REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1967/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Slavka Pavkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Kristina Abramović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-630/2024-2 od 20. prosinca 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2294/2023-63 od 23. studenoga 2023., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je, u dijelu u kojem je zahtjev odbijen, podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-630/2024-2 od 20. prosinca 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2294/2023-63 od 23. studenoga 2023.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio tri pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te je naznačio razloge važnosti za pitanja. Osim toga predlagatelj je istaknuo i da su mu u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga za dopuštenje revizije povrijeđena i ustavna prava.
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Nižestupanjski su sudovi s obzirom na duljinu boravaka tužitelja u Zatvoru u Zagrebu (1 godina, 11 mjeseci i 3 dana), veličinu sobe i uvjete u kojima je tužitelj boravio utvrdili da tužitelju nije u cijelosti osigurano pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu kako je propisano odredbama Pravilnika o standardima smještaja i prehrani zatvorenika ("Narodne novine", broj 92/02) i odredbi čl. 14. st. 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99, 55/00, 129/00, 559/01, 67/01, 11/02, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13, 150/13; u daljnjem tekstu: ZIKZ) stoga su zaključili da tužitelj ima pravo na pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu koju je pretrpio povredom prava osobnosti na dostojanstvo (čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima) te mu dosudili naknadu u iznosu od 4.645,30€ dok su odbili zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 4.645,30€.
5. Tužitelj prvim i drugim naznačenim pitanjem preispituje dovodi li smanjivanje osobnog prostora zatvorenika ispod 4 m2, i 3m2, samo za sebe do povrede prava osobnosti i prava na naknadu neimovinske štete, zatim dovodi li do povrede prava osobnosti i prava na naknadu neimovinske štete uskrata prava na minimalnu higijenu, obavljanje nužde u sanitarnom čvoru koji nema ventilaciju i nije odvojen od sobe u kojoj se konzumira hrana te je li nezakonito postupao Zatvor u Zagrebu jer je uskraćivao zatvorenicima humane uvjete i predstavlja li sve to povredu prava.
6. Sud je u pobijanoj presudi upravo i ocijenio da sve navedeno predstavlja povredu prava osobnosti. Naime, sud je u pobijanoj presudi utvrdio da smještaj u zatvoru nije bio primjeren ljudskom dostojanstvu, ocijenio je sve što nabraja predlagatelj u prvom i drugom naznačenom pitanju kao i ostale uvjete sukladno shvaćanju Europskog suda za ljudska prava (Murgić protiv Hrvatske) te dosudio tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Znači u pobijanoj presudi suđeno je sukladno praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava stoga naznačena pitanja (prvo i drugo) nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7.1. Trećim naznačenim pitanjem predlagatelj preispituje treba li se pravična novčana naknada u ovakvim predmetima odrediti po danu ili u ukupnom iznosu te kojim kvalifikatornim okolnostima se sud treba rukovoditi prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade.
7.2. Ovako naznačenim pitanjem predlagatelj problematizira visinu dosuđenog iznosa naknade štete zbog povrede prava osobnosti zbog neadekvatnih uvjeta u zatvorima. Predlagatelj pitanjem i obrazloženjem prijedloga zapravo ukazuje na nepostojanje jasnih kriterija za određivanje ove naknade te time i prigovara dosuđenoj visini, ukazujući na odluke drugih drugostupanjskih sudova (primjerice Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-420/2024 od 16. listopada 2023., Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-214/2024 i dr), odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima Muršić protiv Hrvatske (zahtjev broj 7334/13), Ulemek protiv Hrvatske (zahtjev broj 21613/16), Tunis protiv Estonije (zahtjev broj 429/12.), Katanović i Mihovilović protiv Hrvatske (zahtjevi broj 18208/19 i 12922/20), Prpić protiv Hrvatske (zahtjev broj 27712/19), Bošnjak protiv Hrvatske (zahtjev broj 64579/16) itd., kao i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-7292/2022 od 13. travnja 2023., U-III-4688/2020 od 2. veljače 2023. itd.), u kojima su dosuđeni različiti iznosi naknade štete. U odnosu na naznačeno pitanje treba reći da je pitanje visine štete radi povrede prava osobnosti u svojoj biti pitanje činjenično-pravne naravi jer visina dosuđenog iznosa naknade štete ovisi o nizu specifičnih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Zbog toga se tvrdnja da zaključci drugostupanjskog suda o iznosu pravične novčane naknade odstupaju od onih iz navedenih odluka ne može ocijeniti kao navođenje razloga zbog kojih bi postavljeno pitanje bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP obzirom da su te odluke donesene u drugačijim činjeničnim i pravnim situacijama od situacije kakva je u ovom sporu (tako i ovaj sud u Revd-3206/2024-2 od 25. rujna 2024. Revd-4366/2023 od 17. siječnja 2024., Revd-1120/2024 od 21. ožujka 2024. i Revd-4520/2022 od 22. svibnja 2024.).
8. Slijedom iznesenog valjalo na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja podnesene na temelju čl. 385.a st. 1. ZPP, kao u točki I. izreke ove odluke.
9. Predlagatelj je istaknuo da mu je odlukom o troškovima postupka povrijeđeno ustavno pravo na pristup sudu te se pozvao na odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske (zahtjev broj 28963/10) i Mafalani protiv Hrvatske (zahtjev broj 38765/16). Međutim, u ovom je predmetu sud odlučujući o naknadi troškova parničnog postupka odlučio sukladno čl. 154. st. 2. ZPP odnosno nije odlučio "mehanički, bez obraćanja dovoljne pozornosti na posebne okolnosti podnositeljeva predmeta" stoga se ne može smatrati da je sud u pobijanoj presudi sudio suprotno navedenim odlukama ESLJP. Predlagatelj je istaknuo i da pobijana drugostupanjska presuda nije obrazložena na način koji bi otklonio arbitrarnost postupanja i odlučivanja.
10. Ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima te da ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj odluci sud je odgovorio na sve odlučujuće žalbene navode. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da predlagatelj nije imao pravično suđenje ili da mu je bio onemogućen pristup sudu.
11. Prema ocjeni ovog suda predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
