- 1 -              Rev 928/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 928/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. K. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z.-t. c. d.d. iz V. G., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica A. Z., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2981/2021-2 od 30. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-45/2019-35 od 27. kolovoza 2021., u sjednici održanoj 21. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 2. studenoga 2016. i vraćanje na rad na radno mjesto direktorice Ekonomsko-financijskog i komercijalnog sektora, prema Ugovoru o radu od 29. lipnja 2012., odnosno drugo radno mjesto u skladu sa stručnom spremom, obrazovanjem i sposobnostima tužiteljice, uz naknadu troškova postupka (toč. I. izreke) te je tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn (toč. II. izreke).

 

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnijela je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači nižestupanjske presude, a podredno da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka.

 

4. Prema odredbi čl. 391. st. 2. i st. 3. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

5. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

6. Suprotno revizijskim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu ni nejasni ni proturječni, a isto tako ne postoji proturječnost između onoga što se o odlučnim činjenicama navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, te se presuda može ispitati.

 

7. Navodi kojima revidentica dovodi u pitanje utvrđenja drugostupanjskog suda o njenim postupcima - kao razlozima otkazivanja ugovora o radu i to sve uz tvrdnju da je iz izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom valjalo zaključiti da se radilo o zlouporabi prava od strane uprave društva  odnosno tvrdnju da je drugostupanjska odluka bez razumnog uporišta i razboritog obrazloženja - u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima revidentica iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza, koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana i kojima sugerira prihvaćanje činjeničnog utvrđenja kojeg ona nalazi ispravnim, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (čl. 386. st. 1. ZPP-a) te navode ne može razmatrati revizijski sud niti u okvirima revizijskog razloga bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

8. Predmet spora je dopuštenost otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom od 2. studenoga 2016., sve pozivom na odredbu čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR), a time i osnovanost zahtjeva za vraćanje tužitelja na rad.

 

9. Prema toj odredbi poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

9.1. Prema odredbi čl. 119. st. 1. ZR-a prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

9.2. Odredbom stavka 2. tog članka propisano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese obranu osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

10. U revizijskom stupnju postupka i dalje je među strankama sporno pitanje postojanja opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu, odnosno sporna je pravilnost primjene odredbe čl. 115. st. 1. i  čl. 119. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR).

 

11. Polazeći od nespornih te u postupku utvrđenih činjenica:

 

- da je tužiteljica s tuženikom 29. lipnja 2012. zaključila  ugovor o radu na neodređeno vrijeme, za radno mjesto direktorice Ekonomsko-financijskog i komercijalnog sektora;

- da je prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tuženik tužiteljici uputio poziv na obranu;

- da je tužiteljica u roku iznijela svoju obranu te navela da svojim postupcima nije povrijedila obveze iz radnog odnosa;

- da je nakon toga tuženik 2. studenoga 2016. donio odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika;

- da se kao razlozi otkaza u ovoj odluci navodi niz tužiteljičinih kršenja obveza iz radnog odnosa između 30. kolovoza i kraja rujna 2016.;

- da je tužiteljica nakon primitka odluke podnijela zahtjev za zaštitu prava radnika kojem tuženik nije udovoljio;

sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica doista kršila obveze iz radnog odnosa u četiri slučaja, i to:

1. zato što je 30. kolovoza 2016. od informatičara zaposlenog u Z.-u zatražila informaciju tko od zaposlenika sektora kojim ista upravlja ima pravo pristupa i knjiženja u knjigovodstvenoj aplikaciji Ti-IPS, a po zaprimanju popisa osoba koje imaju navedena prava, tužiteljica je svojevoljno i bez prethodnog savjetovanja i odluke sebi nadređenih donijela odluku i uputila nalog da se određenim osobama zabrani pristup navedenoj knjigovodstvenoj aplikaciji, čime je prekoračila svoje ovlasti;

 

2. zato što je onemogućavala provođenje unutarnje revizije naložene od uprave na način da je odbila omogućiti pristup poslovnoj dokumentaciji osobama koje su bile ovlaštene za provođenje unutarnje revizije i tako im onemogućila pristup poslovnoj dokumentaciji;

 

3. zato što je protivno uputi uprave zastupala poslodavca na sastanku s poslovnim partnerom D.-om, a da prethodno nije upravi na njihov zahtjev dostavila „prijedlog potreba za angažmanom navedenog partnera u 2017. godini radi usklađenja stava s upravom“;

 

4. zato što je odbila dostaviti poslovnu dokumentaciju vezanu za poslovanje s M.-om i to „kompletan prijedlog plana realizacije i prihoda po svim poslovima s M.-om“ u određenom joj roku;

 

čime je povrijedila čl. 2. ugovora o radu i ispunila uvjete iz čl. 68. Pravilnika o radu tuženika, što zajedno predstavlja valjanu osnovu za redoviti otkaz ugovora o radu prema čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a.

