Poslovni broj: Usž-1352/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PARK BUDIHOVAC d.o.o., Split, Solurat 3, OIB: 07751334083, zastupanog po opunomoćeniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, Jurja Dalmatinca Matejeva 3, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područni carinski ured Split, radi zabrane korištenja pomorskog dobra, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2090/2024-7 od 19. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2090/2024-7 od 19. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog ureda Split, klasa: UP/I-471-01/24- 07/38, urbroj: 513-02-8008/8-24-1 od 16. kolovoza 2024. te je točkom II. odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika zabranjuje se tužitelju postavljanje stolova na pomorskom dobru na mikrolokaciji Budihovac, zapadna plaža, a koja zabrana vrijedi do otklanjanja utvrđenih nepravilnosti, odnosno do ishođenja valjane pravne osnove za korištenje istih na pomorskom dobru.
3. Protiv navedene presude tužitelj podnosi žalbu te ističe kako je sud prvog stupnja pri donošenju pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora jer su navedeni razlozi u odnosu na odlučne činjenice nejasni i proturječni sami sebi i dokazima koji se nalaze u spisu. Navodi da iz obrazloženja pobijane presude slijedi da je prvostupanjski sud na temelju činjenica što je tužitelj po nalogu inspekcije uklonio zatečene stolove upravo on te stolove i postavio, a koji stav je u cijelosti pogrešan i nema uporišta u provedenim dokazima niti utvrđenim činjenicama. Naime, naglašava da je tužitelj uklonio stolove koji se nalaze u blizini šanka i terase za koji mu je izdano koncesijsko odobrenje od strane Grada Visa što ne dokazuje ništa, a posebno ne to da bi upravo tužitelj postavio te stolove. Tužitelj je te prigode postupao po nalogu službenih osoba te je ujedno iskoristio priliku da ukloni stolove koji su mu smetali u obavljanju njegove ugostiteljske djelatnosti, a što je sud trebao utvrditi iz iskaza tužitelja. Tim više, što tuženik nije ponudio nikakve druge dokaze temeljem kojih bi oborio takve navode tužitelja. Sama činjenica da su ti stolovi bili postavljeni u neposrednoj blizini terase za koju tužitelj ima koncesijsko odobrenje ne znači ni to da je na tim stolovima obavljana ugostiteljska djelatnost. Slijedom navedenog, predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudu prvog stupnja preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i istom prizna pravo na naknadu troškova, a podredno da pobijanu presudu poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.
4. U odgovoru na žalbu tuženik je mišljenja kako tužitelj ne iznosi nikakve nove činjenice i dokaze koji bi doveli do drugačijeg rješenja predmetne stvari. U cijelosti ostaje pri utvrđenim činjenicama koje su navedene u rješenju od 16. kolovoza 2024. i pri stavovima iz odgovora na tužbu od 26. rujna 2024. Predlaže odbiti kao neosnovan žalbeni zahtjev za poništavanje presude Upravnog suda u Splitu od 19. prosinca 2024.
5. Žalba nije osnovana.
6. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je od strane tuženika proveden inspekcijski nadzor kod društva PARK BUDIHOVAC d.o.o. dana 13. kolovoza 2024. na mikrolokaciji Budihovac – zapadna plaža. Tom prilikom je utvrđeno da tužitelj obavlja ugostiteljsku djelatnost u objektu površine 12 m[2] te ima terasu površine 45 m kao i da iznajmljuje opremu za rekreaciju i sport, plažnu opremu ležaljke 20 komada i suncobrane 13 komada, a sukladno rješenju o davanju dozvole za obavljanje djelatnosti i korištenje pomorskog dobra od 19. srpnja 2024. Pored navedenih sredstava na mikrolokaciji Budihovac – zapadna plaža na pomorskom dobru zatečeno je 10 stolića. U tijeku nadzora utvrđeno je da je tužitelj uklonio stoliće sa pomorskog dobra na predmetnoj lokaciji. Nastavno, ovlašteni carinski službenici tuženika 14. kolovoza 2024. obavili su izvidne aktivnosti na mikrolokaciji Budihovac – zapadna plaža, a kojom prilikom je utvrđeno da pored sredstava koje tužitelj koristi i o čemu ima rješenje o davanju dozvole za obavljanje djelatnosti i korištenje pomorskog dobra od 19. srpnja 2024. ima i postavljenih 14 stolova.
7. Člankom 12. stavkom 1. Zakona o koncesijama („Narodne novine“ 69/17. i 107/20.) propisano je da je zabranjeno svako obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, a obavlja se bez dane koncesije.
8. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako je postavljanjem stolova na pomorskom dobru na plaži neposredno ispred ugostiteljskog objekta u kojem tužitelj obavlja ugostiteljsku djelatnost ujedno obavljao predmetnu djelatnost na pomorskom dobru bez ishođene dozvole odnosno bez koncesije, a što je protivno citiranoj odredbi članka 12. stavak 1. Zakona o koncesijama. Tim više, što tužitelj svojim niti žalbenim niti tužbenim navodima ne dokazuje suprotno.
9. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 135. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.) trebalo je žalbu kao neosnovanu odbiti.
U Zagrebu 7. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
