REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1615/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dijana Juriša, odvjetnica u Zagrebu, i punomoćnica Bojana Tadić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jakov Mamić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mamić, Grgić i Vinter u Zagrebu, radi isplate, odlučujući povodom tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1564/2022-3 od 11. prosinca 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj P- 1087/2019-24 od 8. lipnja 2022., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1564/2022-3 od 11. prosinca 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj P-1087/2019-24 od 8. lipnja 2022., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku. U prijedlogu navodi da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka učinjenih u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom povrijeđeno pravo na jednakost svih pred zakonom zajamčeno čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i pravo na djelotvoran pravni lijek zajamčeno čl. 13. iste Konvencije.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prema ocjeni vijeća tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno pravo na jednakost svih pred zakonom zajamčeno čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH), kao niti da mu je povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava RH. Nadalje, tužitelj nije učinio vjerojatnim niti da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima, smislu odredbe čl. čl. 385.a st. 2. ZPP povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: EKLJP) niti pravo na djelotvoran pravni lijek zajamčeno čl. 13. EKLJP.
4. Odredbom čl. 14. st. 2. Ustava RH određeno je da su svi pred zakonom jednaki.
4.1. Pravo na pravično suđenje zajamčeno je odredbom čl. 29. st. 1. Ustava RH, koja određuje da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, predstavlja skup institucionalnih i postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičnost postupka.
4.2. Prema odredbi čl. 6. st. 1. EKLJP radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj. Prema odredbi čl. 13. EKLJP svatko čija su prava i slobode, priznata konvencijom, narušena ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima.
5. Međutim, ovaj sud u tvrdnjama tužitelja o arbitrarnosti pobijane drugostupanjske odluke ne nalazi da bi se radilo o povredama takve naravi i intenziteta koje bi za posljedicu imale povredu temeljnih prava. Naime, arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim. Iz pobijanih nižestupanjskih presuda razvidno je da je prvostupanjski sud proveo postupak i izveo dokaze na način utvrđen mjerodavnim postupovnim zakonskim odredbama. Nadalje, iz obrazloženja nižestupanjskih odluka proizlazi da je tužitelj bio u mogućnosti aktivno sudjelovati u postupku, izjasniti se o navodima i zahtjevima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku uz odgovarajuću stručnu pomoć punomoćnika odvjetnika, kao i poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulagati pravne lijekove. Pobijana drugostupanjska odluka donesena je u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, dok je pravno stajalište i primjenu zakona drugostupanjski sud obrazložio na valjan i prihvatljiv način, pri čemu se tužitelju ukazuje da drugostupanjski sud u smisli čl. 375. ZPP treba ocijeniti one žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da je tužitelju u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. EKLJP, niti pravo na jednakost svih pred zakonom zajamčeno čl. 14. Ustava RH.
6. U odnosu na navode o povredi prava na djelotvorno pravno sredstvo zajamčeno čl. 13. EKLJP, treba navesti da iz obrazloženja pobijane drugostupanjske odluke proizlazi da je tužitelj na raspolaganju imao žalbu kojom se i koristio. Činjenica da tužitelj nije uspio u sporu ne čini to pravno sredstvo nedjelotvornim.
7. Budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odbačen i odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