 

12. Prihvaćajući utvrđenja prvostupanjskog suda da je tužiteljica, kao radnica zaposlena na mjestu Direktorice Ekonomsko-financijskog i komercijalnog sektora više puta kršila obveza iz radnog odnosa, sud drugog stupnja, pozivajući se na čl. 68. Pravilnika o radu Z.-t. c. br. Z.-15-585 (dalje: Pravilnik o radu) u kojem se među osobito teškim povredama obveze iz radnog odnosa navode i:

- neizvršavanje ili nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje obveza iz ugovora o radu;

- nepravovremeno dostavljanje poslovne dokumentacije;

- odbijanje izvršenja radnog zadatka, i drugo;

 

zaključuje da od četiri predmetna slučaja njih tri (drugi, treći i četvrti) predstavljaju kršenja obveze iz radnog odnosa jer tužiteljica nije postupala po nalozima sebi nadređenih članova uprave:

- u slučaju broj 2. kada je 19. rujna 2016. veoma grubo postupila suprotno nalogu uprave i usmenom zabranom revizorima onemogućila fizički pristup poslovnoj dokumentaciji, iako je predsjednik uprave još 5. srpnja 2016. donio nalog za pokretanje unutarnje revizije;

 

- u slučaju broj 3. kada je po nalogu uprave e-porukom 27. rujna 2016. upozorena da prije sastanka s predstavnicima društva D. izvijesti upravu o prijedlogu Z.-a glede potreba angažmana ovog partnera u 2017. godini pa da tek nakon dogovora s usklađenim stavom zastupa društvo na tom sastanku, time da ju je i predsjednik uprave 3. listopada 2016., u svezi tog sastanka, upozorio kako nije dostavila traženi prijedlog, ali tužiteljica nije tako postupila već se sastala se s predstavnicima društva D. istog dana 3. listopada 2016., što je još jedno kršenje obveze iz radnog odnosa, bez obzira da li je ona na tom sastanku preuzela neke obveze u ime svog društva ili nije;

 

- u slučaju broj 4., iako tužiteljica za razlog navodi da nije odbila dostaviti traženu dokumentaciju, već da je samo uputila upravu neka se izravno obrati osobama uključenim u pregovore s M.-om, drugostupanjski sud je stava da ako je tužiteljica imala bilo kakvu dokumentaciju ove vrste, a ona to ne osporava, bila ju je dužna dostaviti upravi na njihov zahtjev u ostavljenom roku, pa kada to nije učinila, tada je i u ovom slučaju prekršila obvezu iz radnog odnosa pri čemu su žalbeni navodi da tužiteljica „nije bila uključena u poslovanje sa M.-om“, niti razlozi „kratkoće roka“, ocijenjeni neosnovanima, jer je ona i u tim situacijama morala dostaviti upravi zatraženu dokumentaciju u roku od 3 dana, koji rok je bio dostatan za izvršenje ovog naloga.

 

13. Cijeneći ova tri dokazana slučaja kršenja obveze iz radnog odnosa navedena u osporavanoj odluci o otkazu kao razlozi otkaza, te e-dopis predsjednika uprave P. K. od 4. kolovoza 2016. iz kojeg proizlazi kako je, između ostalih, i tužiteljica L. K. upozorena da je dužna u potpunosti poštovati odredbe Pravilnika u radu i druge interne akte društva, da je ovo posljednje upozorenje te da će bilo kakvo daljnje nepoštivanje spomenutih akata društva, posebno Pravilnika o radu, imati za posljedicu ozbiljne sankcije i kao krajnju mjeru otkazivanje ugovora o radu, drugostupanjski sud zaključuje da su isti dostatni za zaključak da je otkaz u smislu odredbe čl. 115. st. 1. ZR-a bio zakonit.

 

14. Suprotno tvrdnjama tužiteljice, na utvrđeno činjenično stanje pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a kada su ocijenili da postupanja tužiteljice opisana pod brojem 2., 3. i 4. predstavljaju kršenja obveze iz radnog odnosa koje opravdava otkazivanje ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem, jer tužiteljica doista nije postupala po nalozima sebi nadređenih članova uprave, čime je kršila obveze koje proizlaze iz Pravilnik o radu.

