio sve relevantne okolnosti, uključujući radni staž, dosadašnje uredno ispunjavanje obveza i prirodu počinjene povrede?“
4.“Je li poslodavac povrijedio načelo proporcionalnosti i obvezu razmatranja svih okolnosti prilikom donošenja odluke o otkazu, osobito uzimajući u obzir dugogodišnji radni staž radnika, dosadašnji uredan rad i nepostojanje prethodnih povreda radnih obveza?“
5.“U situaciji kada nalog za postupanje ne sadrži datum izvršenja, može li se radnika smatrati odgovornim za povrede radne obveze, s obzirom na nemogućnost nedvojbenog utvrđivanja vremena zaprimanja naloga i odgovornosti radnika?“
6.“Je li nedostatak datuma izvršenja u nalogu za postupanje mogao utjecati na sposobnost radnika da ispuni svoje obveze, te je li radnika u takvoj situaciji opravdano smatrati odgovornim za povredu radne obveze?“
7.“Je li radnika opravdano smatrati odgovornim za povredu radne obveze, s obzirom na nejasnoće u nalogu koje uključuju izostanak datuma izvršenja i nemogućnost nedvojbenog utvrđivanja vremena zaprimanja naloga?“
4. U odgovoru na prijedlog tuženik ističe da pitanja koja tužiteljica postavlja ne predstavljaju pravna pitanja te predlaže odbaciti, podredno odbiti prijedlog tužitelja za dopuštenjem revizije.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda.
7. To stoga što za naznačena pitanja, tužiteljica, osim što izražava neslaganje s pobijanom odlukom, nije navela odgovarajuće razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer se nije pozivala na različitu praksu drugostupanjskih sudova ili nesuglasnost pobijane odluke s nekom odlukom ovog suda, a to je bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a.
8. Nadalje, tužiteljica ističe da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog počinjene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka. Tužiteljica ističe da, iako je zaključeno da kašnjenja uplate novca predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, da u odluci nisu pravilno razmotrene sve okolnosti slučaja, uključujući i moguću nerazmjernost između prekršaja i sankcije izvanrednog otkaza ugovora o radu (trebalo je uzeti u obzir da postoje blaže mjere poput upozorenja ili privremene suspenzije). To tim više što tužiteljica kod tuženika radi 26 godina i što tuženiku nije nastupila šteta zbog njenog postupanja.
9. Navedenim prigovorima tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj su povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer je tijekom postupka utvrđeno da je tužiteljica time što je tri pologa koje je zaprimila 29. lipnja 2022., 4. srpnja 2022. i 6. srpnja 2022. provela 19. srpnja 2022., dakle tek nakon što je uložena reklamacija klijenta od 18. srpnja 2022., postupajući time suprotno pisanim nalozima da se nalozi za plaćanje izvršavaju u tekućem danu uplate a ako to nije moguće onda sljedeći radni dan (time što je suprotno uputama novac umjesto u blagajni ili trezoru, zaključala u garderobni ormar). Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi zaključili da je svojim postupanjem tužiteljica dovela u pitanje poslovni ugled poslodavca (tuženika) kao financijske institucije i dovela u opasnost da dođe do prestanka suradnje između njega i klijenta pri čemu je poslodavac izgubio povjerenje u tužiteljice. Opravdano je u ovakvom slučaju otkazivanje ugovora o radu izvanrednim otkazom pri čemu navodi tužiteljice da je tuženik mogao izreći blažu sankciju nisu osnovani s obzirom na prirodu povrede koju je počinila i djelatnost koju tuženik obavlja. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
10. Daljnji navodi tužiteljice da je njen postupak sukladno čl. 434. st. 4. ZPP-a trebao biti završen u roku od 6 mjeseci a da je njen završen nakon 2 godine kao i da drugostupanjski sud nije donio odluku u roku od 30 dana već u roku 2 mjeseca – nisu od utjecaja na zakonitost odluka sudova, jer stranka koja nije zadovoljna trajanjem postupka može sukladno odredbi čl. 63. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13, 33/15, 82/15, 67/18, 26/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24) može tražiti zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Stoga, tužiteljica ni u ovom dijelu nije učinila vjerojatnim da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
11. Budući da prijedlog nema minimalan sadržaj za njegovu dopuštenost, to je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP-a, riješeno kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
