REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1689/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Maria Vukelića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza ENERGO OPREMA d.o.o. u stečaju, OIB 04455655766, Split, Smiljanićeva 2, kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Arapović, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika IBERPROMO d.o.o., OIB 93100244151, Split, Hrvatske mornarice 1K, kojeg zastupa punomoćnik Vibor Čulić, odvjetnik u Splitu, radi isplate iznosa od 131.535,43 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-357/2024-5 od 21. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-357/2024-5 od 21. veljače 2025. u pobijanim točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je točkom I. izreke održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jagode Makelja Šuljić iz Splita poslovni broj Ovrv-55/2018 od 18. ožujka 2019. kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 131.535,43 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 2. siječnja 2018. po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.478,60 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 18. ožujka 2019. do isplate po stopi koja se određuje na ostale odnose, dok je točkom III. izreke tuženiku naloženo tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 16.950,39 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje na ostale odnose.
2. Po provedenom dokaznom postupku sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev kojeg tužitelj temelji na potraživanju s osnove povrata zajma kao i po računima za neplaćenu najamninu odnosno po računu za izvršene građevinske radove. Sud obrazlaže da su dosuđeni iznosi evidentirani u poslovnim knjigama tužitelja i tuženika kako je to utvrdio vještak financijske struke, a sud nije prihvatio po tuženiku naknadno dostavljeni dokaz, ugovor o poslovnoj suradnji bez datuma pa tako niti nije utvrdio dokazanima tuženikove tvrdnje da se utuženi iznos ne odnosi na ugovor o zajmu već na odnose iz tog ugovora u svezi razvoja i pripreme ugovaranja projekta Vjetroelektrane Debelo Brdo na Kupresu. Stoga je pozivom na odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) o pravilima iznošenja dokaza u parničnom postupku te pozivom na odredbu članka 499. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim. Odluka o parničnom trošku donesena je uz primjenu odredbe članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP-a.
3. Tuženik je protiv presude u dijelu u kojem nije uspio podnio žalbu zbog svih zakonskih razloga. Smatra da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje što je dovelo i do pogrešne primjene materijalnog prava, a sve s obzirom na ocjenu odnosa između parničnih stranaka koji je kompleksniji nego što proizlazi iz vjerodostojne isprave na temelju koje je tužitelj započeo postupak. Ističe da između stranaka postoji poslovni odnos i dogovor u vezi projekta Debelo Brdo na Kupresu koji se odnosi na vjetroelektrane, kojim se tuženik obvezao tužitelju kao naručitelju obavljati radove na energetskoj infrastrukturi i građevinske radove na vjetroelektrani, a tužitelj je pozajmice davao kao avansno plaćanje za ishođenje građevinske dozvole u vezi toga projekta te je daljnju poslovnu suradnju spriječio tužiteljev stečaj. Radi se stoga o pravodobno iznesenoj činjenici kada je tuženik dostavio ugovor o predmetnoj poslovnoj suradnji, jer je tuženik na navedenu poslovnu suradnju ukazao još u svome prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. U ovakvoj situaciji pravila o dostavi dokaza ne treba tumačiti kruto, jer je postupak pokrenut po tužbi koju tuženik nije očekivao pa je opravdano u takvoj situaciji određene dokumente dostaviti i naknadno, ako tuženiku isti nisu bili dostupni u trenutku zaprimanja tužbe. Kako je sud propustio uzeti sadržaj ugovora o poslovnoj suradnji to je dovelo do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnoga prava. Ukazuje i na iskaz svjedoka, ranijeg zastupnika po zakonu tužitelja do otvaranja stečajnog postupka koji se podudara s iskazom zakonskog zastupnika tuženika glede navedene poslovne suradnje, slijedom čega predlaže žalbu uvažiti i preinačiti pobijanu presudu te odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama istaknutih žalbenih razloga, pri čemu je ovaj sud pazio po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnoga prava. Presuda je pravilna i zakonita.
7. Bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nisu ostvarene a tuženik u svojoj žalbi niti ne određuje posebno koju bitnu povredu bi sud počinio u donošenju presude, iako žalbu podnosi iz istog žalbenog razloga.
8. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava u spisu, saslušanjem stranaka odnosno svjedoka, ranijeg zakonskog zastupnika tužitelja te provođenjem vještačenja po vještaku financijske struke koji je iz poslovnih knjiga stranaka utvrdio odlučne činjenice glede utuženih tražbina kako s osnove ugovora o zajmu koji je i kod tuženika evidentiran, kao i stanje duga po tom ugovoru o zajmu, tako i na temelju utuženih računa iz navedene dvije pravne osnove. Tuženik niti nije prigovarao nalazu vještaka, što ukazuje na pravilno utvrđeno činjenično stanje upravo na temelju isprava u spisu.
9. Neosnovani su žalbeni navodi o tome da je sud trebao uzeti u obzir ugovor o poslovnoj suradnji kojeg je tuženik dostavio u spis u stadiju glavne rasprave, jer je to suprotno od članka 299. stavka 1. ZPP-a, a sud pravilno ukazuje na sadržaj nalaza i mišljenja vještaka koji se očitovao o tome koji su poslovni događaji evidentirani u tuženikovim poslovnim knjigama, kada utvrđuje da takvog poslovnog događaja koji bi se odnosio na suradnju u svezi s projektom Elektroelektrana Debelo Brdo nema evidentiranog u tuženikovim poslovnim knjigama, iz čega proizlazi da je sud ocijenio i te tuženikove navode iznijete još u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.
10. Kako je dakle sud pravilno proveo postupak i ocijenio izvedene dokaze proizlazi da je i činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, pa se svi žalbeni navodi ocjenjuju neosnovanim i ne ukazuju na ostvarene žalbene razloge na koje ukazuje žalitelj, a niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Zbog navedenog je presudu valjalo potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a pa je presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Dubravka Matas