 

15. Naime, suprotno shvaćanju tužiteljice, njena postupanja u kojima suprotno nalozima uprave zabrani revizorima fizički pristup poslovnoj dokumentaciji, protivno uputi uprave prije sastanka s poslovnim partnerom ne dostavlja traženi prijedlog, već je zastupa  poslodavca na sastanku, i na zahtjev uprave ne dostavlja dokumentaciju kojom raspolaže vezanu za poslovanje s M.-om u ostavljenom joj roku, doista imaju značaj povrede obveze iz radnog odnosa i kao takva predstavljaju skrivljeno ponašanje tužiteljice, koje je tuženik pravilno ocijenio razlozima za otkazivanje ugovora o radu. Ovo posebno kada se sagleda da je tužiteljica, iako je bila upozorena od poslodavca na poštivanje odredbi Pravilnika u radu i drugih internih akata društva i mogućnost sankcioniranja u slučaju nepoštivanje spomenutih akata društva, posebno Pravilnika o radu, ustrajala u neprimjerenom načinu izvršavanja radnih zadataka svog radnog mjesta protivno odlukama uprave. Konkretno, tužiteljica je imala obvezu poštivati svoju poziciju direktorice Ekonomsko-financijskog i komercijalnog sektora i poštivati hijerarhiju odlučivanja i poštivanja procesa rada kod poslodavca s kojim je bila u ugovornom odnosu, kako je to propisano i Pravilnikom o radu. Revizijskim navodima tužiteljica pogrešno nastoji svoje postupke relativizirati (da je revizija provedena, da na sastanku nije bila potreba za sudjelovanjem uprave i da je zbog kratkoće roka uputila člana uprave da se obrati osobama uključenim u pregovore s M.-om), no ostaje utvrđenje da ona u navedena tri slučaja nije postupala po nalozima sebi nadređenih članova uprave već je svojevoljno odlučivala i odbijala izvršenja radnih zadatka, čime je više puta kršila obveze iz radnog odnosa koje proizlaze iz čl. 68. Pravilnika o radu, a što ukazuje na izostanak volje i namjere tužiteljice da promijeni svoj (neprimjereni i neprihvatljivi) odnos prema radu i nadređenima.

 

16. Prema shvaćanju revizijskog suda, a polazeći od toga da svaki slučaj valja individualizirati i da odluka o dopuštenosti otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, u ovome slučaju u smislu čl. 68. Pravilnika o radu i čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a, upravo konkretne utvrđene okolnosti opravdavaju shvaćanje nižestupanjskih sudova da je tuženik dokazao postojanje (ne samo jednog, nego tri) opravdana razloga za redoviti otkaz ugovora o radu sklopljenog s tužiteljicom (uvjetovanog skrivljenim ponašanjem).

 

17. Imajući u vidu prirodu i težinu utvrđenih kršenja obveza iz radnog odnosa, učestalost tih kršenja, te imajući u vidu da je tužiteljica prethodno bila i pisano upozorena na obveze iz radnog odnosa, te da joj je ukazano na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju nastavka povreda tih obveza, i ovaj revizijski sud ocjenjuje da je tuženik imao opravdan razlog za otkazivanje predmetnog ugovora o radu i to redovitim otkazom (otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem tužiteljice).

 

18. Na navode da tužiteljica nije bila pozvana na obranu glede slučaja broj 2., a o čemu odluka suda drugog stupnja nema razloga, valja ukazati da je tužiteljica u zahtjevu za zaštitu prava navela da u svezi tog slučaja nije pozvana na obranu pa je u zahtjevu za zaštitu prava iznijela obranu i u odnosu na taj slučaj. Međutim, ta okolnost nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, jer u slučaju kad se otkaz ugovora o radu temelji na više povreda radnih obveza - kao ovdje, za opravdanost takvog otkaza dovoljno je da i samo jedna od tih povreda daje osnovu za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu i da je u odnosu na tu povredu tužiteljica pozvana i iznijela obranu, a u konkretnom slučaju tužiteljica je nesporno u odnosu na povredu broj 3. i 4. pozvana da iznese svoju obranu te je i iznijela obranu kako na povredu broj 3. i 4. tako i na povredu broj 2.

 

19. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a.

 

Zagreb, 21. studenoga 2023.

 

                                          Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Ivan Vučemil, v.r.