REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2627/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gina Brnić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glamuzina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-29/2024-2 od 17. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3797/2021-21 od 24. svibnja 2023. ispravljena rješenjem istoga suda broj P-3797/2021-29 od 24. studenoga 2023., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-29/2024-2 od 17. siječnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3797/2021-21 od 24. svibnja 2023. ispravljena rješenjem istoga suda broj P-3797/2021-29 od 24. studenoga 2023. pozivajući se na odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio pravna pitanja:
1. „Da li je prvostupanjski sud provodeći dokaz saslušanjem tužitelja na okolnost da li su mu jasno predočeni parametri promjenjive kamatne stope i da li je za svaku promjenu s bankom pregovarao ili mogao pregovarati i utjecati na promjenu i visinu kamatne stope, sam utvrđivao ništetnost konkretnog ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, neovisno o osnovnim utvrđenjima iz kolektivne presude?
2. Da li se u slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, zastara potraživanja po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama računa od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je ništetnost te odredbe ustanovljena ili od dana pravomoćnosti kolektivne presude?
3. Da li tužitelj ima pravo na sav trošak ako nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali nikakvi posebni troškovi te ako je u cijelosti uspio s osnovnom tužbenog zahtjeva koju je tuženik osporavao?“.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da prva dva pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Prema ocjeni vijeća prva dva pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP s obzirom da pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o prva dva pravna pitanja koja je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnog shvaćanja ovoga suda zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. broj: Su-IV-33/2022-2, na kojoj je doneseno objedinjeno pravno shvaćanje, kojim je pojašnjeno pravno shvaćanje istoga suda od 30. siječnja 2020. o zastari u slučaju restitucijskog zahtjeva, koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“
Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“.
3.2. U odnosu na treće pravno pitanje koje je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije treba navesti da ono prema ocjeni vijeća nije važno za odluku u sporu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer polazi od pogrešnog zaključka tužitelja da tuženik nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, s obzirom da tužitelj nije uspio sa 19,08% svog zahtjeva.
4. Budući da u odnosu na niti jedno od postavljenih pravnih pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a stavak 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. U odnosu na navode tužitelja, odnosno predlagatelja iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da mu je pobijanom drugostupanjskom odlukom povrijeđeno temeljno pravo - pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06,2/10 i 13/17 – dalje: EKLJP) jer drugostupanjski sud u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, treba navesti da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva pa do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći niti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka niti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
5.1. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće tužiteljeve navode. Presude nižestupanjskih sudova su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
5.2. Nadalje, u odnosu na tužiteljev navod iznesen u prijedlogu za dopuštenje revizije da mu je pobijanom presudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo – pravo na uživanje vlasništva zagarantirano čl. 1. Protokola I EKLJP te čl. 48. Ustava RH treba navesti da se postupak u ovoj pravnoj stvari pred nižestupanjskim sudovima odnosi na tipični, građanskopravni spor, između privatnih osoba te da odluke nižih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne slijedom čega je vijeće ocijenilo kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine.
6. Zbog navedenoga vijeće je ocijenilo da tužitelj navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena temeljna ljudska prava pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
